Novigradska dagnja može pokoriti Europu

Slika korisnika admin
Autor: 
Ivan JAMIČIĆ

Novigradska dagnja dobro je poznata sladokuscima na Jadranu. Njezina kvaliteta, okus i nutritivna svojstva osvojila su ljubitelje morskih plodova, pa je tražena nadaleko izvan regije u kojoj se uzgaja. Ipak, tehnologija proizvodnje, cijena i neki vanjski čimbenici ograničili su njezin plasman, pa se poslom bavi puno manje obrtnika nego što bi se realno moglo brinuti.

Kako bi se stvari promijenile nabolje, Agencija za ruralni razvoj Zadarske županije (AGRRA) pokrenula je inicijativu dobivanja zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla za Novigradsku dagnju. Novigrad će već ove subote biti domaćin gastrodogađaja na kojem će uzgajivači donirati 500 kilograma dagnji, a u Zavičajnom muzeju održat će se predavanje na temu dagnje i zaštite poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

O novigradskoj dagnji novine su pisale već 1875. godine. U tadašnjem Zemljaku piše kako su ovdašnje dagnje i veće i bolje od onih iz francuskog Rochellea, te da je razlika u cijeni samo zbog neznanja stanovništva. "Dagnja je delikatesa bogatih, ali ona mora postati i hrana siromašnih", ističe novinar, a situacija je vrlo slična i danas, nakon 140 godina.

I Špiro Brusina pisao o "klapavicama"

U isto vrijeme i Špiridon Brusina u svom putopisu ističe: "Fauna novigradskog mora vrlo je bogata i koristna cielomu ondašnjemu pučanstvu, koje se njenimi proizvodi hrani i novaca zaslužuje, zato neće bit suvišno ako ovu u kratkih crtah proučimo. Glavni proizvod su klapavice, tamo "dagnje" nazvane (M. galloprovincialis); najbolje su one, koje se love u Zrmanji, od Obrovca počam pa sve do utoka ove rieke u more novigradsko; a osobito su velike one, koje se hvataju po stupovih obrovačkog mosta. Jasan je ovo dokaz, kako bi liepo moglo uspievati umjetno gojenje te vrsti".

Brusinine riječi pokazale su se proročanskima, a trebalo je pričekati pedesete godine prošlog stoljeća da se proizvodnja institucionalizira. S uzgojem je tada krenulo poduzeće Dagnja, nakon čega se pristupilo usavršavanju tehnologije i eksperimentima koji će dovesti do povećanja kapaciteta. Danas se školjkarstvom u akvatoriju Novigradskog mora bavi osam proizvođača - Bonaca iz Jasenica, Dagnja i morska akvakultura te Duje iz Posedarja, Dagnje Knežević iz Poljica-Briga, Pecten iz Novigrada, Porat iz Kruševa te Seasun i Škrapa iz Zadra, koji zajedno imaju dozvoljeni kapacitet proizvodnje od 400 tona.

Može se proizvoditi 10 puta više

U Novigradskom moru, ističe Branimir Baždarić, savjetnik za ribarstvo i marikulturu u AGRRA-i, moglo bi se održivo, bez utjecaja na okoliš, proizvoditi do 5.000 tona. Zato su i spomenute tvrtke, okupljene u udrugu Novigradska dagnja, krenule prema Ministarstvu s procedurom zaštite izvornosti i geografskog podrijetla, koja je duga i mukotrpna, ali bi mogla doprinijeti prepoznatljivosti proizvoda na širem tržištu posebno u Italiji i sjevernim zemljama, gdje bi se dagnje mogle izvoziti.

- Udruživanje osim plasmana donosi dodatne pogodnosti, poput niže cijene repromaterijala, što je bitno kako bi izlazna cijena bila niža. Povećanje proizvodnje i nove tehnologije moralo bi pratiti i racionalnije korištenje radne snage, jer u Škotskoj jedan radnik pokriva uzgoj 300 tona dagnji, dok na ovakav način 4-5 radnika radi na uzgoju svega 50 tona, kaže dr. sc. Ivan Župan sa Sveučilišta u Zadru, koji će u subotu prije same fešte u Novigradu održati prezentaciju projekta INOVaDA, kojemu je cilj istraživanje kvalitete i promidžba novigradske dagnje.

Zadarski stručnjaci u četiri tjedna u Irskoj, Španjolskoj i Škotskoj upoznat će se s tamošnjom tehnologijom uzgoja i nastojati prenijeti znanja na naše područje.

Brend "Novigradske dagnje"

Potrošnja plodova mora u Europi je 23,1 kg po glavi, 24 % otpada na akvakulturu, a od toga je porijeklo iz EU 43 posto, dok je ostatak iz neeuropskih zemalja, što je ogroman prostor za osvajanje tržišta.

- Akvakultura je najbrže rastuća prehrambena grana u svijetu. Iako na području Novigradskog mora uzgoj školjkaša ima tradiciju i potencijal, do sada nije istražen kemijski sastav kao ni marketing školjkaša s ovog područja. Svrha projekta je da se dobiveni rezultati iskoriste za povezivanje znanosti i gospodarstva, uz promociju školjkaša iz Novigradskog mora, te da se naprave koraci prema stvaranju novog brenda - "Novigradske dagnje", ističe dr. sc. Ivan Župan, koji kaže kako turizam i uzgoj dagnji nisu u opreci, nego je cilj baš njihova sinergija.

- Sigurno postoji potencijal da turiste dovedemo ovamo, upoznamo ih s načinom uzgoja i uvjerimo u kvalitetu proizvoda, govori Župan.

Što s obraštajem?

Novigradske dagnje imaju i jednu "manu", a to je da zbog specifičnog okruženja imaju obraštaj na ljušturi, koji je nemoguće odstraniti bez da se razbije sama ljuštura. Za kvalitetu proizvoda to ništa ne znači, i lokalno tržište to prepoznaje kao normalno, ali trgovački centri koji plasiraju prozvod u inozemstvo inzistiraju na "crnim" dagnjama (kao na ravnim krastavcima, recimo), zbog čega bi novigradske dagnje bile smatrane lošijima od drugih. To se može izbjeći ili brendiranjem školjki kao takvih, koje bi bile prepoznatljive i koje bi svojim izgledom zapravo i jamčile kvalitetu, ili preradom dagnji u posebnim pakiranjama, marinadama, što bi opet otvorilo mogućnost otvaranja novih radnih mjesta u preradi.

Radi se inače o izrazito sezonalnom poslu, koje pokriva razdoblje između proljetnog i jesenskog mrijesta, odnosno od lipnja do rujna. Sreća je što su dagnje najkvalitetnije baš u srpnju i kolovozu, kada su potrebe zbog turističke sezone najveće.

Gastro događaj održat će se na Novigradskoj rivi u subotu, 11. srpnja s početkom u 21 sat, a namjera organizatora je da on postane tradicionalan.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno