“Tankerska” gricka zalihe i čeka da se smiri oluja

Tvrtka nema neisfinanciranih novogradnji, a flota je “pokrivena” dobrim brodarskim ugovorima
Dok cijene vozarina na svjetskom pomorskom tržištu i dalje plivaju ispod granica rentabilnosti, zadarska Tankerska plovidba u prvom je polugodištu ove godine uspjela ostvariti 36 milijuna kuna dobiti. Izbijanje svjetske financijske krize u drugoj je polovini prošle godine potpuno urušila dotad iznimno povoljnu konjukturu na globalnom brodarskom tržištu koja je započela 2003. godine, ponaprije zahvaljujući snažnom razvoju Kine. Ipak, Zadrani su lanjsku poslovnu godinu zaključili s 325 milijuna kuna dobiti koja je gotovo u cijelosti prenesena u rezerve.
Stožer županijskog gospodarstva
– Tankerska plovidba stožerna je tvrtka gospodarstva Zadarske županije. Od njezinih početaka do danas, njezin učinak na gospodarstvo bio je golem. U posljednjih deset godina, Tankerska plovidba u ukupnim prihodima zadarskog gospodarstva sudjeluje između osam i petnaest posto, a u ukupnoj dobiti u pojedinim godinama njezin je udjel dosezao i 50 posto, doznali smo od predsjednika HGK – Županijske komore Zadar Darija Jurina.
Za razliku od mnogih brodara koji su otkazali već ugovorene novogradnje, a kriza je tolika da se pritom svjesno ide na gubitak već uplaćenih avansa, Tankerska plovidba u ovom trenutku ima zatvoreno financiranje za čak šest novih brodova koji su ugovoreni u brodogradilištima na Dalekom istoku. U pitanju su četiri tankera u Južnoj Koreji te dva broda za prijevoz rasutih tereta koje su Zadrani dogovorili s Kinezima. Još dva tankera trebala bi se graditi u riječkom “3. maju”, ali za njih zadarski brodar u ovom trenutku nema financijskih obveza. Njihova izgradnja, uz još dva takva za pulsku “Uljanik plovidbu”, ugovorena je početkom ove godine pod patronatom Ministarstva gospodarstva. Bilo je to u trenutku, podsjetimo, kad je pod hitno trebalo nešto poduzeti i smiriti pobunjene i prestrašene radnike riječkog škvera koje je bivša uprava ostavila praktički bez posla. U pregovorima s Vladom, čelništvo Tankerske nije odstupilo od svoje konzervativne poslovne politike, pa su ova dva riječka tankera dogovorena na način da će ih Zadrani platiti onda kad im budu i isporučeni, po cijeni koja će tada na svjetskom tržištu vrijediti za brodove tog tipa i nosivosti. Država i “3. maj”, naime, preuzeli su obvezu kako u ovim uvjetima sveopće besparice namaknuti potreban novac za gradnju ovih brodova.
Konzervativno i oprezno
– Mnogi brodari, ulagači i banke ponašali su se kao da će konjuktura svjetskog brodarstva trajati vječno i naručivali su novogradnje u brodogradilištima diljem svijeta, kako u onim s reputacijom tako i onim tek osnovanim, koja su nicala kao gljive poslije kiše, osobito na Dalekom istoku. Oprezniji brodari pribojavali su se da će zbog tog priliva novih brodova ponuda prijevoza znatno nadmašiti potražnju i da svjetski rast neće moći održati tako visoke stope. Zato su svoje ciljeve poslovne politike, pa tako i mi u Tankerskoj, postavili znatno konzervativnije. Nastojali smo uravnoteženo naručivati brodove, uvijek imajući u vidu da te svoje obveze možemo izvršiti i u najtežim vremenima. Premda su svi ti novi brodovi ugovoreni prije krize, danas se možemo pohvaliti da nemamo neisfinanciranih novogradnji, čak smo za sve ugovorene brodove uspjeli u međuvremenu dogovoriti ili smanjenje cijena ili odlaganje isporuke, dobar dio naše flote “pokriven” je na vrijeme dobrim brodarskim ugovorima, novčane zalihe su nam relativno dobre i u ovom trenutku niti jedan naš brod nije bez posla. Sada više ne možemo učiniti ništa već grickati zalihe i nadati se da će se tržište oporaviti, makar do razine rentabilnosti poslovanja. Kad će to biti, to u ovom trenutku nitko ne može sa sigurnošću reći, kazao nam je u razgovoru koje smo vodili u njihovom sjedištu u Zadru predsjednik Uprave Tankerske plovidbe kap. Ive Mustać.
Strukturirana flota
U floti zadarskog brodara danas plovi šesnaest brodova, od čega je deset tankera, među kojima i tri “suezmaxa”, svaki nosivosti 166.000 tona te šest brodova za rasuti teret, na kojima je svoje radno mjesto našlo oko tisuću hrvatskih pomoraca, većinom iz Zadra i šire regije. Mustać kaže da su njihove plaće u posljednje dvije do tri godine uspjeli izjednačiti sa onima na stranim kompanijama, pa tako navodi primjer da plaća kapetana na njihovom tankeru iznosi oko 15.000 dolara.
Ovakva struktura flote Tankerske raspodijelila je i teret krize u kojoj zadarski brodar uspjeva držati glavu iznad vode. Prošla godina, naime, počela je izvrsno za vlasnike brodova s rasutim teretom, ali je zato u drugoj polovini došlo do potpunog kraha u kojoj su vozarine bulkcarrierima pale za čak 90 posto. Istovremeno, tankersko je tržište tijekom cijele 2008. i u prvom kvartalu 2009. godine uspjelo zadržati stabilne i relativno visoke vozarine. Međutim, tada je i u tom segmentu uslijedio nagli pad.
– Nasuprot odličnih vozarina u kojem su aframaxi u prosjeku znali zarađivati i do 50 tisuća dolara dnevno, spot vozarina za pojedina putovanja pao je na ispod 10.000 dolara dnevno, a na pojedinim putovanjima zna se spustiti i na svega 2 do 3 tisuće dolara, govori Mustać. Zbog kineskog programa stimuliranja ekonomije sada se, pak, osjeća blagi oporavak vozarina brodova za rasuti teret od njegovih najnižih razina koje su vladale krajem prošle i početkom ove godine.
U Martinšćici
Otkupom državnih potraživanja, Tankerska plovidba prije nešto više od godinu dana ušla je, zajedno s pulskim Uljanikom, i u remontno brodogradilište “Viktor Lenac”. Nedavno je obavljena dokapitalizacija ovog škvera u Martinšćici čime su Zadrani postali najveći pojedinačni vlasnici “Lenca”, a ne kriju da su im ambicije postati i većinskim vlasnikom ovog škvera.
– Naš glavni motiv ulaganja u “Lenac” bio je očuvati jednu djelatnost koja je potrebna trgovačkoj floti. Tankerska plovidba klijent je “Lenca” već više od 40 godina i uvijek smo bili zadovoljni radom i korektnošću tog brodogradilišta. Bilo bi šteta da domaći brodari troše novac u inozemstvu na popravke kad ih mogu obaviti kod kuće i tako osigurati posao hrvatskim stručnjacima. Našim ulaskom u “Lenac” stvorili smo solidnu remontnu bazu, prvenstveno za potrebe naše flote, a ovom brodogradilištu osigurali nastavak poslovanja koji, po našem uvjerenju, može biti profitabilan i jedno od najboljih u Europi kada je u pitanju remont brodova, objašnjava Mustać dolazak Zadrana na riječke granice.
Privatizacija brodogradilišta
Ivu Mustaća upitali smo i je li još uvijek u igri da konzorcij domaćih brodara sudjeluje u privatizaciji hrvatskih brodogradilišta. Ideja je, naime, bila, a u sklopu čega je i održan jedan sastanak kod potpredsjednika Vlade i resornog ministra gospodarstva Damira Polančeca, da konzorcij domaćih brodara, s nekim bankama, a predvođen Dankom Končarom kupi četiri brodogradilišta – riječki “3. maj”, “Kraljevicu”, Brodotrogir i Brodosplit. No, nakon tog sastanka s Polančecom i jedne Končarove posjete Zadru, još prije par mjeseci ništa se po tom pitanju, barem što se tiče zadarske brodarske kuće, nije konkretnije uobličilo. Mustać je samo rekao kako očekuje da će u idućih mjesec dana doći do još jednog sastanka s Končarom, na kojem bi se trebali preciznije definirati temelji i postavke za moguće donošenje jedne takve poslovne odluke. Ipak, generalni je stav zadarskog brodara da se te dvije djelatnosti, brodogradnja i brodarstvo, ne bi trebale na taj način ispreplitati.
– Interes je naše tvrtke da sva naša brodogradilišta opstanu i uspješno posluju. Smatramo, međutim, da mi ipak nismo ti koji bi o problemima i daljnjoj sudbini brodogradilišta morali voditi računa, kazao je Mustać, ali ipak još ne odbacujući u potpunosti mogućnost da Tankerska plovidba sudjeluje u privatizaciji nacionalnih navoza.
Mustać je naveo i da je u posljednjih par godina Tankerska plovidba na domaćim navozima izgradila pet tankera, tri suezmaxa i dva aframaxa, i to u splitskom brodogradilištu. Ukupna nosivost ovih tankera premašuje 700.000 tona, a vrijednost ovih brodova penje se na više od 240 milijuna dolara.
Zadrani su najveći pojedinačni vlasnici škvera u Martinšćici čime su stvorili solidnu remontnu bazu, prvenstveno za potrebe svoje flote, ali vjeruju da to brodogradilište može biti profitabilno i jedno od najboljih u Europi kada je u pitanju remont brodova.
Iako postoji ideja da konzorcij domaćih brodara s nekim bankama kupi riječki “3. maj”, “Kraljevicu”, Brodotrogir i Brodosplit, generalni je stav zadarskog brodara da se te dvije djelatnosti, brodogradnja i brodarstvo, ne bi trebale na taj način ispreplitati.
U floti zadarskog brodara plovi šesnaest brodova, od čega je deset tankera te šest brodova za rasuti teret, na kojima je zaposleno oko tisuću hrvatskih pomoraca, većinom iz Zadra i šire regije.
Podrška pomorskim sportovima
Tankerska plovidba najveći je sponzor Košarkaškog kluba “Zadar”. Ipak, Mustaćev kolega i član Uprave Tankerske Pero Kragić u razgovoru na tu temu spomenuo je da je postojeći sustav financiranja sporta neodrživ. Njihov je stav da klubove ili treba privatizirati ili ih podvesti pod okvire amaterskog sporta. Financijska i ina podrška Tankerske posebno se osjeća u Jedriličarskom klubu “Uskok” koji je organizirao niz velikih regata, svjetskih i europskih prvenstava olimpijskih klasa, a zadarski jedriličari ostvarili su i vrijedne sportske rezultate na raznim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu u više malih klasa.
– Davno, još tamo sedamdesetih godina, postignut je dogovor o pomoći sportu u Zadru. Tankerska je tada preuzela financiranje pomorskih sportova, među kojima i jedrenje. Cilj razvoja Jedriličarskog kluba “Uskok” bio je na unapređenju amaterskog sporta, koji će okupljati i odgajati omladinu i tako je ostalo do danas. Ako je u Sloveniji nacionalni sport skijanje, onda bi bar u primorju posebnu pozornost trebalo posvetiti razvoju pomorskih sportova, kaže Ive Mustać, i sam zaljubljenik u jedrenje i predsjednik ovog Kluba.
Moderna oprema za bolnicu
U Gradu Zadru Tankersku plovidbu doživljavaju kao partnera, a za njihov menadžment kažu da živi taj grad. Osim direktne koristi koje gradski proračun ima od jedne takve kompanije koja obrće golem novac na svjetskom tržištu, gotovo da i nema značajnijeg javnog, kulturnog i sportskog događanja u Zadru kojeg Tankerska nije financijski potpomogla. Zamjenik zadarskoga gradonačelnika Dražen Grgurović, inače i sam po struci liječnik, posebno ističe pomoć koju su zadarski gospodarstvenici, predvođeni upravo Tankerskom plovidbom, pružili zadarskoj Općoj bolnici. Zahvaljujući njihovim donacijama, zajedno s Gradom i Županijom, u zadarskoj bolnici kupljen je uređaj za magnetsku rezonanciju, aparat za elektrofiziologiju srca, a u potpunosti je uređena i suvremena angiosala. To zadarsku Opću bolnicu, prema Grgurovićevim riječima, svrstava među najmodernije opremljene u Hrvatskoj.
“Ninsko blato”
Tankerska plovidba odnosno Jugotanker, uobičajeno za bivši sistem, ulagala je i potpomagala različite aspekte gospodarskog razvoja zadarskog kraja. Jedan od tih bio je i turizam što je kasnije kapitalizirano kroz zasebnu tvrtku Turisthotel. Današnje vodstvo Tankerske plovidbe aktiviralo je četrdesetak godina staru ideju o gradnji turističkog odmarališta u Ninu, projektu vrijednom više od 60 milijuna eura u sklopu kojeg bi se izgradila dva hotela s oko 700 postelja. Koristeći potencijale ljekovitog ninskog blata, ovaj projekt osmišljen je na konceptu zdravstveno-rekreacijskog turizma što bi bi trebao osiguravati popunjenost tijekom cijele godine. Ovaj projekt trenutačno je, prema kazivanju prvog čovjeka Tankerske Ive Mustaća, u fazi ishodovanja urbanističkih suglasnosti, ali zatvaranje financijske konstrukcije i početak realizacije ovisit će o raspletu svjetske krize i recesije. U Upravi Tankerske kažu da postoji čitav niz zainteresiranih ino ulagača u ovaj projekt, među kojima i neke američke banke, Austrijanci, Norvežani… Kada smo ga upitali znači li to da se Tankerska okreće prema drugim djelatnostima, Mustać je odgovorio kako je brodarstvo bio i ostaje njihov glavni “core bussines”, a ovakvi i slični projekti samo su eventualna nadopuna od koje, nije propustio istaknuti čelnik Tankerske, koristi ima i šira zajednica s obzirom na to da bi “Ninsko blato” otvorilo 300 do 400 novih radnih mjesta.
Bez znanja nema opstanka
U sjedištu Tankerske plovidbe na zadarskom Poluotoku zatekli smo i 84-godišnjeg Ivana Pašu, jednog od utemeljitelja ove brodarske kuće koji je na čelu poslovnog tima proveo pune 33 godine. Barba Ive, kako ga oslovljavaju njegovi nasljednici, i dan-danas svraća u urede Tankerske u Petranovićevoj ulici. Ovaj dobitnik nagrade Hrvatske gospodarske komore za životno djelo bez lažne skromnosti reći će za sebe da je “pokupio” sve titule koje čovjek koji cijeli svoj radni vijek provede u pomorskoj branši može imati – od članstva u Boardu direktora Baltic Conferencea – Međunarodnog udruženja brodara, brokera i agenata u Kopenhagenu, potpredsjednika Bureau Veritasa u Parizu do predsjednika Međunarodnog udruženja brodara (INSA-e).
Barba Ivin glavni moto bio je da bez znanja nema napretka i opstanka na svjetskom tržištu. Kada je davne 1955. godine iz riječke Jugolinije došao za prvog direktora tada tek osnovanog Jugotankera, današnje Tankerske plovidbe, ovaj rođeni Ižanin uočio je da su pomorci iz zadarskog kraja bez kvalifikacije, pa se založio za osnivanje Pomorske škole u Zadru što je samo djelić polustoljetne sinergije Zadra i Tankerske plovidbe.
– Da nije bilo Tankerske, ne bi bilo ni Pomorske škole u Zadru, a danas bez Pomorske škole nema ni Tankerske, parafrazirao nam je u razgovoru Ivan Paša, koji je bio i inicijator osnivanja poduzeća Tankerske u centrima svjetskog pomorstva, Rotterdamu i Londonu. Alan Shipping Company u Londonu osnovan je još 1971. godine, odmah nakon izdvajanja Jugotankera iz zajedničkog brokerskog poduzeća bivše države, s ciljem samostalnog nastupa na ino tržištu brodskih prostora. U ovom londonskom uredu, a Tankerska ima još šest tvrtki u 100-postotnom vlasništvu u Liberiji, trenutačno su četiri zaposlena.