Životinjsko carstvo

SEKS ZA VRIJEME VEČERE
Da nam ne bi za vrijeme večere, u krugu obitelji, bilo previše monotono i dosadno, pobrinula se prošlog tjedna Hrvatska televizija reprizom serije “Konjanik”. Mnoge obitelji u to vrijeme (21h) večeraju sa svojom djecom, tako da su svi zajedno nakon večernje molitve (to naravno ovisi o afinitetu, modi i naročito o trenutnom materijalno – političkom opredjeljenju), mogli uživati u scenama seksa između dvoje glavnih glumaca. Ona je muslimanka koja je do jučer nosila dimije i maramu preko lica i držala se svih običaja svoje vjere, a već danas gola trči preko livade i podvriskuje. Dakle, dugo joj je trebalo. A i ti su kadrovi snimljeni tako da su bliži pornografiji nego erotici, a osobito je degutantna scena u kojoj dotična prvo umiva lice iz nekog korita, a odmah potom se raskreči iznad istog da opere međunožje pri čemu vragolasto gleda u svoga dragana. To njega, naravno, opet napali pa se opet ganjaju po livadama i znate što već slijedi. Ono što je u ovoj seriji dodatno zanimljivo je brzina kojom se mijenja vjera. Prvo se dva brata Hrvata rastanu kao djeca i jedan postane pravoslavni pop (?), drugi katolik (ne pop), a tko zna što su im još bile babe i didovi po materi, pa ova muslimanka dva puta legne s nekim katolikom i odmah promjeni vjeru itd., itd. Ali, da budem malo zloban, bar se kod nas lako mijenjaju vjere i stranke. Pogledajte malo oko sebe.
MIJENJAM OPRAH ZA ĐELU
Ljeto je. Nakon što smo se vratili kući pred zoru, umorni od tulumarenja, spavamo do 10 sati i palimo televizor. Taman završava zanimljiv dokumentarac kojeg je sudeći po kvaliteti “odabrao Đelo Hadžiselimović” i počinje “Oprah show”. Gledamo desetak minuta i zgražamo se. Oprah je posjetila neki sajam (američki naravno, sigurno ne benkovački) i prikazala što se tamo događalo. Izbor za najbolju pitu od limuna, za najljepšu kravu, a vidjeli smo i zanimljivu igru u kojoj natjecatelj lupa čekićem po nekom federu, sa njega gumeno pile poleti do lonca i ako ste pogodili onda ste pobijedili. Sve to gleda gomila debelih, primitivnih i blesastih Amerikanaca koji doživljavaju masovni orgazam nakon što vješta Oprah konačno iz 187. pokušaja ubaci pile u lonac. Gledamo to i šutimo, duboko potreseni onim što smo vidjeli, sve dok jedno od nas ne primijeti: “Zašto zanimljive dokumentarce (osobito one koje je “odabrao Đelo”) puštaju ujutro u cik zore, dok ove bedastoće stavljaju onda kada ustajemo”. I zbilja. Oprah je i rađena za nezaposlene američke domaćice (poput Peggy Bundy) koje nemaju druga posla nego se dići rano ujutro i gledati ovakve glupe emisije. Zato molim urednike; uskladite termine s obzirom na kulturu i inteligenciju ciljanog gledateljstva”
POVIJESNA ODLUKA
U Kataloniji su konačno zabranili koridu. Lijepo je čuti da je duh ljudskosti i kršćanskog načina razmišljanja prevladao nad primitivizmom i sadizmom. Prikazuju nam aktiviste koje se bore protiv mučenja životinja i njihova inteligentna i produhovljena lica, ali i pristalice tog mučenja životinja, sve redom sirove i primitivne spodobe kako, uostalom, jedino i mogu izgledati ljudi koji uživaju u nanošenju boli i bespotrebnom nasilju nad nedužnim životinjama. Budale.
U MIROVINU SA STO
Eto su nam javili na vijestima da će u Hrvatskoj i muški i ženske ići u mirovinu sa 65 godina. Neš ti vijesti. Pa zar to nije skoro već tako? Ljudi rade što je duže moguće samo da bi preživjeli. Osim toga, ako zanemarimo one koji su već sa 40-tak godina otišli u mirovinu, koja je tolika da većina djelatnika u ovoj zemlji o njoj može samo sanjati, veći dio ljudi koji će ići u starosnu mirovinu na tu istu mirovinu može gledati samo kao na smrtnu presudu. Evo, ja imam nekakav pristojan posao, primanja prosječna, a i solidnu stručnu spremu, pa ipak kada pomislim na svoju mirovinu dobijem pojačano lupanje srca i oblije me hladan znoj. Kada vidim kolike mirovine imaju moje kolege koje ne mogu unucima kupiti ni čokoladu “Životinjsko carstvo”, a još kada čujem što se predviđa za dvadesetak godina, mislim da je rješenje samo jedno. Onoga dana kada sa nekakve plaće od cca. 4.000 kn padneš na mirovinu od 1.200, poslodavac ima obvezu da te ubije prije nego što umreš od gladi. Jer, kao što nam je svima poznato, s obzirom na natalitet, neće se imati od čijih primanja odvajati za naše mirovine, biti će još uvijek puno onih koji su cijeli život imali odlična primanja, a da ništa nisu radili, djeca vas neće moći hraniti jer ćete vi sa svojih 76 godina zauzimati njihova radna mjesta, i onda će biti potpuno jasno da se u mirovinu uopće neće moći ni ići. Znači; ili raditi do smrti, ili otići u pošteno zasluženu mirovinu i ubiti se, tako da bar donekle odeš dostojanstveno. Ovo veselo predviđanje možemo nazvati “Padelinova teorija propasti”.