Istetovirani povjesničar umjetnosti želi na Hradčane

Vladimir Franz svoje pobornike zasad ima najviše među mlađim ljudima koji smatraju da njegov istetovirani izgled nije prepreka za obavljanje najviše državne dužnosti, dok je dio starije generacije uvjeren da bi zbog njegova izgleda Češka u svijetu bila izvrgnuta ruglu te ga opisuju kao “čudovište i nakazu”

Iako su češki predsjednički izbori predviđeni za više od četiri mjeseca, jedna od društveno-političkih tema koja trenutačno zaokuplja češku javnost upravo su siječanjski izbori za novoga predsjednika Češke Republike. Razlog tolikog interesa javnosti za taj događaj nije samo činjenica što će se po prvi puta predsjednik birati izravno – po čemu su izbori već sada povijesni – već i jedan od kandidata koji se uključio u izbornu utrku i prikupljanje potrebnoga broja potpisa za kandidaturu.
Vladimir Franz, profesor povijesti umjetnosti vjerojatno ne bi bio osobito zapažen u široj javnosti da nije riječ o fanatičnom poborniku i ovisniku o tetoviranju. Na prvi pogled očigledno je da je tetovaža Franzov životni stil. Ovaj 53-godišnji profesor, pedagog i glazbeni skladatelj je, naime, istetoviran doslovno od glave do pete i prema vlastitu priznanju, tetovaže “ukrašavaju” svaki dio njegova tijela, dakako i lice, s izuzetkom dlanova.
Od oduševljenja do zgražanja
Njegova težnja da se od sljedeće gopdine useli na Hradčane (dvorac i sjedište predsjednika Republike) među Česima izazvala je različite reakcije – od oduševljenja do zgražanja. Tako Vladimir Franz svoje pobornike ima najviše među mlađim ljudima koji smatraju da njegov istetovirani izgled nije prepreka za obavljanje najviše državne dužnosti, dok je dio starije generacije uvjeren da bi zbog njegova izgleda Češka u svijetu bila izvrgnuta ruglu te ga opisuju kao “čudovište i nakazu.”
Žestoka polemika “za i protiv” tetoviranog kandidata osobito se razvila na internetu, pa se tako među razlozima zašto bi Franz trebao postati predsjednik, među ostalim, navodi da je školovan i da nikad nije bio član Komunističke partije, kao i to da “ne krade olovke” (alzija na trenutačnog predsjednika Vaclava Klausa uhvaćenoga kako nakon parafiranja nekog sporazuma potajno sprema nalivpero u džep.) Među razlozima zašto Franz ne bi trebao postati predsjednik duhoviti Česi navode da bi im se smijao cijeli svijet jer bi njihov predsjednik među europskim i svjetskim čelnicima izgledao poput izvanzemaljca.
No dok su, primjerice, u Hrvatskoj svojevremeno neki od predsjedničkih kandidata koji su uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa doista pripadali skupini “ridikula”, Vladimir Franz je obrazovani intelektualac, trenutačno zaposlen na mjestu pedagoga na AMU (Glazbenoj akademiji) gdje već mnogo godina vodi Kabinet scenske glazbe.
Tetovaža kao bodyart
Vladimir Franz rođeni je Pražanin. Studirao je na Karlovom sveučilištu slikarstvo, skladateljstvo, povijest umjetnosti i povijest glazbe. Početkom osamdesetih godina bio je suosnivač i scenograf autorskog kazališta Kytka, a dobitnik je više nagrada iz područja umjetnosti. Autor je više monumentalnih i komornih glazbenih djela, oratorija, kantata i madrigala, a vrhnunac njegova dosadašnjeg skladateljskog rada su opere “Ludus Danielis” i glazba za balet “Zlatovlaska.”
O svom istetoviranom izgledu, o čemu ga novinari često pitaju, kaže da nije riječ ni o kakvoj ekscentričnosti već naprosto o bodyartu.
– S obzirom da nisam odrastao u kulturi u kojoj bi doktrinom bio primjerice šamanizam ili neki drevni običaj iscrtavanja lica i tijela, tetoviranje je za mene jednostavno umjestnost i estetika. Mogu reći da sam zadovoljniji danas nego onda kad tetovaže nisam imao, objašnjava javnosti Vladimir Franz koji je svoju prvu tetovažu dao izraditi kad je navršio osamnaest godina.
Iako su izbori još daleko i teško je predvidjeti koji će od zasad desetak kandidata dobiti ozbiljniju šansu postat novim češkim predjednikom, nesumnjivo je Vladimir Franz u izbornu atmosferu uspio unijeti dozu zanimljivosti, ali i podijeliti javnost. Ako njegova popularnost još bude rasla i uspije ono što se sada ipak čini malo vjerojatno, a to je postati predsjednik, barem s jednim kolegom imat će nešto zajedničko. Naime, hrvatski predsjednik Ivo Josipović više ne bi bio jedini glazbeni skladatelj među svjetskim državnicima.