Kralj pomidora Mirko Jurjević ostao bez kraljevstva

Slika korisnika admin
pomidor_rajcica_poljoprivreda_2
KRALJ POMIDORA MIRKO JURJEVIĆ - Iz vrimena kada je rajčica bila udarni proizvod

Gotovo tri mjeseca maksimalne temperature nisu niže od 30 stupnjeva, a gotovo nitko se ne sjeća kada je pala posljednja obilnija kiša. Ravnokotarski poljodjelci sve umne, fizičke i financijske napore usmjerili su u traženje vode. Vrela koja su svojom izdašnošću osiguravala dovoljno vode za navodnjavanje žednog poljoprivrednog bilja imaju vode za nekoliko sat navodnjavanja manjih površina ili su presušila.

Presušili bunari i bušotine

Traženje vode iz podzemlja kopanjem arteških bunara - bušotina postao je jedini način da se osigura bar nešto vode. Taj posao je skup, a često puta ne daje rezultate. Pojedinci su iskopali nekoliko bušotina dubokih gotovo sto metara, a da nisu pronašli dovoljnu količinu vode.

 Prošetati ravnokotarskim poljima može se iz prve ruke saznati što znači suša i kakvih je razmjera. Spaljena trava i nisko raslinje, polusuho lišće na voćkama i povrće koje jedva preživljava daju otužnu sliku. Grožđe je počelo zoriti, ali su bobice smežurane i sitne. Vinogradari se boje da će biti malo soka, a i količina sladora biti će upitna. Masline se drže kako gdje. Na dubokim i uređenim tlima situacija nije alarmantna, ali na plitkim i skeletnim tlima plodovi su smežurani i samo je pitanje dana kada će početi opadati.

Područje Islama, Kašića, Podgradine, Poličnika i Ruplja poznato je po proizvodnji kvalitetne rajčice. U neka druga vremena rajčica sa navedenog područja završavala je na štandovima Rijeke, Crikvenice, Krka, Lošinja i Paga. Svakodnevno su prvo kamioncinići, a kasnije kombiji krcati prvoklasne rajčice kretali na put turističkih destinacija. Bilo je i drugih proizvoda: lubenica, dinja, paprike i bresaka, ali rajčica je bila dominantna kultura.

 Tražena ravnokotarska rajčica

Kada je stigla naša rajčica iz Ravnih kotara u Mali Lošinj gdje sam do Domovinskog rata imao štand niti jedna druga rajčica nije se mogla prodati. Naša rajčica ima poseban okus i gotovo svi plodovi su jednake veličine i žarko crvene boje. Nije to samo zbog dobrog tla, klime i obilja vode već i znanje koje smo tijekom godina stekli proizvodeći rajčicu govori Mirko Jurjević poznatiji kao "Kralj pomidora" kojeg smo zatekli u dvorištu obiteljske kuće gdje se sprema za odlazak na zadarsku zelenu tržnicu. Isto je bilo u drugim mjestima gdje je turizam stigao ranije nego u okolicu Zadra. Moj susjed Branko je prodavao na Krku, a brat Ante u Crikvenici. Svagdje je naša rajčica bila zakon.

Danas se pod ravnokotarskom rajčicom prodaje svašta. Isto je sa škabrnjskom dinjom, ljubačkom lubenicom i smilčićkom breskvom. U velikim trgovinskim lancima pod imenom ravnokotarsko prodaje se sve i svašta.

 Spas u drugom turnusu?

Zavirili smo u Mirkov kombi u kojem je nekoliko sanduka rajčice i to većinom industrijske - šljivara, lubenice, grožđe i kruške.

- Sada bi trebao kombi biti krcat sa rajčicom, a ubrali smo svega deset sanduka. To je ravno nuli. Visoke temperature nisu dale da se rajčica dobro oplodi, a ono što se je oplodilo odnijela je suša ili su pojele žedne ptice. Prije nekoliko dana iskopao sam bušotinu i pronašao dovoljno vode na dubini od 25 metara. bušotina je kod kuće tako da moram vodu vući više od kilometra do rajčice. Za to sam morao kupiti cijevi i novi motor tako da sam neplanirano uložio sve ono što sam do sada zaradio.

Na našem području rajčica se uzgaja u dva turnusa. Prvi turnus se sadi krajem travnja, a berba je tijekom srpnja i kolovoza. Drugi turnus se sadi sredinom lipnja i berba je od konca srpnja do prvih mrazeva. Zbog nedostatka vode i visokih temperatura najveći dio prvog turnusa je propao, pa su sve snage usmjerene u drugi turnus pojašnjava Mirkov sin Mile koji na godišnjem odmoru pomaže roditeljima na obiteljskom gospodarstvu.

Svake godine posadimo 8 tisuća presadnica rajčice u prvom, a 7 tisuća u drugom turnusu. Od prvog turnusa ubrali smo nekih dvadeset posto od običajnih količina. Sve je stradalo zbog visokih temperatura i suše, saznajemo od Mirkove susjede Nade Begović koja sortira nekoliko sanduka ubrane rajčice za tržnicu.

Stiže konkurencija iz Podravine

Problemi s nedostatkom vode ne pogađa samo Jurjeviće i Begoviće. Isti problem ima i Dalibor Šajn kojem je prvi turnus rajčice završio prije desetak dana zbog nedostatka vode za navodnjavanje. Ovo proljeće sam potrošio gotovo 10 tisuća kuna za čišćenje i produbljenje bazena, ali nemam dovoljno vode. Ono što imam moram sačuvati za navodnjavati drugog turnusa. Pristigao mi je za sadnju rasad kupusa i karfiola, ali zbog nedostatka vode ne znam kako ću obaviti sadnju upoznaje nas sa svojim problemima Dalibor.

Dok je ravnokotarska rajčica bila brend na svim štandovima od Istre do Šibenika ove godine nema je dovoljno niti za zadarsku pijacu. Najveća količina domaće rajčice stiže iz virovitičkog područja. Tamošnji povrćari rajčicu proizvode u plastenicima. Vodu su osigurali u dovoljnim količinama iz podzemlja.

I dok Mirko Jurjević ravnokotarski kralj pomidora ostaje bez kraljevstva na tron zasjeda Vlado Čajkulić iz Sedlarice kraj Pitomače u Podravini koji ima 5 hektara rajčice u plastenicima i polako se pozicionira na dalmatinskom tržištu.

Dobra cijena, a rajčice nema
Što vrijedi da je cijena rajčice dobra kad nema količine. Trenutačno se rajčica prodaje po 7 kuna. Bili bi zadovoljni da se prodaje po 4 kune, ali da se ima količina. Ovako niti 7 kuna nije dovoljno da se vrate uloženi troškovi, a kako da se nešto zaradi. Samo za gorivo da rade pumpe za navodnjavanje dnevno treba izdvojiti 250 do 300 kuna. Od prvog turnusa rajčice digli smo ruke i svu energiju i vodu smo usmjerili u drugi turnus. I to će biti uzalud, ako u narednom periodu ne padne kiša, kaže Nada Begović iz Islama.
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno