Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Predsjednik koji dovršava tranziciju

Autor: Boris Pavelić

10.08.2012. 22:00
Predsjednik koji dovršava tranziciju

Foto: PIXELL



Poklon žrtvama Ahmića i isprika predsjednika Srbije u Vukovaru najmarkantniji su dosezi prve polovine Josipovićeva mandata, koji je nastavio ono što je početkom dvijetisućitih započeo Mesić: pomirljiva politika prema susjedima učinila ga je omiljenim u cijeloj regiji


Politike koje su devedesetih – bilo to iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili ludosti – vjerovale da je rješenje za BiH podjela, posijale su u BiH, ali i u svojim zemljama, zlosretno sjeme. Zavedeni su narodi i pojedinci požnjeli rat, smrt i sakaćenje stotina tisuća, milijune raseljenih, uništena gospodarstva, uništene obitelji, a ovdje u BiH ostavili za sobom rastrgano tkivo jednoga nedvojbeno posebnoga društvenog i kulturnoga bića utemeljenog na multietničnosti i multikonfesionalnosti. Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela. Duboko žalim što je takva hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče. Došlo je novo doba, doba u kojemu odlučno treba prepoznati pogreške prijašnjih vremena, i hrabro kročiti novim putem, putem koji će trajno u regiji donijeti mir, stabilnost i prosperitet.
Mnogi će se složiti da su to najvažnije riječi što ih je u dosadašnjem predsjedničkome mandatu izgovorio predsjednik Republike Ivo Josipović, kojemu će sljedeća subota, 18. kolovoza, biti točno polovina predsjedničkoga mandata.
Zvjezdani trenuci
Josipović je te riječi izgovorio u Parlamentarnoj skupštini BiH u Sarajevu 14. travnja 2010, nepuna dva mjeseca nakon što je 18. veljače položio prisegu na Markovu trgu u Zagrebu. Ti travanjski dani prije dvije godine bili su, bez dvojbe, zvjezdani trenuci Josipovićeva predsjednikovanja. Dan nakon govora u Sarajevu, koji će ostati zapamćen kao prvi i dosad jedini govor hrvatskoga predsjednika u parlamentu BiH, u kojemu je priznao suodgovornost Hrvatske za ratne patnje susjedne zemlje, Josipović je otišao u Ahmiće.
Bio je 15. travnja, dan uoči 17. obljetnice HVO-ova pokolja 116 ahmićkih civila, staraca, žena i djece 16. travnja 1993. Zajedno s Josipovićem, u Ahmiće su stigli poglavar bosanskih muslimana reis-ul-ulema Mustafa Cerić i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. U kratkoj i dostojanstvenoj, ničim pomućenoj ceremoniji, Josipović se poklonio žrtvama masakra i položio vijenac s natpisom: “Nevinim žrtvama – predsjednik Republike Hrvatske”. “Dobro došli, gospodine predsjedniče, i hvala vam što ste došli u Ahmiće. Svjesni smo, a nadamo se i vi, da nikakva isprika ne može vratiti naše žrtve. Ali sam vaš posjet doživljavamo nekom vrstom isprike, uz želju da se zlo kakvo se dogodilo u Ahmićima više nikada i nikome ne ponovi”, kazao je hrvatskom predsjedniku Elvedin Kermo, predsjednik “Udruženja 16. april 1993”, kojemu je u napadu ubijen otac.
Potom je cijelo izaslanstvo otišlo desetak kilometara dalje, u Križančevo selo, gdje su pripadnici Armije BiH u prosincu 1993. ubili 77 hrvatskih civila. Dostojanstveni je obred ponovljen, a Josipović, Cerić i Puljić dočekani su iskrenim pljeskom okupljenih obitelji ubijenih srednjebosanskih Hrvata.
Sarajevski govor
Malo je vjerojatno da će Ivo Josipović u prestalome dijelu predsjedničkoga mandata – trajao on dvije i pol, ili još sedam i pol godina – doživjeti još koji tako dostojanstven trenutak, ako to ne bude svečanost pristupanja EU. Ne zato što Josipović ne bi bio sposoban za ponovljene geste takve vrste, nego zato što Hrvatska naprosto više nema tako velike odgovornosti, kao što je bila odgovornost kajanja njezina predsjednika za zločine HVO-a u Bosni i Hercegovini. Brzina, lakoća i politička otmjenost s kojom je Josipović iznio tu odgovornost svjedoči o njegovoj sposobnosti za velike geste, ali i zrelosti, čak neizrečenoj želji zemlje za potezom takve vrste.
Dvije i pol godine nakon što je Josipović počeo svoj mandat, analitičari se slažu da je govor u Sarajevu najvažniji dosadašnjeg Josipovićeva predsjednikovanja.
– S obzirom na njegovo obrazovanje, očekivao sam da će biti uspješniji u odnosima s Bruxellesom, ali pokazalo se da je odigrao veliku ulogu u regiji. Mislim da je njegov govor u Sarajevu najvažnije što je dosad rekao, ocijenio je za naš list analitičar Žarko Puhovski.
Saborski zastupnik SDP-a Tonino Picula primjećuje da je Josipović “početak mandata obilježio nizom poteza jakog simboličkog značenja, kojima je definirao, ali i redefinirao, ozbiljne političke dvojbe. Posjetom Ahmićima progovorio je drukčijim političkim jezikom o ulozi Hrvatske u ratu u BiH. Moglo bi se reći da je pokušao internacionalizirati svoju predizbornu sintagmu “nove pravednosti”, ocjenjuje za naš list saborski zastupnik SDP-a Tonino Picula.
Saborski zastupnik HNS-a Goran Beus Richemberg posjetima Ahmićima i Sarajevu dodaje i Josipovićevo približavanje Republici Srpskoj i njezinome predsjedniku Miloradu Dodiku, u sklopu kojih je posjetio Derventu i Banja Luku, gdje su ga novine čak proglasile osobom godine.
– Približavanje RS-u može se tumačiti i kao kontroverzno – priznaje Richemberg – ali šalje signal da se dobri odnosi s BiH ne mogu graditi samo na jednome kolosijeku.
Politika mira
Sedam mjeseci nakon što se Josipović poklonio u Ahmićima, 4. studenog 2010, predsjednik Srbije Boris Tadić brodom je sa srbijanske strane Dunava stigao u Vukovar.
– Došao sam se pokloniti žrtvama i odati im poštovanje, još jednom uputiti riječi isprike i iskreno žaljenje. Došao sam stvoriti mogućnost da Srbija i Hrvatska okrenu novu stranicu, da djeca ne budu opterećena vremenom koje je bilo. Demokratska Srbija želi uspostaviti politiku dobrosusjedstva, suradnje i pomirenja, politiku koja je sasvim suprotna od politike 90-tih, kazao je Tadić nakon što je pod spomenik ubijenima na Ovčari položio vijenac s identičnim natpisom onome koji je Josipović položio u Ahmićima: “Nevinim žrtvama – predsjednik Republike Srbije”.
Josipović je kazao: “Ovdje smo da pokažemo da je moguća politika mira i prijateljstva. Došli smo svjesni odgovornosti za budućnost naših naroda i zemalja”. Tadić i Josipović potom su se zajedno poklonili pred grobovima ubijenih Srba u Paulin dvoru nedaleko Osijeka, čime su obojica demonstrirali da je pomirenje važnije od trenutnih uvjerenja javnosti u Hrvatskoj i Srbiji. Josipović je, dakle, pronašao način da produktivno nastavi ono što je početkom dvijetisućitih započeo Stjepan Mesić: pomirljiva politika prema susjedima učinila ga je omiljenim u cijeloj regiji.
U Hrvatskoj, pak, po ocjeni Beusa Richemberga, “unio je osvježenje u hrvatsku politiku”.
– Oni koji su bili skeptični prema njegovu navodno premekanu i prefinu stilu, mogli su se uvjeriti da je odlučan, i da dobro zna što, kako i kada treba učiniti, kaže Beus Richemberg. Josipović je, ocjenjuje HNS-ov zastupnik, “smirio i stišao strasti, naročito kada je riječ o hrvatskim braniteljima”.
– Pitanje branitelja u njegovu je predsjedničkom mandatu dobilo novo pravo građanstva, a kada je Josipovićev savjetnik Predrag Matić postao ministrom branitelja, taj se pristup prelio s Pantovčaka na Gornji grad, kaže Beus Richemberg.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU