Žao mi je što je već gotovo, ovako dobre svirke nema ni u Londonu

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika valentinam
Nakon 57. Glazbenih večeri u Sv. Donatu
Autor: 
Prava priprema festivala za narednu godinu kreće već sada - kaže Jurica Šoša, umjetnički ravnatelj festivala
Željko KARAVIDA
Jurica Šoša

Mala, ali radišna, ekipa Koncertnog ureda ove je godine producirala ne samo festival koji ugošćuje vanjske umjetnike, već je realizirala izuzetno veliku i zahtjevnu, vlastitu proukciju Beethovenove Devete simfonije u suradnji sa Zadarskim komornim orkestrom. I to je više nego valjani motiv za razgovor s Juricom Šošom,  zadarskim pijanistom i profesorom u Glazbenoj školi "Blagoje Bersa" i umjetničkim ravnateljem Večeri još od 2010. godine, koji je u potpunosti zadovoljan ostvarenim.

Bolje nego u Londonu

- Sliježem dojmove i nekako mi je žao što je već gotovo. Ovogodišnji festival bio je svakako jedan od najuspješnijih ili, bolje rečeno, najljepših u zadnjih nekoliko godina. Imali smo niz fantastičnih koncerata, a vrhunac je bila izvedba Beethovenove devete simfonije koja je sigurno bila kulturni događaj godine. Već od prve probe orkestra, a kad su se priključili i zbor i solisti, u zraku se osjetila posebna atmosfera i posebna "vibra" koja je garantirala da će sama izvedba biti spektakl. Kasnije smo od svih izvođača, doslovno od svakog pojedinca, dobivali čestitke i zahvale što su bili dio svega toga. Meni osobno je najdraža izjava koncertmajstora Londonskog simfonijskog orkestra Romana Simovića, koji je ovom prilikom bio i koncertmajstor Zadarskog komornog, a rekao je vrlo jednostavno: 'Čovječe, ovako dobre svirke nema ni u Londonu. A, on je odsvirao Devetu itekako puno puta.'

Zašto je to tako?

- Prije svega, jer im je u Zadru lijepo. Bez obzira što većina glazbenika dođe već pomalo i umorna od napornih koncertnih sezona svojih matičnih orkestara, kod nas je ipak jedna drugačija radna atmosfera. Također, bez obzira što nisu Zadrani, kao da osjećaju što nama Zadranima njihovo muziciranje znači, daju svoj maksimum. Treća, i najvažnija stvar je ta da su svi glazbenici orkestra pomno izabrani, i među njima nema slabe točke i uz vodstvo našeg Ivana Repušića rezultati su uvijek fenomenalni.

Publika sjedi i po podu

Već dugi niz godina Glazbene večeri daju posebni naglasak na koncerte Zadarskog komornog orkestra.

- Tako je. Ti koncerti su nama i najdraži jer su oni zapravo kompletna naša produkcija. Dakle, oni nisu kao drugi koncerti koji se naruče, umjetnicima se organizira smještaj, i to je to. Ovdje se kreće doslovno od nule, pozivanje svakog člana orkestra, jesu li u tim terminima slobodni, narudžbe nota, smještaj, njihovi podaci, ugovori, sama organizacija svake pojedinačne probe u katedrali, gdje se katedrala doslovno preokrene naopako, za našu malu ekipu Koncertnog ureda Zadar, predstavlja veliki izazov. U koordinaciji s našom vrijednom Miroslavom Mandić iz Zadarskog komornog, na kraju uvijek uspijemo preživjeti tih 4 - 5 dana, a najveće zadovoljstvo su ozarena lica ljudi koja izlaze s koncerata i već svaku godinu zaredom govore, bolje je nego lani...

Recite nam malo i o drugim koncertima...

- Ove godine imali smo niz lijepih koncerata, samo otvaranje na Forumu je bilo nešto posebno. Uvijek se pomalo iznenadim kako publika, koja sjedi i po podu i po zidićima, stoji na nogama, pozorno prati i sluša koncert klasične glazbe. Volim baciti oko na koncert Bečke filharmonije iz Schoenbruna ili Berlinske iz Waldbuehnea, i naše otvaranje me poprilično podsjeća na tu atmosferu. Uz prekrasnu kulisu crkve sv. Donata publika ima i vizualni doživljaj. Od ostalih koncerata, meni je svaki podjednako bitan, jer su svi moj izbor. Drago mi je da je stasao Zadarski kvartet klarineta, s momcima, koje sam svojevremeno osobno pratio kao korepetitor na natjecanjima. Dečki su jako ozbiljni, idu po natjecanjima i želim im još više uspjeha. Sjajni su koncerti bili talijanskog baroknog ansambla Il Sogno Barocco, Zagrebačkog kvarteta, Zbora HRT-a s projektom Vinko Jelić. Zbilja su svi koncerti bili odlični, publika je na sve oduševljeno reagirala.

Koliko Zadranima zapravo znače Glazbene večeri?

Zadar na kulturnoj karti

- Ha, vjerovatno ima onih kojima jedan festival klasične glazbe ništa ne znači, isto kao što meni ništa ne znači nastup Dare Bubamare, ali za Grad je festival bitan iz više razloga: prvo, Večeri samom gradu daju jednu kulturnu dimenziju više. Iz perspektive turista, kojem na umu nije samo jeftina zabava, kultura je ono što će ih privući našem Zadru. Drugo, našim ljudima koji tijekom godine ne mogu uživati toliko u velikim ansamblima, solistima. Treće, prepoznati smo i među umjetnicima koji nam se javljaju, na mapi smo europskih festivala, jednostavno pridonosimo tome da je Zadar jedna kulturna destinacija.

Kako birate program, koje su zapravo vaše obveze kao umjetničkog ravnatelja?

- Prava priprema festivala za narednu godinu kreće već sada. Prijave za financiranje rade se u rujnu, listopadu. Najčešće oko 90 posto programa imam definirano već u siječnju. Veći koncerti, poput otvaranja, trebaju se dogovoriti jako rano, jer ako se radi o velikim orkestrima, oni svi trebaju imati svoj raspored rada, godišnjih odmora. Želja mi je također imati što raznolikiji program u vidu vrste ansambala, vrste glazbe (rana, barokna, klasična, romantična, moderna...). Također, ako je neki ansambl na turneji, pa se može dobiti povoljnije, šteta ga je propustiti. Kvaliteta ansambala i solista treba biti vrhunska. Nekad, kad radimo promociju, zna mi zvučati otrcano "nastupio je u svim svjetskim dvoranama", ali mi publiku ne varamo. Evo, npr. mo. Roman Simović, nakon Zadra svirao je u švicarskom Verbieru u kvintetu s Evgenijem Kissinom, Mischom Mayskim, Dmitrijem Sitkovjetskim, rekli bi u žargonu, najjačim svjetskim facama. Nemanja Radulović ima eksluzivni ugovor s Deutsche Grammophoneom, ove godine odsvirao je stotinjak koncerata u svim najvećim svjetskim koncertnim dvoranama. Kako klasične glazbe u medijima gotovo da i nema, većina ljudi ovakve podatke niti ne zna. Ali zato, koncerti u Sv. Donatu su svejedno puni, i to me čini iznimno sretnim. Moje obveze kao ravnatelja ne staju sa izborom programa. Odgovoran sam za financijsku konstrukciju cijele priče, pišem sve prijavnice, zamolbe za donacije... trebam znati koliko što košta, od cvijeća, smještaja, tiskovina, sve do zadnje lipe. Potpisujem na stotine računa, ugovora, i najveći mi je strah, naravno, hoću li probiti budžet.

Jeste li zadovoljni s veličinom budžeta?

- Volio bih da nam Ministarstvo kulture dodijeli više sredstava..., ali svatko se pokriva s onime koliko ima. Meni se nekad čini da nam je festival i s nevelikim budžetom, u europskim okvirima gledano, oko 140 tisuća eura, uspješniji nego neki veći festivali. Trebamo biti i realni i priznati da Zadar nije bogat, poput austrijskog Salzburga ili nekog drugog europskog grada, i da se krećemo unutar naših mogućnosti. Bilo bi lijepo kad bi se priključilo i više sponzora, ali većini je sport uvijek na mjestu ispred kulture.

Za kraj bih se zahvalio našoj publici, Gradu Zadru, turističkim zajednicama grada, županije, Hrvatskoj turističkoj zajednici, D-Marin, PS. Immo, svim medijskim pokroviteljima, i sa željom da se "na Donatu" vidimo i dogodine. 

Recept za uspješan festival

Što mislite da je potrebno da bi festival bio uspješan?

- Potrebne su tri stvari: zadovoljstvo publike, zadovoljstvo izvođača i zadovoljstvo nas organizatora. Da bi se to sve zadovoljilo tu sam ja, kao prvi filter pri odabiru programa, jer je program taj koji će na kraju generirati zadovoljstvo ili nezadovoljstvo.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno