Sinjska alka - središnji društveno-političko-sportski događaj u RH

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
Nisam mislio pisati o Alci, ali upravo nevjerojatan pritisak Hrvatske televizije me na to primorao
Miroslav LELAS/PIXSELL
Ilustracija

MISTIFIKACIJA TRADICIJE

Već sam pisao o Sinjskoj alci i to više puta, ali malo se i zaboravi kroz puste godine što je sve bilo, a i najvjerniji čitatelji ne mogu baš sve pamtiti. U svakom slučaju, nisam mislio pisati o Alci, ali upravo nevjerojatan pritisak Hrvatske televizije me na to primorao. Naime, ne pamtim, još od vremena tzv. Univerzijade 1987. godine da je naša televizija nešto toliko forsirala. Danima i tjednima su nam puštali (vrlo profesionalno i umjetnički napravljene) spotove i najave, a u danima održavanja iste sve je to kulminiralo do krajnjih granica. Te pripreme, te stanje konja, te tko će sve biti u svečanoj loži, te bara, te čoja dok je došla ta neđelja pola programa je ispunjavala alka. Da se razumijemo – nemam ništa protiv ovog događaja, dapače, treba tu tradiciju održavati pa makar kao kroz povijest i za Franju Ferdinarda, Aleksandra Karađorđevića i Josipa Broza (da, bilo je i toga), ali mistificirati preko svake granice ipak je malo previše.

I odlučio ja, s obzirom na to da mi je jedan od pradjedova iz Sinjske krajine, a i iz poštovanja prema Mladenu Deliću, Dinku Šimunoviću i Vici Buljanu pogledati to natjecanje, ali nisam izdržao dulje od pola sata. Dok onaj s trubom da znak, dok onaj konj dotrči (dobro – to je najbrže i najvažnije) dok se doklati do svečane bine, dok pozdravi sve prisutne, dok se izgubi i da mjesto sljedećem… Dugo brate, predugo, a i slabo i vidimo u što je on to pogodio, slično kao i onaj pak u hokeju. U svakom slučaju, odustao ja i prebacio na odličnu Knjazovu emisiju »I to je Hrvatska« u kojoj više možeš naučiti o domovini nego iz knjiga, a nisam ni sumnjao da ću dobiti iscrpne izvještaje od naše televizije što je i kako bilo. I bje tako. Alka izdominirala nad svim ratovima i požarima i lopovlucima, a da ne griješim dušu, i bolje je tako. Ma volim ja Alku, samo da su ovi sa televizije malo umjereniji. Osim toga, mogao bi probati trkati, s obzirom na onog pradjeda iz Hrvaca, pa da i mene prime pa makar jahao na magarcu kao onaj Šimunovićev Salko. Sigurno bi pogodio bar »uništa«.

MUKE ALKARSKOG MOMKA

Opet ja o Alci. A što ću jadan kada je ljeto i kada na svome elitnom otoku gdje mi se nalazi dvorac provodim dane i noći ganjajući Švabice i Čehinje, predavajući se hedonističkim užicima pa ne stignem gledati male ekrane pa moram napomenuti i ovo. Dvije su me stvari dojmile na Alci. One lijepe, nepotrebne djevojke koje su zauzele mjesta na tribinama, a koje je cijeli događaj zanimao kao mene utakmice domaće lige ili novosti iz nuklearne fizike, lili, još bolje, kako se razvija drama o ostavinskoj raspravi bračnog para Pušek, Tušek ili tako nekako. Pravili su se tu selfiji, poziralo se i padalo u afan pri samom pogledu na kameru HRT-a, ali sve je to gadljivo pa ne bi o tome. Meni je ipak puno zanimljivija priča o »alkarskom momku«. To je vrlo važna titula, bar po onome kako se tretira tijekom prijenosa. Spominje ga se stalno, paradira uz svoga gazdu, ali nikako nije jasno koja je korist od njega, osim što onako u letu uhvati koplje kada ovaj završi s trkom. Osim toga, ti momci mi izgledaju stariji od samih alkara pa bi im bolje pristajao naziv alkarski »stric« ili »barba«. U svakom slučaju nije im lako stalno trčkarati za gazdom, a pogotovo bi na to trebao pripaziti reporter televizijski koji kaže doslovno slijedeće – »nakon pobjede bila je burna noć za obojicu (obraća se naime alkaru i momku) pa me zanima kako je to momak izdržao.« Ne znam što ste vi pomislili kada ste to čuli, kakvu je to »burnu noć« imao momak, ali ako ste mislili na nešto neprimjereno – sram vas bilo!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)