Uz skoro otvaranje Muzeja antičkog stakla u Zadru (3)

U svakodnevnom životu antičkoga doba staklo se vrlo rano upotrebljavalo u medicini, ljekarstvu, farmaciji, kozmetici, toaletnoj namjeni, za čuvanje ljekovitih pripravaka, lijekova biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla, eteričnih ulja, masti, balsama, alkohola, aromatične kiseline i otopina raznih smola, jer se staklo pokazalo kao najsigurnija zaštita od kemijskoga djelovanja na pohranjene sadržaje. Sve se to stavljalo u bočice najraznovrsnijih oblika, dna, otvora grla, izrađenih slobodnim puhanjem ili puhanjem u kalup, u raznobojnom staklu i ornamentalno ukrašene, kako bi već svojom ljepotom i simbolikom budile želju za posjedovanjem i uzbuđivale sve one krasotice koje su se ukrašavale, uljepšavale, mazale, mirisale i šamponirale njihovim sadržajem često pripravljenim od ljekovite perunike, šafrana, mažurana, lavande, metvice, korijandora ili kopara. Bočice su to loptaste, kvadratične, cjevaste, zvonkolike, spljoštene, zmijolike, vretenaste kao i one u obliku datule, ptice, ribe i ljudske glave, balsamariji, kapalice i zdjelice, debelih ili tankih stjenki, s kratkim ili dugim vratom. A uz njih, što zna svatko tko se ukrašava, idu i pincete, češljevi, četke, ogledala, spatule, razne kutijice, tarionice i pločice za pripravu onoga što se iz bočica uzimalo za lijek ili za uljepšavanje. Staklo je bilo u vrlo širokoj uporabi za izradu nakita, prstenja, ogrlica, perli, narukvica, odlikovanja, ukosnica, kapalica i štapića za farmaceutsku i kozmetičku pripravu. Oduvijek je svakodnevna ljudska težnja bila ukrasiti sebe i svoj dom, likovno oblikovati životno okružje, u čemu se povijesno gledano, najviše isticalo antičko doba sa svojim designom – po raznolikosti, mnogostrukosti i učestalosti. Kako po proizvodima tzv. široke potrošnje, tako i ekskluzivnije proizvodnje i uporabe, po produkciji umjetničkog obrta i štovanju sitne umjetnosti, to se doba može usporediti s današnjim nagnućem u obrtu i oblikovanju bilo predmeta za dnevne ugode i korisnosti, bilo posuđa, oružja, oruđa, nakita, namještaja, odjeće i obuće. Sve, dakle, ima uporabnu, materijalnu korist, ali i znatnu umjetničku vrijednost i posebnost. Već u prvom stoljeću po Kristu u Zadru se formiraju prve obrtničke radionice koje rade pojedinačne unikate ili predmete u serijama od keramike, metala, stakla, jantara, kosti i bjelokosti, a sve već označeno pečatom, žigom, odnosno zasebnim znakom prepoznavanja, o čemu svjedoče mnogobrojni predmeti nađeni u nekropolama, u grobnicama, odloženi uz pokojnika, ili uz posudu (i u njoj)  sa spaljenim mu kostima, kao obvezni grobni prilozi, kao i ovaj stakleni nakit. Estetsko zadovoljstvo rađeno s iznimnim likovnim ukrasom pružaju i plitice s minucioznim ukrasima, izrađene od stakla, balsamariji, suznice, štapići za parfimiranje kose, toaletni rekviziti od slonovače, bjelokosni poliptihi premazani voskom, cilindrične kutije za kreme, masti i rumenila, uljanice od bronce s motivima Gorgonine maske, brončana ogledala ili olovni njihovi okviri, ženske figurice, tintarnice, instrumentarij, svakovrsni stakleni nakit i sitna plastika, statuete raznih mitoloških bića (Atis, Eros, Prijap, Victoria, Bakhant), sve to rađeno u Zadru pod utjcajem sjevera i juga, istoka i zapada, ili pak pristiglo trgovačkim putovima. Staklene su urne najveće staklene posude koje je izrađivao, upotrebljavao i poznavao antički svijet. Uglavnom su to trbušasti, ili rjeđe četverokuti oblici posuda sa širokim otvorom i presavijenim ili ljevkasto razvedenim rubom. Ove mahom slobodno puhane posude s ručicama rađene od prirodnog stakla najčešće u plavozelenkastoj boji, uz obredno značenje imale su i druge namjene, pa i ono kako smo vidjeli u kućanstvu.
I konačno, vratimo se Relji, vratimo se antičkim nekropolama iz čijeg tisućljetnog mraka je ovo staklo prosinulo. Da se staklene urne nisu koristile za pohranu posmrtnih ostataka spaljenih pokojnika, i da uz njih nisu korišteni balsamariji i sva druga staklena menažerija, svi ti brojni stakleni proizvodi u funkciji ritusa pokojnika, danas bismo o svakodnevnom životu antičkoga svijeta znali puno manje. Brojna staklena građa u antičkim nekropolama ovoga našeg zadarskog prostora, koja je počela u Argyruntumu a eruptirala na Relji do višetisuća staklenih predmeta, urodila je pokretanjem i otvaranjem, već danas možemo reći, jednoga od najreprezentativnijih Muzeja antičkog stakla.
Dok su gradske zidine pucale i padale, kamen prštao i nestajao, kada su se i čelični oklopi razbijali, a Zadar se višekratno kroz povijest doslovno sravnjavao sa zemljom, njegovo je staklo ostalo čitavo i evo konačno zasijalo u galerijskim prostorima. Ovo antičko staklo zadarskoga kruga, zajedno s oblicima importa iz sirijskih, apulijskih, ili galsko-rajnsko-keltskih radionica, čisto je udvaranje ljepoti i njezinim oblicima. Odavde, iz Zadra, s ovih srednjojadranskih prostora plovili su brodovi i vodili su putovi prema svim onim prostorima poznatima za Rimskoga Carstva, situirajući tako Zadar i njegovo prirodno zaleđe u žarište tisućljetne kulturne tradicije, izlažući grad svekolikim mijenama i događajima. Pa ako su tako Babilonci prvi proizveli staklo 15 stoljeća prije Krista, pa je u mitskoj tamošnjoj biblioteci, onoj kralja Asurbanipala, pronađen i prvi poznati recept za proizvodnju stakla, tehnika proizvodnje stakla preko Aleksandrije stigla je kasnije do Rima, a potom i na naš prostor o čemu očito govori i činjenica da je u zadarskim nekropolama pronađeno toliko stakla da ga je teško i registrirati, a njegova brojnost, gustoća nalaza, raznoliki oblici i morfološki detalji, govore u prilog domaćim radionicama. Ovo zadarsko antičko staklo došlo je do nas iz tame svijeta kroz svoju prozirnu svjetlost, svojim čarobnim prividom kojemu se teško oprijeti – jer čovjek se teško opire ljepoti – priziva nas nekamo daleko, u vrijeme kada smo mnogo čemu doskočili vatrom; u ovim elegantnim posudicama, koje danas izgledaju prazne, svijet i dalj šuti i diše lijepo sjajeći, blago kuglastih bokova, još blažih torza i tananih vratova, s oblicima kao obrisima, vretenastim i zakrivljenim, trbušastim ili roščatim, s poklopcima ili s kapaljkama; sačuvano je sunce, svjetlost minulih vremena, stvari i bića, ljepota života kojoj teško odolijevaju naše oči, jagodice naših prstiju ili baršun dlanova. Te bočice raritetnih oblika u kojima su čuvani miomirisi, ulja, mirodije, hrana, kiseliši, kozmetički i medicinski preparati, suze ili posmrtni ostaci njihovih vlasnika, više od 4000 antičkih izložaka u stotine različitih oblika, konačno su u mirnim i blagotvornim vremenima slobodne Republike Hrvatske našli svoj mjesto na svjetlosti dana naše suvremenice i svakodnevice.