"Mito" za umirovljenike

Slika korisnika admin

Blago siromašnim umirovljenicima, smiješi im se čak tristotinjak kuna  božićnice! Još se Hreljin potpis na koalicijskom sporazumu nije ni osušio,  a vijest su već s radošću prigrlili jadni umirovljenici godinama na samom  rubu siromaštva, na marginama društva. Našlo se novca u  umirovljeničkom fondu. Hrvatska sad odjednom, gotovo preko noći raste,  toliko da vladajući opčinjeni tom činjenicom upravo u "Hrvatska raste"  preimenovaše dosadašnju Kukuriku koaliciju. Pod motom "nema više  vraćanja na staro", pljušte darovi i plusevi sa svih strana, kao i kritike  oporbe da se radi o predizbornim trikovima. Nego što! Pa zar to do sada  nikada nismo gledali? Zar bi se HDZ-ova koalicija da se bori za očuvanje  vlasti puno drugačije ponašala? Taktika borbe za političku (nad)moć nije  se promijenila, jedino što je pretužno kada se nekoliko stotina kuna kao  božićni dar siromašnim umirovljenicima plasira kao neki prevažan i  snažan Vladin potez koji bi trebao donositi glasove na izborima. 

U zemlji u kojoj su godinama na sve strane curili milijuni i propadala  poduzeća, jedni gubili posao i imovinu, dobivali mizernu mirovinu i  venuli, a drugi se bogatili i rasli, sad bi u izbornoj utakmici trebala  presuditi "sića" od božićnice? Sad bi gladni umirovljenici trebali  zahvaljivati Bogu što im dade takvu socijalno osjetljivu Vladu pa neće  pred blagdane morati skupljati plastične boce?! 

Vlade u nizu trebale su odavno politički i ljudski pošteno sagledati  računicu da umirovljenici imaju toliko male mirovine da jedva  preživljavaju i to godinama, a ne samo računati kako predstavljaju  značajan glasački korpus pa zato i postaju važni pred izbore. Sad će im se  pomagati u troškovima za struju, u troškovima za blagdanski stol. Sve je  to i više nego dovoljno za ogorčenje na postupke vladajućih i na kritike  oporbe jer nema jamstva da i oni ne bi činili isto. Politika se zapravo  otkriva kao bešćutna borba za vlast u kojoj su sve ljubavi one iz interesa.  Žalosna je pomisao gdje se to nalazi hrvatsko društvo i koliko je u  socijalnoj i moralnoj bijedi kada ispada da bi se umirovljenici trebali  "prodati" za blagdanski ručak.

Da nije predizborno vrijeme darovanje umirovljenika ne bi se ovako  doimalo pa ostaje kritika Vladi da je sa socijalnim mjerama kasnila, kao i  s reformama o kojima se ni sada ne govori previše. A upravo je  reformiranje mirovinskog sustava i novo zapošljavanje koje bi poboljšalo  omjer umirovljenika i zaposlenih te otvorilo mogućnost rastu mirovina  ono što većina umirovljenika već dugo želi čuti. No, na to ne troše previše  riječi ni Milanović, ni Karamarko, a ni političari iz manjih  umirovljeničkih stranaka razbacanih lijevo i desno.

Umjesto sadržajnih gospodarskih programa u kojima će značajno  mjesto zauzimati upravo razrađene mjere koje bi konačno dovele do rasta  umirovljeničkog standarda, zasad se politički prostor radije prlja  nabacivanjem blatom,  pokazivanjem mišića, a kako žive umirovljenici  nitko zapravo ne želi znati, svi se prave Englezi...

Treba vidjeti tračak političkog sljepila u dobacivanju bijednih stotica  kuna umirovljenicima tek da bi ostali u formi za preživljavanje - i  glasanje.

Ako i treba priznati da Vladi ide na ruku što Hrvatska raste pa se  predizborno, očekivano, razbacuje, umirovljeničke božićnice zazvonile su  kao pravo predizborno "mito", ponižavajuće.

O bitnim problemima, preniskim mirovinama i ugroženom  dostojanstvu umirovljenika, ne zbore puno ni Karamarko ni Milanović, a  ni drugi, pa se umirovljenicima čini kako je bolje dobiti i ovih tristo kuna  nego ništa, jer bi na bolji život mogli čekati - do kraja života.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno