UZ DAN PREVENCIJE SAMOUBOJSTAVA Raste broj osoba sa suicidalnim mislima, ove godine 13 samoubojstava

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Dr. Darko Labura upozorava
Povlačenje u sebe, tajnovitost svakako su neki od alarmantnih faktora kod onih koji imaju određene emocionalne tegobe. Čak i ta pisma mogu biti predikt jednog takvog ponašanja. Uglavnom, neočekivane promjene ponašanja koje nisu uobičajene kod takve osobe mogu ukazivati da ta osoba ima emocionalnu poteškoću koja bi mogla biti i uzrok suicidalnog čina u konačnici, zaključio je dr. Labura
Ilustracija
Depresija može dovesti do suicida

Svjetski dan prevencije samoubojstava obilježava se svake godine 10. rujna na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava (IASP) s ciljem podizanja svijesti o potrebi i obvezi djelovanja na prevenciji samoubojstava na globalnoj razini. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da više od 800.000 ljudi godišnje na svijetu počini samoubojstvo, to je jedna osoba svakih 30-40 sekundi uz 10-40 puta više pokušaja samoubojstva, a Hrvatska po stopi smrtnosti spada u prosjek zemalja EU-a. U Hrvatskoj je u 2018. godini bilo 679 samoubojstava, a stopa smrtnosti bila je 16,6/100.000 stanovnika, čime spadamo u prosjek stopa zemalja EU-a. Na cijelom svijetu više ljudi umre od samoubojstava, nego od ubojstava i terorizma zajedno. Iznimno zabrinjavajući je trend porasta razmišljanja o samoubojstvu kod mladih i među školskom djecom počevši od onih već i u petom razredu osnovne škole. Kao ilustracija tog problema, može poslužiti podatak MUP-a RH da je tijekom 2018. godine broj izvršenih samoubojstava djece i mladih do 25 godina na nacionalnoj razini porastao s 33 na 48, odnosno za čak 45 posto. Suicid se javlja kroz cijeli životni vijek, u svim dobnim skupinama, a drugi je vodeći uzrok smrti među ljudima od 15 do 29 godina na svjetskoj razini. Promjene i pritisci u društvu, a naročito utjecaj novih medija i društvenih mreža te sve izraženije vršnjačko nasilje glavni su uzroci suicida ili promišljanja o samoubojstvu kod mladih, ističu stručnjaci. Naglašavaju kako se promjene u društvu danas događaju jako brzo. Informacija je gotovo trenutna. Djeci je dostupno sve pa i ono što ne bi trebalo biti dostupno, a to ni roditelji niti druge institucije ne mogu spriječiti. Pretjerana izloženost informacijama djecu čini napetijom, razdražljivom, emocionalno nezrelijom i neotpornijom na sve izazove modernog društva. O ovom problemu razgovarali smo s dr. Darkom Laburom, subspecijalistom forenzičke psihiijatrije u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan.

Depresija i suicid

- Gotovo milijun ljudi godišnje u svijetu oduzme si život, što nas dovodi do brojke da se svakih 40 sekundi dogodi jedan suicid. Razina suicida se određuje po stopi suicida koja je broj dovršenih slučaja i pokušaja na 100.000 stanovnika. Ta brojka se u RH zadnjih godina kreće oko 15, 16 slučajeva, što je nekakav godišnji prosjek. No, tu moramo razlikovati podatke iz sjevernog dijela Hrvatske gdje su brojke puno veće, pa u nekim dijelovima dosežu brojku od 30 slučajeva na godinu, za razliku od južnijih dijelova, područja Dalmacije, gdje su brojke puno niže. Što se tiče Zadarske županije ta stopa suicida uvijek je manja od godišnjeg prosjeka. Kada gledamo rizik počinjenja suicida u 90% slučajeva psihijatrijski poremećaj je uzrok suicida, ali kada ih spominjem mislim pri tome baš na psihijatrijske bolesti. Trebamo poći od toga da osim pojačanog stresa i raznih socijalnih i društvenih kriza, ljudi imaju i normalne psihološke reakcije, strah, zabrinutost, paniku, imaju poremećaj prilagodbe, reakciju kriznog stanja i sl. što su sve normalne psihološke situacije koje ne moraju dovesti do suicida i najčešće i ne dovode. Ono što dovodi do suicida je psihijatrijski poremećaj, ponavljam, u 90 % svih izvršenih suicida. Od tih 90% najveći broj otpada na depresiju, a ona se u svjetskim okvirima kao razlog kreće u 60 do 80% svih psihičkih poremećaja, no tu treba odmah izlučiti da je ta depresija Sui generis, ona izvorna depresija, patološko stanje koje nekada ima genetsku predispoziciju, to je jedna razina duševne bolesti, u psihijatriji povratni depresivni poremećaj. Takvi ljudi su najčešći počinitelji suicida. Postoji i Tentamen suicid, što znači pokušaj suicida. Svaki pokušaj ne završi tragično. Interasantan je podatak da žene četiri puta više pokušavaju suicid od muškaraca koji za razliku od žena ipak češće izvrše suicid. Na drugom mjestu u okviru psihijatrijskih poremećaja su ovisnosti, prije svega o alkoholu, psihoaktivnim drogama (veliki broj suicida pripada mladima). Sljedeći poremećaji su oni pravi duševni poremećaji, poput shizofrenije te sl. duševne bolesti koje zbog svojih psihopatoloških stanja isto tako dovode do suicida, istaknuo je dr. Labura.

Liječiti psihijatrijske poremećaje

Suicidalnost je vrlo složeno ponašanje koje uvijek ima više uzroka. Ono se događa u složenom međuodnosu faktora osjetljivosti pojedine osobe i rizičnih faktora. Niti jedan rizični faktor nije odlučujući. Iako je vrlo jasna veza između suicida i psihičkih poremećaja, osobito depresije, mnogi suicidi se događaju naglo, impulzivno u trenucima raznih kriza, sada i koronakrize, a tada posebice mogu biti potaknuti sredstvima ovisnosti, poglavito alkoholnim pićima. Kao posebice važni rizični čimbenici ističu se iskustvo gubitka bližnje osobe, samoća, diskriminacija, problemi financijske ili emocionalne naravi, kronična bol ili bolest, doživljaj zlostavljanja i slično. Naročito važan rizični čimbenik jesu prethodni pokušaji suicida.
- Suicid uvijek gledamo kroz prizmu psihijatrijskog poremećaja, i tada nalazimo odgovor što je dovelo do njega. Nekada ti poremećaji, nažalost, nisu prepoznati te se doznaju tek po izvršenju suicida, tek tada se razotkriju nekakve situacije i okolnosti počinitelja, da se čudno ponašao, bio depresivan itd. Krizna stanja i vremena potiču psihološke, ali i psihopatološke reakcije. Opet se vraćamo na to da će krizna situacija djelovati teže kod onih koji imaju psihijatrijski poremećaj. Ako se dotaknemo ove situacije vezane uz covid-19, opet će potaknuti nekoga tko je na neki način vulnerabilan. Ne možemo očekivati da će strah od covida ili nečeg sličnog potaknuti nekoga na izvršenje suicida, samo iz tog razloga jer uvijek je u podlozi neki psihijatrijski poremećaj koji je postojao i prije, ali se u toj nekoj situaciji on razvio, odnosno došao do izražaja. Onda iz tog aspekta kada sve skupa sagledamo idemo i na prevenciju. Ona može biti primarna, sekundarna, pa i tercijarna. Ukratko, treba liječiti psihijatrijske poremećaje i to je najbolja prevencija kod mogućeg počinjenja suicida, objašnjava dr. Labura te nastavlja kako treba obratiti pažnju na evidentirane psihijatrijske bolesnike koji se liječe te pratiti da idu na redovite kontrole kako bi se izbjegle neželjene posljedice.
Najvažnije je, dakle, raditi na prevenciji psihičkih poremećaja, a kada se jave pravodobno ih prepoznati i adekvatno liječiti. Treba educirati mlade ljude kako bi razvili vještine suočavanja sa životnim teškoćama i pritiscima, te raditi na ranom otkrivanju i pomoći ljudima koji razmišljaju o suicidu ili koji su imali pokušaj suicida. Tužna je istina da osobe koje su pokušale suicid, u najvećem broju slučajeva će ga pokušati ponovno pokušati.

Što se događa u glavi suicidanta?

- Nažalost, to je istina. Statistički podaci nam govore da su oni koji su pokušali suicid u riziku da ga ponove. Dok istražujemo profil suicidanta onda gledamo da li je takva osoba već imala pokušaj istog. S većim brojem pokušaja raste šansa da se suicid i dovrši. Takva osoba jest bolesna. Imamo rizičnost općenito za ispoljavanje agresije, koja kao jedan čin može biti okrenuta prema sebi, autoagresija, ali i prema van, prema drugima, heteroagresija. Vrlo često se ta agresija kada nema situacije da se odrazi prema van, odrazi prema unutra. Takav slučaj smo imali kod naših branitelja kada smo silom prilika radi obrane domovine imali heteroagresiju, što je u takvim uvjetima bilo normalno, morali smo se obraniti. Kod nekih pojedinaca ta agresivnost se u nekom trenutku, pošto više nije bilo vanjskog neprijatelja, okrenula prema unutra, prema sebi. Dakle, u prevenciji uvijek treba gledati i na to da oni koji imaju nekakva općenita agresivna ponašanja ponekad tu agresiju mogu usmjeriti prema sebi, kazao je dr. Labura.
Brojke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ukazuju kako je riječ o tihoj epidemiji pri čemu suicidi i pokušaji suicida imaju višestruke učinke na obitelji, prijatelje, zajednice i društvo. Što se događa u glavama suicidanata, zdravom čovjeku teško je shvatljivo.
- Sam taj moment podizanja ruke na sebe, taj autoagresivni čin, jest psihopatologija. Ljudi imaju nagon za životom, za reprodukcijom, hranjenjem i sl. Ukoliko je agresija okrenuta prema sebi onda je poremećen taj nagon. Nagon za životom je primarni nagon, naša osnovna želja je ostati živ, a ukoliko je to poremećeno onda dolazi do mogućeg suicida kao konačnog rješenja. Tu je in media res poremećaj nagona za životom, a zašto je do njega došlo, možemo vidjeti opet iz tih nekakvih patoloških procesa koji mogu biti u nekim različitim kombinacijama i smjernicama opet vezani uz psihijatrijske poremećaje. Međutim, kada se gleda s psihodinamičkog gledišta neki autori koji se bave suicidima, kažu da je svaki suicid na neki način nekakav apel za životom koji je neprepoznati apel prema vanjskom svijetu. Suicidant razmišlja na način: »Ja sam bio tu, ali niste prepoznali moju bol, i sada ja vama dajem do znanja kako mi je bilo«. Ovakav model psihopatologije može biti u glavama onih koji izvršavaju suicid i vezan je uz psihijatrijski poremećaj. Imamo i namjerni suicid, koji obuhvaća manji broj slučajeva, govori dr. Labura.
Što se tiče same prevencije, društvo bi trebalo prepoznavati nekakve točke slabosti bilo u društvu ili članovima društvene zajednice, prvenstveno kod mladih.

Potražiti pomoć

- Škola je zajednica, gdje postoje stručnjaci koji moraju prepoznati osobe koje su vulnerabilne u smislu da je njihova situacija u obitelji loša, da su počeli uzimati opijate, da se kreću u nekim društvenim krugovima koji su vezani za kriminal ili su bili pod nadzorom socijalne službe. To su sve osobe koje u nekoj situaciji mogu biti mapirane kao osobe koje bi mogle počiniti suicid. Pogotovo govorim za mlade, a vezano uz uzimanje sredstava ovisnosti. Međutim, nisu samo sredstva ovisnosti u pitanju nego se može raditi i o jednoj mladenačkoj krizi. Mladi ljudi su emocionalno nestabilni, promjenjivi, nisu još zreli, mogu reagirati naglo, impulzivno. Treba znati te njihove tegobe, treba im prići, razgovarati s njima, ne samo na nivou obitelji jer taj pristup i razgovor je jako bitan i u školi, odnosno u onim institucijama gdje se s mladim ljudima može razgovarati. Njihov poziv u pomoć možemo prepoznati, ukoliko je u pitanju psihijatrijski poremećaj, vrlo često se zna dogoditi da takve osobe znaju obaviti nekakav oproštaj dok planiraju suicid, primjerice, podmiriti dugove koje su imali, neočekivano spremiti stvari po kući, sobi, dakle raščistiti s nekom situacijom koja je prethodila. To su nekakve promjene ponašanja koje mogu primijetiti njihovi najbliži, koji s njima žive. Povlačenje u sebe, tajnovitost svakako su neki od alarmantnih faktora kod onih koji imaju određene emocionalne tegobe. Čak i ta pisma mogu biti predikt jednog takvog ponašanja. Uglavnom, neočekivane promjene ponašanja koje nisu uobičajene kod takve osobe mogu ukazivati da ta osoba ima emocionalnu poteškoću koja bi mogla biti i uzrok suicidalnog čina u konačnici, zaključio je dr. Labura.
Suicid je moguće spriječiti. Poremećaji koji su u podlozi suicidalnosti uspješno se liječe. Stoga je najvažnije prepoznati znakove suicidalnosti i potražiti stručnu pomoć. Suicidalnost se nikad ne smije ignorirati, zaključio je ovaj poznati zadarski psihijatar.

 

«Crna« statistika Zadarske županije

Na području Policijske uprave zadarske u 2019. godini, evidentirano je 21 dovršeno samoubojstvo. U prvih osam mjeseci u 2019. godine evidentirano je 11, a u prvih osam mjeseci 2020. godine 13 dovršenih samoubojstava, istaknula je Ivana Grbin, glasnogovornica PU zadarske.
Ako uspoređujemo statističke podatke koji se vode na području koje pokriva PU zadarska, može se reći kako je broj samoubojstava od 2015. godine imao nekakvu konstantu kada je zabilježeno 25, odnosno 2016. godine kada su zabilježena 24, da bi se zamijetio blagi pad u 2017. godini s 21 dovršenim slučajem. Nakon toga, vidimo nagli rast u 2018. godini kada smo imali 28 dovršenih slučaja, da bi se samo godinu kasnije brojka opet vratila na 21. S obzirom da u prvih osam mjeseci ove godine imamo dva više evidentirana dovršena samoubojstva u odnosu na isti period protekle godine, a s obzirom na specifičnu situaciju u kojoj smo se našli, od proglašenja pandemije koronavirusa te gospodarske krize, kakav će biti konačni ishod ove ionako »crne« godine tek nam ostaje za vidjeti
.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)