Ravnokotarski povrćari u punom pogonu

Slika korisnika admin
kotari1
Marijan TOMAC
Mario SUNKO - U plasteniku nakon fažola dolazi blitva

Ovih dana maslinari čekaju spremni kao zapeta puška. Berba najomiljenije poljoprivredne kulture Mediterana samo što nije počela. Spremne su i mnogobrojne uljare da prihvate ovogodišnji urod koji zbog dugotrajne suše previše ne obećava. U razgovoru sa Željkom Vrsaljkom, vlasnikom uljare Nadin, saznali smo da će s preradom započeti 15. ovog mjeseca.

Ostavit ćemo maslinare. O njima će se dosta pisati u sljedećih mjesec i više dana. Bit će razgovora o urodu, ulju, radu maslinarskih udruga i svemu što je ovu plemenitu biljku učinilo mezimicom mediterana.

Poslovi u vinogradarstvu i voćarstvu su pri samom kraju. Vino, bolje reći, mošt je u bačvama i treba samo pričekati martinje da se obavi prvi pretok i počinje s njegovim konzumiranjem. Doduše, oni koji su ostali "tanki" s lanjskom proizvodnjom vina, već uvelike konzumiraju plodove ovogodišnje berbe.

 Najviše je poslova u povrćarstvu. Povrćarstvo je kao i stočarstvo, poslova ima tijekom cijele godine. Uvijek se nešto sije, sadi ili bere. Završi se s jednim poslom ili vrstom povrća, a već se počinje s novim. Posla u proizvodnji povrća na otvorenom, a još više u plastenicima. Što se ovih dana radi u povrćarstvu i u kakvom stanju su usijevi, pokušala je saznati naša ekipa vižitajući povrće u Ravnim kotarima.

Berba graha mahunara

Naš dobar prijatelj i znanac Mario Sunko u svojim plastenicima u Ribnici proljetos je posijao grah mahunar. Novost u plasteničkoj proizvodnji na ovim prostorima. Grah mahunar došao je za berbu puno ranije nego na otvorenom. Cijena mu je bila odlična, a i prinosi su zadovoljili. Da bi bila isplativa proizvodnja povrća u plastenicima čim se pobere jedna kultura treba sijati ili saditi drugu. Za zimsko razdoblje gospodar Sunko se odlučio za proizvodnju blitve.

- Valjda neće ova zima biti blaga kao prošla kada je blitve bilo u svakom vrtu ne samo u Dalmaciji već i u unutrašnjosti, komentira Mario.

Proizvodnja povrća na prostoru Ravnih kotara, nažalost, opada iz godine u godinu. Veliki je broj čimbenika koji su tome uzrok: nesređeno tržište, visoki troškovi proizvodnje, niske otkupne cijene i napose suša koja je naročito dugotrajna ove godine.

Poštena kiša nije pala gotovo godinu dana. Od svetog Ante do prošlog tjedna nije pala niti kap.

Pećina i Čačićeva salata

- Pećina odakle koristimo vodu ne samo za navodnjavanje nego i potrebe gospodarstva na samom je izdisaju. Nitko ne pamti da je ikada Pećina presušila, žali se Miro Tokić iz Vrane koji navodnjava povrće iz Pećine gotovo, moglo bi se reći, na kapaljku. Vodu iz izvora Pećina prije nekoliko godina koristio je veliki broj Vranjana. U posljednje dvije godine kako su zavladale suše iz Pećine navodnjavamo samo rođak Tihomir Tokić i ja. Ostali koji imaju njive bliže jezeru ili uz izvor Begovaća tamo su premjestili proizvodnju.

Na prostoru uz Vransko jezero posebno je živo. Posla preko glave. Marijan Čaćić s obitelji upravo bere salatu. Navodnjavam iz akumulacije, jer voda iz jezera je bočata i osjetljive kulture kao što je salata odmah stradaju. Voda iz akumulacije po količini i kvaliteti zadovoljava. Ne znam odakle dolazi, ali nije slana i mogu je koristiti u proizvodnji. Marijan proizvodi salatu tijekom cijele godine. Sadi je u razmacima od deset do petnaest dana tako da je uvijek ima u fazi berbe. S količinama ne treba pretjerati, jer salata brzo ode u prorast i nije za tržište. To se događa najviše tijekom ljeta kada su visoke temperature. Osim salate gospodar Čaćić za zimu proizvodi poriluk, mrkvu, celer i peršin.

Lolina mrkva i peršin

Kada sve vižitamo, red je da svratimo kod Zorana Lole Kulaša u Polaču. Lolu ćemo naći u garaži kraj crkve u Polači. Kada se vrati iz polja tamo sprema povrće za prodaju. Kapula i luk su davno pobrani, a najvećim dijelom i prodani. Sada se vadi mrkva i peršin. Vode je ove godine malo i vrlo teško je proizvoditi, pojašnjava Lolo, ali ipak nekako se snalazim. Ako se ovakvo suho vrijeme produži i ove zime umjesto bare imat ćemo pustinju zabrinut je Lolo za sljedeću proizvodnju.

Vrijedan ravnokotarski seljak snalazi se na sve moguće načine da bi opstao. Vodi bitku sa sušom, skupim repromaterijalom, niskim otkupnim cijenama. Njurga, ali i dalje proizvodi s promjenjivim uspjehom i rezultatima. Nekada pogodi kao što je slučaj s crvenom rog paprikom. Ona se na veletržnici u Zagrebu prodaje po dvanaest kuna. Prijašnjih godina dolazila je iz virovitičkog kraja. Posljednje dvije godine bila je u bescjenje i puno manje je posađeno. Uz to ove godine zbog žestokog napada kukuruznog moljca i tuče ono što je proizvedeno loše je kvalitete. To je tako po onoj narodnoj: Kad se jednom smrkne, drugome svane.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno