Slijepi će svoj dan obilježiti šutnjom

Što se tiče Dana bijelog štapa mi ćemo prihvatiti ono što odluči Hrvatski savez slijepih, a s obzirom da sam nedavno razgovarao s predsjednikom Saveza, Vojinom Perićem, i da o tom datumu nismo pričali, bojim se da ove godine neće biti ništa, kazao je Vidaić
Međunarodni dan bijelog štapa, koji se uvijek na isti datum u svijetu obilježava već godinama, i ovog bi se 15. listopada trebao obilježiti u Hrvatskoj. Riječ je, naime, o datumu na koji se odaje počast dostignućima slijepih i slabovidnih osoba, kao i priznanje značenju bijelog štapa za sve veću samostalnost ove populacije. Danas je bijeli štap prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućava samostalno kretanje na poznatom terenu. Ovaj datum, zapravo, predstavlja sjećanje na 15. listopada 1930. godine, kada je obznanjena ideja da se za slijepe osobe uvede bijeli štap kao pomagalo u kretanju, ali i simbol njihove samostalnosti. Poznato je da se u svijetu taj dan obilježava još od 1964. godine, a u Hrvatskoj od 1996. godine čime se priključila mnogobrojnim zemljama u kojima je Međunarodni dan bijelog štapa prerastao u Međunarodni dan slijepih, priliku da se najšira javnost upozna s problematikom slijepih osoba.
Ogorčeni na sustav
I zadarska Udruga slijepih Zadarske županije svake se godine odazivala različitim akcijama koje je na Dan bijelog štapa organizirao Hrvatski savez slijepih, a u cilju ukazivanja na probleme slijepih osoba u Hrvatskoj, koji se u prvom redu odnose na sramotno nizak mjesečni doplatak. No, kako doznajemo u razgovoru s Marinkom Vidaićem, predsjednikom zadarske Udruge slijepih, čini se da će upravo zbog ogorčenosti na sustav vladanja koji ih zakida u svakom pogledu, ovogodišnji Dan bijelog štapa obilježiti – šutnjom.
– Što se tiče Dana bijelog štapa mi ćemo prihvatiti ono što odluči Hrvatski savez slijepih, a s obzirom da sam nedavno razgovarao s predsjednikom Saveza, Vojinom Perićem, i da o tom datumu nismo pričali, bojim se da ove godine neće biti ništa. Mislim da je već kasno da bismo išta uspjeli organizirati, pa mi se čini da će ove godine biti jednako kao i prošle, a to je šutnja, kazao je Vidaić, istaknuvši kako su prijašnjih godina na Dan bijelog štapa, a na inicijativu Saveza, redoviti bili prosvjedi u Zagrebu, peticije organizirane istovremeno u brojnim gradovima u Hrvatskoj, plakatiranje i slično.
No, s obzirom da niti jedan od njihovih brojnih poteza u cilju poboljšavanja svojeg statusa ni do danas nije urodio plodom te da niti jedna Vlada u Hrvatskoj nije imala sluha za potrebe slijepih, zbog čega su ove osobe danas u statusu socijalnih slučajeva, građani drugog reda, čini se da su slijepi umorni od borbe.
Doprinosi tome i ponovni izostanak obećanih pregovora o povećanju doplatka, odnosno izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi u koji bi se trebao implementirati i povećan mjesečni dodatak za slijepe, a koje je Vlada najavila još prije nekoliko mjeseci.
Pregovori s premijerkom
Tim više što sporni nacrt zakona uvodi diskriminaciju među slijepe, jer prema njemu zaposlene slijepe osobe potpuno gube pravo na doplatak. Poznati su brojni potezi slijepih osoba u cilju poboljšanja svojeg statusa te nemali broj akcija, pregovora, pisama i peticija upućenih prema Vladi, a u kojima su uvijek aktivni bili i predstavnici Udruge slijepih Zadarske županije. Kako doznajemo iz razgovora s Vidaićem, Hrvatski savez slijepih odavno je uputio dopis predsjedniku Ivi Josipoviću i premijerki Jadranki Kosor u kojem zahtijeva sastanak i pregovore, ali nikakav odgovor još uvijek nije stigao.
– Još uvijek nema nikakvih novosti, ništa se nije promijenilo, niti je ikakav datum sastanka preciziran. Znam da Hrvatski savez slijepih očekuje pregovore s premijerkom Kosor i državnom pravobraniteljicom, ali još uvijek se ne zna kada, govori Vidaić te naglašava kako je njemu jasno da država ovog trenutka ne može reagirati, ali ipak priželjkuje da im se barem konkretno kaže koliko dugo će još morati čekati.
Podsjetimo, civilne slijepe osobe koje nisu u radnom odnosu i koje nikada nisu radile sada mjesečno primaju 500 kuna, a one koje rade primaju doplatak od 350 kuna, dok 1.017 kuna dobivaju osobe koje su pravo na doplatak za sljepoću ostvarile prije 1999. godine i bile u radnom odnosu. S obzirom da je evidentno da je slijepoj osobi mjesečno potrebno minimalno 4.900 kuna samo za tuđu pomoć i njegu, iznos koji oni primaju je sramotan.
No, poznato je i to da unatoč svemu Udruga slijepih Zadarske županije ustraje u svojim aktivnostima sudjelujući u raznim sportsko-rekreacijskim događanjima kojima svojim članovima uljepšavaju svakodnevicu, odvlačeći pozornost od onih “kroničnih” problema. Stoga osim čestih jednodnevnih ili višednevnih izleta u različite krajeve Hrvatske, članovi zadarske udruge slijepih redoviti su sudionici sportskih natjecanja i to u pikadu i šahu.
Udruga s 250 članova
Osim sudjelovanja, zadarska je ekipa poznata i po visokim rezultatima, pa tako predsjednik Vidaić ističe i ono posljednje, ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu, u kojima su Zadrani osvojili prvo mjesto.
– Nakon pojedinačnog državnog natjecanja u šahu koje je održano u lipnju, a na kojemu je član naše udruge, Branko Began, osvojio drugo mjesto, prošlog je mjeseca, također, u odmaralištu Premantura kod Pule, održano i ekipno natjecanje u šahu. Na tom natjecanju mi redovito sudjelujemo, ali ovo je prvi put da smo među sedam ekipa uvjerljivo proglašeni prvacima, kazao je predsjednik, istaknuvši kako je, također, u lipnju, istovremeno kad i pojedinačno državno prvenstvo u šahu, održano i pojedinačno državno prvenstvo u pikadu, na kojemu je njihov član, Branko Raspović, osvojio prvo mjesto.
Uz spomenuto sportsko natjecanje predsjednik je prošlog mjeseca za svoje članove organizirao i dvodnevni izlet i to u Smiljane, gdje su posjetili Memorijalni centar Nikole Tesle i Spomen Dom dr. Ante Starčević.
Istaknuo je i to da bi već u studenom trebalo uslijediti ekipno prvenstvo u pikadu, na kojemu je, zbog financijskih poteškoća, sudjelovanje zadarske Udruge slijepih upitno.
Riječ je, konkretno, o zakašnjenju isplate posljednje rate, u iznosu od 20 tisuća kuna, koju Grad Zadar mora isplatiti Udruzi. Kako navodi Vidaić, Grad je njihovoj Udruzi za ovu godinu odobrio 95 tisuća kuna, što je za 15 tisuća kuna manje nego prošle godine, a što im isplaćuju u nekoliko obroka tijekom godine.
– Mogućnost sudjelovanja na našim brojnim aktivnostima, izletima i sportskim natjecanjima, pružili su nam isključivo Grad Zadar i Županija, koja nam također mjesečno isplaćuje po 2 tisuće kuna. Na toj moralnoj i financijskoj pomoći sam iznimno zahvalan, ali evo, posljednja rata za ovu godinu, u iznosu od 20 tisuća kuna nije stigla. Ja sam stalno u kontaktu s s Gradom Zadrom i vidim da novca nema, jer i oni su u teškoj situaciji i upitno je hoće li ta isplata uopće biti izvršena, kazao je predsjednik, naglasivši kako zadarska Udruga trenutačno broji oko 250 članova, od čega je sedmero djece i četvero mladih.
Osim druženja, razgovora, razmjene iskustava, Udruga svojim članovima pomaže i po pitanju zapošljavanja te nabavke pomagala, što rješava u suradnji s ekonomatom u Zagrebu, pruža im mogućnost obuke za rad na računalu i slično.