Konačni dokaz o hrvatskom podrijetlu Janka Mitrovića

Slika korisnika admin
medvidja_7
Velimir BRKIĆ
Knjiga jednim dijelom govori o povijesti Medviđe

Uskoro iz tiska izlazi knjiga "Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada" Ivana Mitrovića, koja obrađuje prostor današnje župe Medviđa, u koju uz to mjesto pripada i Zelengrad. Nekad se na prostoru Medviđe nalazilo selo Krmpote čije je stanovništvo tijekom turske okuopacije ovih prostora iselilo u tri velike i više manjih seoba na prostor Hrvatsko-ugarskog kraljevstva kod Senja, između Senja i Crikvenice i naselili su prostor oko crkve sv. Jakova i nazvali ga Krmpote kako se i danas zovu..

Knjiga započinje razdobljem od 300. godine prije Is., dolazak Rimljana kad je na području Medviđe bio poznati rimski grad naziva Sidrona, neki kažu i Hadra, no jedino je Sidrona znanstveno potvrđena i nalazila se na današnjoj Glavici Milankovoj. Sidrona je bila povezana s Asseriom koja je bila jedno od glavnih naselja na području današnje Bukovice i Ravnih Kotara.

- Dio knjige je posvećen doseljenju Hrvata na područje Dalmacije, pri čemu je bitno da se u Medviđi susjednom selu Parčići nalazi crkva sv. Ilije, katolička crkva iz XII., a neki kažu i XI. pa i ranijih stoljeća. Što je prava istina, o tom po tom, ali tamo se nalazi veliki broj starohrvatskih narodnih spomenika stećaka za koje je opće poznato da su pratioci hrvatskog naroda koji je ispred Turaka iselio iz Bosne i  Hercegovine, uglavnom Hercegovine, kazao nam je Ivan Mitrović i nastavio:

- Treći dio je razdoblje turske okupacije i te tri velike seobe gdje su ljudi bili smješteni na zrinsko-frankopanskim posjedima u Liču, u Gorskom Kotaru, a zatim kad je došla druga seoba iz Krmpota, više u Liču nije bilo mjesta pa su se naselili od Liča prema moru i naselili su prostor današnjih Krmpota. Taj se prostor prije nije tako zvao nego su mu upravo doseljenici iz prve ili druge seobe dali naziv po mjestu iz kojeg su došli, u Bukovici kod Obrovca. Tu sam povezao stare i nove Krmpote i uz pomoć jednog profesora iz Senja došao do, na latinskom pisane molbe Krmpoćana koji su je pisali kralju Rudolfu II da im dodijeli časti jer su oni iz plemenitih obitelji, a Zrinski i Frankopani su ih htjeli podvrći sebi kao kmetove, što njima nije odgovaralo, pogotovo što su zaslužili plemićki naziv.

Harambaša Medo Milković

Nakon poraza Turaka kod Beča 1683. oslobađa se ovaj prostor od Turaka i tada ga se naseljava. Mjesto se još zove Krmpote, a harambaša Medo Milković s 15 obitelji naseljava njih i susjedne Parčiće po dozvoli mletačkoga providura iz Zadra. Postoji priča da je Medviđa dobila ime po Medi Milkoviću, što mislim da nije točno. U to doba bilo je desetak zaslužnih harambaša i serdara i ni po jednom nije neko mjesto dobilo naziv. Pogotovo što Medo Milković nije ni sudjelovao u nekim velikim borbama protiv Turaka jer je kasnije rođen, nego je tu titulu naslijedio od svojih predaka, koji su uglavnom svi izginuli u borbama. I stručnjaci kažu da je Medviđa najvjerojatnije dobila ime po Medviđoj jami, no to već prelazi u gramatiku.

Od tih Milkovića se naseljava Medviđa i od njih nastaje većina današnjih prezimena, a koja točno, to je teško reći jer se jedino možemo pozivati na obiteljsku tradiciju, a ona nije uvijek točna. Mletačka republika se poslije povlači i tu dolazi francuska vlast, Napoleon i tu završava taj dio knjige koji je posvećen području nekadašnjih Krmpota-današnje Medviđe, istaknuo je Mitrović.

Drugi dio posvećen je selu Zelengrad i prezimenu Mitrović. Od davnine je postojala starohrvatska utvrda Zelengrad zahvaljujući kojoj se ovo mjesto nalazi na svim starim zemljopisno vojnim kartama Hrvatsko-ugarskog kraljevstva i Mletačke republike s početka XVI stoljeća

Kačić kao svjedok

- Ima jedan stari latinski dokument koji govori da je u zaleđu Zadra živjelo dvanaest starohrvatskih, prvodoseljenih prezimena i među njima su i Kačići. Andrija Kačić Miočić kaže u svojoj knjizi "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" da su od tih prezimena nastajala druga i između njih i Mitrovići. Točnije, da je Gašpar Kačić prozvao sebe i svoju obitelj i potomke po djedu Mitru. Neki bi to mogli zloporabiti i reći da Mitar nije hrvatsko ime, ali tada i tisućama godina prije je bilo hrvatsko narodno ime o čemu dovoljno govori da smo imali kralja Dmitra Zvonimira, uz još mnogo povijesnih dokumemata koji govore da je Mitar hrvatsko narodno ime, ustvrdio je Mitrović i istaknuo:

- Mitrovići tako nastaju od Kačića, a tri velika njihova zavičaja u Dalmaciji su Zelengrad, Poljica iza Splita koji su se prije 150-200 godina preselili u Split i jedno selo u općini Ravno u Hercegovini, koji su se spustili prema Dubrovniku i do danas ih je većina iselila u Južnu Ameriku i postali su vrlo ugledni i bogati pojedinci u nekoliko država.

Turci su zauzeli Zelengrad 1523. i na toj povijesnoj ratničkoj sceni se pojavljuje Janko Mitrović. Mora se naglasiti da su za vrijeme obiju Jugoslavija pojedini povjesničari krivo tumačili njegovo zavičajno, nacionalno i vjersko podrijetlo. Janko Mitrović je upisan u taljanskim dokumentima koji su pisani u Zadru da je on "od" ili "prema" Žegaru, a ne "iz" Žegara. I u toj maloj kvaki stoji nesporazum koji u ovom problemu postoji već više od stoljeća, naime da je Janko Mitrović iz Žegara što nije točno, jer Mitrovići nikada nisu živjeli u Žegaru. A čak i da su živjeli, ovdje govorimo o 1613. kad u Žegaru nema ni jednoga Srbina, nego živi 600 katolika, što priznaju i neki povjesničari, čak i svećenici iz srpskog nacionalnog korpusa. Tako da svi oni koji su tumačili da je Janko Mitrović iz Žegara, aludirajući da je on srpskoga podrijetla, nemaju niti jedan argument, nego to tumače iz pozicije 20. stoljeća kad u Žegaru jest i živi i dalje stanovništvo srpske nacionalnosti. To su dalje prenijeli na njegovog sina Stojana Jankovića, koji nije Janković, nego Mitrović, jer u devedeset posto mletačkih dokumenata mu piše Mitrović, a ne Janković, što mu je po ocu, naglasio je Ivan Mitrović.

Od Dede do Desnice

- Nakon protjerivanja Turaka mletačka vlast Stojanu Jankoviću tj. Mitroviću daje imanje u Islamu Latinskome i kaže da uživa to on i njegova obitelj i da se iz obitelji Mitrović to ne može otuđiti ni u jednom pogledu, što znači niti udajom ili ženidbom. No, Stojana nije imao tko naslijediti jer su mu dva sina umrla i naslijedio ga je tako brat kojeg nasljeđiva kći Jelena Mitrović. Ona se udaje za potpukovnika mletačke vojske i mornarice u Zadru Teodora Dede, Grka pravoslavca i da bi se to imanje održalo u njihovoj obitelji, oni svojim potomcima daju prezime Mitrović, odnosno Dede Mitrović i tako idućih pet generacija se svi oni prezivaju Mitrović iako nisu Mitrovići jer im nitko od oca nije Mitrović. Sve dok se Olga Mitrović ne udaje u obitelj Desnica i tako to dolazi u posjed te obitelji, pojasnio je Ivan Mitrović te istaknuo:

- Bit je svega ovoga da je ovim istraživanjem što sam proveo zadnje četiri godine definitivno utvrđeno da on nije iz Žegara, nego od Žegara gledano iz smjera Zadra. Srpski povjesničari su samu činjenicu da se u istom dokumentu spominju i on i Žegar protumačili kao da je on iz Žegara što je apsolutno netočno. Ti su dokumenti prošli provjeru profesora talijanskog jezika različitih stupnjeva i svi se slažu u tome da on nije iz Žegara.

Osim toga sam se posvetio pisanju rodoslovnih stabala svih obitelji koje su zadnjih dvjestotinjak godina živili na području župe Medviđa, znači Medviđi i Zelengradu, Mitrovići i jedna kuća Pilipovića. Tu se nalaze podatci kad se tko rodio, kad je umro, tko ga je krstio, tko je bio svećenik na sahrani za cca pet tisuća osoba, kaže Mitrović koji vjeruje da će ova knjiga izazvati veliko zanimanje jer će svaka osoba iz ove župe moći lako utvrditi sve svoje rodbinske veze i korjene, muške i ženske loze duboko u prošlost.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)

Komentari

Slika korisnika ivoru
lazete ka pasi,ka i politicari,yebali vas oni.izmisljate,prekrstavate,muljate.....smradovi lazljivi