Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Život na rubu sa 114 kuna invalidnine

10.10.2011. 22:00
Život na rubu sa 114 kuna invalidnine


Ne možete zamisliti kako mi je bilo. Ostaci prijatelja po meni, ranjen u noge. Zagrijao sam nož i sam izvadio jedan geler. Drugoga ne mogu naći, negdje je otplutao i još uvijek mi je u nozi, priča Šikić, danas invalid, ni sjena čovjeka kakav je nekada bio


Rano ujutro u 4.30 prilikom granatiranja Lišana Ostrovičkih poginuli su svećenik ispred fratarske kuće i suborac Josip Žulj. To mi je bio prvi susret sa smrću bliskog prijatelja. Taj me nemili događaj potresao. Jedan dio njegova mozga bio je rasut po meni i njegovoj puški. Uzeo sam ga u naručje i nosio prema školi tražeći pomoć nesvjestan da padaju granate i da smo zasuti mitraljeskom vatrom s Mačkove glave. Do danas te traume nosim u sebi. Sa mnom su u postrojbi tada bili Siniša Bulić, Ivica Bulić, Davor Tokić, Ivica Kovač i drugi, sjeća se svog ratnog puta Mladen Šikić iz Korlata, veteran koji je u policijskoj uniformi na raznim ratištima proveo pet godina, šest mjeseci i dvadeset i jedan dan.
PTSP, TBC, geler u nozi
Taj dan u Lišanima posebno mu je ostao u sjećanju. Tada je i ranjen sa dva gelera u koljena.
– Ne možete zamisliti kako mi je bilo. Ostaci prijatelja po meni, ranjen u noge. Zagrijao sam nož i sam izvadio jedan geler. Drugoga ne mogu naći, negdje je otplutao i još uvijek mi je u nozi, priča Šikić, danas invalid, ni sijena čovjeka kakav je nekada bio. Ima dijagnosticiran trajni PTSP. Uz to još uvijek osjeća posljedice tuberkuloze, uzrokovane dvosrukom upalom pluća.
U bolnici je odležao šezdeset i tri dana te se nakon toga liječio devet mjeseci. Od države za koju je više od pet godina života nosio pušku i kojoj je dao svoje zdravlje dobiva 114,75 kuna osobne invalidnine! Sada vodi bitku za svoju mirovinu.
Šikić se 10. prosinca 1990. dobrovoljno javio u sastav PU Zadar. Bio je na Plitvicama za krvavi Uskrs, sudionik je parade oružanih snaga RH u Kranjčevićevoj ulici, prošao brojna ratišta, branio Zadar na Bokanjcu. Odlikovan je spomenicom Domovinskog rata i Domovinske zahvalnosti. Poslije Oluje 10. kolovoza 1995. odlazi u policijsku službu u Benkovac gdje je ostao do 2000. godine. I on je kao mnogi veterani ostao bez posla.
Odbijenica
– Pokušavam dobiti mirovinu. Treba petnaest godina staža. Imam osamnaest godina normalnog plus deset godina beneficiranog. To je dvadeset i osam. S obzirom na sav staž i moj čin trebao bih imati pet do šest tisuća kuna mirovine. Da bih došao pred komisiju prvo moram obaviti preglede, slikati glavu, napraviti nalaze. Problem je što nemam kuna. Za sve trebam ići u Zadar, kaže Šikić, ističući da više nije sposoban za rad.
– Prije sam dizao četiri vreće cementa, a sada jednostavno ne mogu ništa. Radio sam u Benkovačkoj vinariji, ali kada su me trebali zaposliti za stalno, dobio sam otkaz. Sve me to satrlo, a rat posebno. Preko noći sanjam svašta, mašem šakama.
Žena me pita koga tučem, a ja joj kažem da me napadaju četnici. Jednu noć sam zamalo udario nju nogom. Kada skupim nalaze trebam ići pred komisiju da vidim hoće li mi odobriti mirovinu ili neće. Zadnji put su me odbili. Pitam se bih li dobio mirovinu da sam pripremio kuvertu. Uzeli su papire i za dva dana poštar mi je donio obavijest da je odbijeno, ogorčeno priča Šikić.