Sretne vrše barba Šime

Imam 73 godine, nekako mi vlaga na moru smeta za zdravlje. No, volju za pletenje vrše još nisam izgubio. Sada mi je jedna na ruku, darovat ću je mom dragom prijatelju, jer se uvjerio da s mojim vršama stvarno ima sreće u ribolovu, rekao je barba Makarani

Šime Matić Makarani, jedan je od rijetkih paških ribara koji plete vršu.
Radi se o ručnom radu za koji je potrebno nekoliko stotina metara nehrđajuće savitljive žice promjera 1,2 milimetra, desetak metara deblje žice za kalup, improvizirana drvena igla, i naravno čvrste ruke i puno dobre volje.
– Ovaj posao naučio sam prije tridesetak godina od jednog talijanskog ribara. Budući da sam tada kupio brodicu, ribarenje je za mene bio pravi užitak za dušu i tijelo. Krenuo sam izrađivati vršu, polako, strpljivo sam napravio okrugli kalup, mala vratašca, te počeo plesti žicom okno po okno, veličine oko 30 milimetara. Taj posao sam stvarno zavolio i na ribarenje sam krenuo sa svojim vršama, priča nam barba Makarani.
Do sada je kaže izradio i ispleo pedesetak vrša.
– Za uplesti vršu treba mi oko 20 sati. Mojim djelom oduševili su se mnogi moji prijatelji. I njima sam, naravno, izradio vrše i darovao im. Te moje vrše pokazale su se izvrsnima, gotovo bi se uvijek u njima našlo po nekoliko komada dobre ribe, kaže on.
Barba Makarani kaže da na ribarenje ne ide već pet-šest godina. – Imam 73 godine, nekako mi vlaga na moru smeta za zdravlje. No, volju za pletenje vrše još nisam izgubio. Sada mi je jedna na ruku, darovat ću je mom dragom prijatelju, jer se uvjerio da s mojim vršama stvarno ima sreće u ribolovu, rekao je barba Makarani te dodao da svoj hobi obožava.
– Sjednem vani na sunce, uhvatim se posla, razvučem žice, uzmem drvene iglu i pletem strpljivo i polako. Opušta me ovaj hobi i dok me oči i ruke služe, mislim da ga neću tako lako napustiti, kaže barba Makarani.