Klizimo u prošlost, trošimo budućnost

S istom proizvodnjom i brojem nezaposlenih država troši 25 posto više nego 2006., odnosno 25 milijardi kuna više nego 2006. godine. U ovoj godini treba deset milijardi kuna više za isplatu mirovina nego 2006.
Broj nezaposlenih u Hrvatskoj ponovno je prešao 300 tisuća, ali izuzev predaha od lipnja do rujna zbog sezonskog zapošljavanja, takva situacija na tržištu rada vlada još od siječnja i po tome je ova godina gotovo u potpunosti nalik na 2006. godinu kad se broj nezaposlenih dobar dio godine držao iznad 300 tisuća. Podaci Mirovinskog zavoda pokazuju da se poklapa i broj osiguranika, odnosno onih koji po bilo kojoj osnovi uplaćuju doprinose u državni proračun. Trenutne statistike kažu da ih je milijun i 517 tisuća, a prije četiri godine bilo ih je tek dvije tisuće manje.
No, unatoč tome što joj je zaposlenost, odnosno nezaposlenost, a mogao bi na kraju godine biti i BDP, na razini 2006. godine Hrvatska danas, četiri godine kasnije, iz proračuna troši četvrtinu novca više. U 2006. godini državna je potrošnja bila oko 97 milijardi kuna, a u ovoj je godini za 25 milijardi kuna veća i iznosi 122 milijarde kuna. Taj novac mora priskrbiti isti broj osiguranika, a u četiri godine prosječna plaća koju zarađuju hrvatski radnici narasla je za deset posto. S rastom dohotka od deset posto građani su u te četiri godine uspjeli stvoriti povećanje proračunskih prihoda od 13 milijardi kuna, a država je potrošnju povećala za 25 milijardi kuna. Logična posljedica je povećanje manjka u državnoj blagajni koji je s 2,27 milijardi kuna u 2006. godini, narastao na 14,05 milijardi kuna u 2010. godini.
Rast državne potrošnje dobrim je dijelom posljedica povećanja izdataka za mirovine za čiju je isplatu u 2006. godini trebalo oko 25 milijardi kuna, dok je u ovoj godini potrebno deset milijardi više. Umirovljenika je u odnosu na prije četiri godine 105 tisuća više, odnosno gotovo deset posto više, dok je njihova prosječna mirovina rasla za 14 posto. Uz to za gotovo 30 posto narasli su i troškovi plaća za zaposlene u državnoj upravi i javnom sektoru koji su se sa 17 milijardi kuna popeli na 23 milijardi kuna. No, država je za trećinu povećala, primjerice, materijalne troškove koji su dosegnuli gotovo devet milijardi kuna, te intelektualne usluge koje su dosegnule 1,5 milijardi kuna.
 

Šantić: Neka prava i beneficije morat će se ukidati

Nesrazmjer između onoga što njezini građani zarađuju i onoga što proračun troši, analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić vidi kao posljedicu onoga što se u Hrvatskoj događalo između 2006. i 2008. godine kad su i građane i državu ponijele za hrvatske prilike viske stope rasta.
– Rast BDP-a ali i povećanje potrošnje građana, koji su se zaduživali kod banaka, punili su državnu blagajnu kroz PDV i Vlada je povećavala i potrošnju. Međutim već krajem 2008. građani su počeli shvaćati da dalje tako ne ide i smanjili potrošnju, zaduživanje i povećali štednju. No, država se još uvijek nije počela tako ponašati, ističe Šantić. Dok se građani ponašaju racionalno jer svoju potrošnju prilagođavaju prihodima, država to ne čini, napominje Šantić, pa poseže za zaduženjem jer su njezini motivi i politički i socijalni. – Porast nezaposlenih, smanjenje potrošnje, manji prihodi kućanstva, ali i tvrtki koje pune proračun morali bi nekoga natjerati da se zapita je li i dalje moguće održavati sadašnju razinu potrošnje. – Neka prava i beneficije morat će se ukidati. Država se neracionalno ponaša i u socijalnom ali i mirovinskom sustavu kojeg doživljava kao socijalu. Sadašnja razina potrošnje ne odgovara strukturi gospodarstva, zaposlenosti u zemlji niti prihodu koje stvaraju građani i tvrtke, zaključuje Šantić.