GRADSKA LOŽA Razlomljeni crteži koji prizivaju krhotine sjećanja

U Gradskoj loži je u ponedjeljak otvorena samostalna izložba koprivničke umjetnice Gordane Špoljar Andrašić »Okrhak memorije« koju se pogledati do 18. studenog 2020.
– S obzirom na situaciju, zadovoljna sam odazivom publike, znam da će mnogo ljudi doći naknadno pogledati izložbu, kazala je samostalna umjetnica Špoljar Andrašić.
Na otvaranju je govorio ravnatelj Muzeja grada Koprivnice, dr. sc. Robert Čimin, a zatim se digitalnim putevima prisutnima obratila kustosica Tanja Špoljar.
– Iako nisu dio istog ciklusa, radove izložene u zadarskoj Gradskoj loži čitam kao istraživanje iste teme, ideje koja Gordanu Špoljar Andrašić zaokuplja gotovo od samih početaka njene umjetničke prakse. Radi se, dakako, o temi istraživanja vlastitog identiteta i smisla postojanja te varljivosti sjećanja, kako osobnog, tako i kolektivnog. (…) Može li se od fragmenta nečije prošlosti doći do ikakve istine i je li sjećanje, upisano u individualnom i kolektivnom imaginariju i identitetu, moguće potkrijepiti fotografijom? I fotografija je okrhak kao i sjećanje samo, dio je teksta Tanje Špoljar.

Ljuljačkom u djetinjstvo
Nadalje, Tanja Špoljar ističe kako autorica od izložbenih prostora stvara ambijente. Primjećujemo to i u našoj Gradskoj loži. Naime, postavljene su in situ instalacije ljuljački, a sve je popraćeno zvučnim zapisom koji je simbioza skladbe i dječje cike i smijeha. Ljuljačke su simbol djetinjstva i bezbrižnosti. A osim toga, ističe kako voli građevine koje ostvaruju dijalog s prošlošću.
– Ljuljačka nudi povratak u djetinjstvo odraslim ljudima, kako mentalno, tako i fizički, objašnjava umjetnica.
Inspirirao ju je, kako kaže, sam život, promišljanje i promatranje djetinjstva, literatura koju čita, ponajprije Simone de Beauvoir.
– Sve se ispreplelo i nastala je jedna cjelina, zaključuje.
Namjera je bila potaknuti i druge da se prisjete svoga djetinjstva jer se dosta toga ipak zaboravi, a činjenica da se mnogi prepoznaju u njenim djelima ide u prilog tezi o tzv. kolektivnom sjećanju.
Uočava se kako su lica djevojčica zamišljena i zabrinuta.

Zabrinuta lišca
– Autorica suosjeća s tim nježnim izgubljenim bićima i nudi fragmente narativa o razdoblju koje je često sve samo ne bezbrižno. U toj prvoj zaista prekretnoj fazi gdje počinjemo propitivati vlastiti identitet i smisao, gdje se pokušavamo pozicionirati u odnosu na svijet i druge, autorica traži nagovještaje suočavanja sa smislom i pitanjima života i smrti. Njihova lica protkana nelagodom i pogurena ramena kao da su sišla sa svima bliskih starih razrednih fotografija. Ili možda samo iz autoričinih sjećanja koje je izmjestila u crtež. Nisu to samopouzdane nasmiješene djevojčice koje se lagodno kreću i savršeno snalaze u ovom svijetu, već utjelovljenja nesigurnosti i straha od odrastanja, od onog ženskog u sebi. Ponavljanjem tog motiva autorica apostrofira i činjenicu da je osobna mitologija uvijek djelomično i kolektivna, a prenošenjem fotografija u crtež, još krhkiji i prolazniji medij, ponovno ukazuje na nemogućnost fiksiranja značenja, sjećanja i identiteta, tumači Tanja Špoljar.
Sam naziv izložbe, »okrhak«, sugerira fragmentarnost i u likovnom i u značenjskom smislu.

Fragmentarni crteži i sjećanja
– Kao što su naša sjećanja razlomljena i teškom ih mukom možemo sastaviti, tako su i crteži razlomljeni na više zasebno uokvirenih polja, objašnjava Špoljar.
Umjetnica je sretna što je, usprkos otežanim uvjetima rada, mogla doći u Zadar koji jako voli, kao i čitavu Dalmaciju. Tijekom opuštenog razgovora, pokazivala je oduševljenje morem, vremenskim prilikama i našim gradom.
Inspiracije joj nikada ne nedostaje, već planira nove radove, a dok ne ugledaju svjetlo dana, uživajmo u novootvorenoj izložbi posvećenoj sjećanju i djevojčicama koja je nastala u suradnji Narodnog muzeja Zadar s Muzejom grada Koprivnice. (Doris BABIĆ)