Drži se stranačke ruke!

Slika korisnika admin

HDZ je Kolindi "skuhao" večeru za preko milijun kuna, Ivo je živo prihvatio Milanovićevih "daj pet" na Trgu maršala Tita, Milan je milo zapjevušio uz tamburaše i sa Savezom za Hrvatsku krenuo u kampanju iz Vukovara, a četvrti kandidat Ivan Vilibor počeo dizati Živi zid prema pohlepnim bankama i svemu živom što ima veze sa stranačkom mašinerijom koju on nema...

Tako je krenula kampanja za predsjedničke izbore i otkrila poraznu činjenicu kako će ovaj put više nego ikad prije ona biti zapravo stranačka bez obzira na to koliko će se kandidati htjeti predstavljati kao samosvojne iznadstranačke persone. To je Kolindi Grabar Kitarović prosto nemoguće jer je u stopu prati šef HDZ-a Karamarko svjestan ispreplitanja te svojevrsne stranačke i predsjedničke kampanje. Isto tako Ivo Josipović i kada ga ne prati premijer Milanović, za sobom vuče njegovu sjenu, a kada se stvarno pojavi kao da mu sve pokvari. Milan Kujundžić i njegov Savez za Hrvatsku, vrlo dobro znaju kako moraju napadati upravo te velike stranačke mašinerije prikazujući protukandidate kao puke stranačke poslušnike, sputane i "odnarođene" veličine koje ne zaslužuju biti perjanice Hrvatske. Ivan Vilibor Sinčić je u prilici prezentirati svoj društveni angažman u Živom zidu, ali bez spomenute stranačke zaleđine njegove su šanse već u startu "zaleđene". U svjesnosti te stranačke moći možda i počiva određena arogancija predsjedničkih kandidata HDZ-a i SDP-a koji se nisu pojavili na prvom sučeljavanju pa ono to zapravo i nije bilo. U tom je smislu Kujundžić s pravom prozvao tu političku taštinu koja se i dalje oslanja na stranačku glasačku discipliniranost bez obzira što njihovi kandidati govorili i kako postupali. Bez obzira koliko vikali, čvrstom rukom prijetili, za gospodarske stratege se izdavali, jedinim pravim izborom se prozivali ili se pak u krugu s ukoričenim programom vrtjeli i sa širim ovlastima koketirali - znaju da bazu imaju. Kad je, pak, u pitanju Josipovićev program od njega su, kažu, svi ponešto već rekli. Gle čuda, tko tu koga kopira, a eto i neprilike jer ispade kako svi isto misle?!

Kada se ova kampanja smjesti u gospodarsko-politički i širi društveni kontekst, odnosno kada se sudari s teškom ekonomskom krizom za koju se osuđuje samo Milanovićeva vlada ili se ona pogleda kroz prizmu maratonskih prosvjeda branitelja koji kako rekoše, kada dođu na Markov trg, netko s njega mora otići, posve je jasno da kampanja više sliči onoj za parlamentarne, nego za predsjedničke izbore.

I Hrvatska biskupska konferencija se oglasila upućujući poziv narodu da preuzme odgovornost i glasa po svojoj savjesti. Sve spomenuto može rezultirati "revoltiranim" izlaskom na izbore i lijevih i desnih, jer će ih toliko isprovocirati ono suprotno glasačko tijelo da neće 28. prosinca ostati kod kuće. No, i sve promašeno i licemjerno koje će se sigurno u narednim danima prosipati s predizbornih pozornica opet će dio birača dodatno baciti u apatiju i motivirati jedino da uopće ne glasaju.

Hrvatska ulazi u politički turbulentno razdoblje u kojemu će se, unatoč apostrofiranju one bajne gospodarske diplomacije kojoj će predsjednik biti predvodnik, iza brda opet dovaljati Tito, Tuđman, crveni, plavi, Drugi svjetski rat, Domovinski rat, svjetonazorski ponori bez dna u koje se nemilice i mazohistički bacaju političari prije svakih izbora.

Zovu, nažalost, birače da ih po toj ustaljenoj ideološkoj vokaciji neprestano slijede i tako opet glasaju "po svojoj savjesti", za osobnost koja će na Pantovčaku iz stranačke ruke jesti?!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno