Fascinantni bračni maraton koji traje već pola stoljeća

Slika korisnika martinazd
Josip i Nada Zdenka Šimunić iz Bibinja proslavili zlatni pir
Nema tajne. Razumijevanje, ponekad malo popuštanja, tolerancija, ali zapravo, najviše ljubavi. U životu treba biti strpljiv i sretan zbog obitelji i prijatelja koji vas okružuju, kazao je vitalni slavljenik Josip Šimunić Joso
Velimir BRKIĆ
Sa svojom obitelji za uspomenu

Iako se sve češće govori kako brak nije »na cijeni«, a neprestano statistički raste i broj razvoda ima i životnih priča sa sretnim ishodima. Doživjeti pola stoljeća braka prava je rijetkost i blagoslov. Uspjelo je to povratnicima iz Australije, bračnom paru Šimunić iz Bibinja, 77-godišnjem Josipu njegovoj četiri godina mlađoj supruzi Nadi Zdenki iz Lozovca, na ulazu u Nacionalni park Krka, 8 kilometara sjeveroistočno od Šibenika.
Prije 50 godina svoje sudbonosno »da« izrekli su u crkvi u australskom Sydneyu ispred kumova Anđelka i Nede Šindija iz Bibinja. Tijekom svete mise u bibinjskoj crkvi Velike Gospe, koju je predvodio fra Božo Bugarija, obred blagoslova slavljenika pred obitelji, prijateljima i kumovima, bračnog para Šindija, predvodio je don Zdenko Milić, župnik.
- Čim sam ga vidjela, znala sam da je moj, iskreno će vitalna slavljenica Nada Zdenka.
Plod njihove ljubavi su četvero stasite djece: sin Venci i kćeri Nika i Marijana Marcela rođeni u Sydneyu te sin Jure rođen u Bibinjama, odnosno na zadarskom rodilištu. Djeca su im podarila osmero unučadi: Josipa, Vicu, Anastaziu, Anu, Antu, Grgu, Domeniku i Niku.
- Cijeli svoj život smo posvetili svojoj obitelji, radili i stvarali kako bi našoj djeci bilo bolje, naglasio je slavljenik Josip, od milja Joso.

​Ljubav jača od svih dolara

Slavljenik Josip na poziv brata 1969. godine otišao je iz rodnih Bibinja raditi i živjeti u Sydney u Australiju. Iste godine je zaprosio i oženio svoju Nadu Zdenku. Rađala su se djeca a Josu je hvatala sve veća nostalgija za povratak u rodne Bibinje.
- Djeca su počela rasti, vrijeme je i za školu. Ako bih ostao u Australiji još koju godinu, nema nam povratka. Ljubav prema rodnoj grudi supruge i mene bila je jača od svih australskih dolara. A i djecu smo htjeli odgajati u hrvatskoj domovini, istaknuo je Josip.
Povratak je uslijedio već 1977. godine. U Bibinjama kod Križa otvaraju kultni kafić Ivan, započinju živjeti hrvatski san.
- Ljubavi prema Bogu, čovjeku, obitelji i domovini Hrvatskoj je neprocjenjiva. Ništa nam više i ne treba, samo zdravlja, nama i našima koje najviše volimo, poručio je slavljenik Josip.

Malo popuštanja i tolerancije, najviše ljubavi

Danas kada toliko brakova, umjesto za svečarskim stolom, završava u sudnici, nismo mogli a ne upitati Josipa i Nadu Zdenku koja je njihova tajna.
- Nema tajne. Razumijevanje, ponekad malo popuštanja, tolerancija, ali zapravo, najviše ljubavi. U životu treba biti strpljiv i sretan zbog obitelji i prijatelja koji vas okružuju, reći će Josip.
Ta životna avantura od pola stoljeća zajedničkog života znak je velike ljubavi, međusobnog povjerenja i žrtve kroz minule godine.
- Nikad se nije dogodilo da smo se posvađali i ljuti išli u krevet, uvijek smo sve raspravili prije spavanja i nikad se nismo probudili ljuti, sa smiješkom će slavljenik Josip, ponosan na svoju obitelj, rodbinu i prijatelje koji su ih ovom prigodom na svečanom ručku u konobi kod prijatelja Tade u Debeljaku uspjeli iznenaditi darovima koje su dugo pripremali za ovo »zlatno vjenčanje«.
Sa željom da zajedno požive još mnogo godina, napustili smo ove jednostavne, a tako srdačne i drage ljude.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 1 (1 glasova)