Četvrtak, 25. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

8 C°

Život ratnika nije kazališni monolog

14.12.2019. 17:00


 


PRVA EPIZODA SERIJE O GOTOVINI GLEDANA OČIMA SVEKRVE
Nevjerojatno je koliko me ljudi upozorilo da će u ponedjeljak krenuti emitiranje serije »General« i da svakako moram nešto napisati. Pa i treba nešto reći, jer znamo što je naš grad sve prošao za vrijeme rata, ipak je to tu u našoj županiji snimano, a i sam Gotovina je odavde. S obzirom na to da se na taj film od početka više gledalo politički nego umjetnički, ja se na taj način u to naravno neću miješati, jer se time ne bavim. A čime se ja bavim? Volim komentirati televizijske emisije. Gledao sam zadnjih pola sata prve epizode ove serije i ne ulazeći u samu fabulu, ne mogu a da ne primijetim sljedeće. Nije naime upitna cijela priča, ali neke su scene uistinu snimane površno. Mladi Ante i njegov prijatelj spremaju se na bijeg barkom, ali zbog oluje ne uspiju, a u samoj oluji dok se brodić jedva održava na površini, drže se kao da su u brodu zadarskih barkajola i to po lijepom vremenu, a ne u velikoj opasnosti (znam što je strah od velikog mora, jer sam se na Korčuli nekoliko puta vozio u brodu s kumom Ivanom Grbinom, a s njime i se i najljepši izlet često pretvori u gledanje smrti u oči). Potom, sjede u barci nakon što se more smirilo i vode takve intelektualno – egzistencijalne razgovore kao da su se uputili na prijemni iz filozofije, a ne u emigraciju.
Pa onda, glavni problem svih naših filmova. Jezik. Mladi Ante još i dobro govori dijalektom, ali njegov prijatelj koji je iz istog mjesta i trebao bi jednako govoriti, u istoj rečenici koristi i ikavicu i ijekavicu, kao da se ne može odlučiti hoćemo li književno ili »po domaći«. Ma pobogu! Ako si iz Pakoštana, sigurno nećeš u istoj rečenici reći »virujem« i »susjed«. Bitorajac kao zapovjednik u Legiji govori »našim« jezikom, ali tek nakon desetak minuta shvatimo da to nije hrvatski nego banatski jezik, i to tek onda kada on to treba objasniti našem Anti. I što je najbolje, ovaj je u međuvremenu sazrio (ulogu preuzima Višnjić) i napominje nam se da je prošlo nekoliko godina. I sad, zamislite da dvojica koji u Legiji stranaca govore sličnim jezikom, cijelo to vrijeme nisu jedan drugome objasnili tko su i odakle su. Osim toga, Višnjić je u tih par dana strahovito ostario, a Bitorajac sve mlađi i mlađi od njega (a trebao bi biti duplo stariji), iako se borio još u drugom svjetskom ratu.


ČUDESNI TERETNI BROD
Mladi Gotovina se na teretnom brodu na kojem je mornar upoznaje se tajanstvenim putnikom za kojeg se kasnije ispostavi da je visokopozicioniran u Legiji stranaca, iako po ovoj ulozi više izgleda kao sveučilišni profesor koji se odlučio malo odmoriti od katedre, a glumi ga naš »Zadranin«, odlični Alen Liverić (inače, njegova uloga ratnog invalida u filmu »Ničiji sin« po meni spada u bolje muške interpretacije u domaćoj kinematografiji). Oni danima razgovaraju, a u razgovoru se spomene i to kako je mornaru najgore kada ne vidi kopna i kada treba još danima ploviti do luke. I stoje oni tako, jednog dana na brodu, komentiraju kako se ne vidi ništa na horizontu čime zaključujemo da je kopno još daleko. I onda se njih dvojica iznenada odluče oprostiti jedan od drugoga. I sada slijedi nešto apsurdno do krajnosti. Lijepo se oni pozdrave i rukuju te otiđu svaki na svoju stranu, kao da nisu na brodu na sred pučine, već na Jelačić placu i jedan će sada u Osijek, a drugi u Pulu, kao da se više neće susresti ni vidjeti dok brod ne uplovi u luku. Inače, mladome Gotovini je to prva plovidba, što se iz ovih scena nikako ne bi moglo zaključiti, jer ga nikada ne vidimo u nekom poslu, već samo u ugodnim razgovorima s putnikom. A i bolje je da zaborav traže u razgovoru s obzirom da se na nepreglednoj pučini voze na brodu veličine zadarskog vodonosca (»Zrmanja«, ako me pamćenje još služi), ako ne i manjeg. Mogli su bar tih nekoliko »morskih« scena snimiti na pravom brodu.
U tih pola sata sve vrvi takvim stvarima, a kako ima čak deset epizoda, bojim se da će još biti svega. Ma znam da to sada ne izgleda važno, ali mene kao teškog OKP-ovca to strašno nervira. Ne možeš praviti film o tako važnoj temi s takvim stvarima. To se može dogoditi u nekoj zbrkanoj, jeftinoj produkciji, ali ovo je nešto ipak puno skuplje i ozbiljnije. Da se razumijemo. Ne ulazim u ideološku i povijesnu komponentu ovoga djela, jer to i nije za ovu tv-kolumnu. A što se tiče propovijedanja… Ekranizacija života jednog karizmatičnog i inteligentnog ratnika ipak nije kazališni monolog.