OPG ANTE PERAIĆ IZ TINJA Zlata vrijedan za državnu birokraciju

Piše Ivana DEVIĆ, dipl.
Povodom kataloga „Zlata vrijedan“ – godišnja nagrada za najbolji OPG 2020. kroz koji Ministarstvo poljoprivrede želi utjecati na percepciju poljoprivrede i rada u poljoprivredi te prikazati dobre priče ljudi koji vrijedno rade na hrvatskim poljima i farmama, razgovarali smo s vlasnikom OPG-a koji se nalazi u Zadarskoj županiji.
Riječ je o mladom poljoprivredniku Anti Peraiću iz Tinja.

Ugovori o bespovratnim sredstvima
Njegov OPG je 2003. godine osnovao njegov otac Tadija, a Ante ga preuzima 2017. nakon završene poljoprivredne škole. OPG se bavi stočarstvom i povrtlarstvom. Od 6 ha zemlje koliko ima u svom vlasništvu, na 3 ha ima posađeno 200 maslina, 1000 grmova aronije, a ostalo su različite povrtlarske kulture.
Mladi poljoprivrednik se, svjestan potrebe za dodatnim ulaganjem kako bi povećao konkurentnost svog gospodarstva i osigurao svojoj obitelji egzistenciju, 2018. godine javlja na natječaje u sklopu Programa ruralnog razvoja RH 2014.-2020., i to na mjeru 6.1. za mlade poljoprivrednike i mjeru 6.2. za razvoj nepoljoprivredne djelatnosti.
U veljači 2019. dobiva Ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava (ukupno u protuvrijednosti 65.000 eura. Op. ur. ) za svoje projekte koje mora završiti u roku 3 godine, dakle do veljače 2022. I tada kreće utrka s vremenom i birokracijom te „zlata vrijedan“ postaje gotovo nevrijedan.

Odobrili projekte a zemlju ne daju
Naime, sve poljoprivredne površine koje ima u svom vlasništvu Ante je priveo poljoprivrednoj proizvodnji koja nije dostatna kako bi osigurala prihode za život obitelji na selu.
Stoga je valjalo proširiti poljoprivredne površine i povećati proizvodnju na dodatna 2 ha, što je uostalom i financirano iz Programa ruralnog razvoja kroz mjeru za mlade poljoprivrednike. I upravo ta 2 ha zemlje koje već dvije godine pokušava dobiti od Republike Hrvatske koja mu je i dala darovnicu i odobrila sredstva za realizaciju projekta te ga u konačnici uvrstila i u katalog poljoprivrednih proizvođača za 2020. godinu postaju nemoguća misija, odnosno prepreka koju Ante nikako ne može preskočiti.

Ministarstvo poljoprivrede traži ispravak
Prema Zakonu o poljoprivredi, općinska i gradska vijeća donose Programe raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na području svoje jedinice lokalne samouprave, na prijedlog načelnika odnosno gradonačelnika (čl. 29 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, NN 20/18, 115/18, 98/19). Županija daje prethodno mišljenje. Nakon toga Ministarstvo poljoprivrede daje suglasnost. Po dobivanju suglasnosti, općine i gradovi raspolažu poljoprivrednim zemljištem sukladno Programu. I tako, sredinom 2020. Grad Benkovac donosi prijedlog Programa za svoje područje u kojem se nalaze i 2 ha iz Antinog programa. Prijedlog šalju Ministarstvu poljoprivrede.
Ministarstvo poljoprivrede traži ispravak Programa temeljem očitovanja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja koje navodi kako navedena čestica predstavlja stanište pogodno za pojedine ciljne vrste područja ekološke mreže te pojedine ugrožene i rijetke travnjačke stanišne tipove te kao takva ne može biti predviđena za prodaju već za zakup.
U tom trenutku zlata vrijedan postaje gotovo nevrijedan. Projekt se ne može nastaviti, aktivnosti se ne mogu ispuniti. Kazna je raskid Ugovora i povrat sredstava.
Pa se čovjek pita, kako te iste vrste znaju tko je vlasnik zemljišta i kako vlasništvo utječe na njihovo stanište?
Valjda je bitno kako se gospodari s tim prostorom od iznimne važnosti za održavanje staništa ugroženih vrsta. A svaki javni natječaj koji se raspisuje temeljem Programa raspolaganja poljoprivrednim površinama zahtjeva da se priloži Gospodarski program koji između općih podataka sadrži i opis planirane investicije, naznaku o kojoj poljoprivrednoj proizvodnji je riječ te posebno naznaku ukoliko se radi o ekološkoj proizvodnji. Štoviše, ministar propisuje obrazac za Gospodarski program.

Procedura za kupnju poljoprivrednog zemljišta
Zakon propisuje redoslijed prvenstva za kupnju (čl.64 Zakona o poljoprivrednom zemljištu). Temeljem toga Odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi općinsko odnosno gradsko vijeće na prijedlog Povjerenstva za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH imenovanog od strane općinskih i gradskih vijeća. Županija mora dati suglasnost na Odluku, Ministarstvo poljoprivrede mora dati suglasnost na Odluku, a nakon toga i Županijsko državno odvjetništvo (čl. 65 i 66 Zakona o poljoprivrednom zemljištu). Na osnovi sklopljenog ugovora Povjerenstvo za uvođenje u posjed uvodi kupca u posjed. Ugovor ( podsjećamo: Suglasnost moraju dati jedinica lokalne samouprave, županija, Ministarstvo poljoprivrede i Županijsko državno odvjetništvo), između ostalog sadrži: predmet prodaje; visina, rok i način plaćanja kupoprodajne cijene te razlozi za raskid ugovora (čl. 68 Zakona o poljoprivrednom zemljištu). Na raskid ugovora o prodaju zemljišta u vlasništvu RH koji nije uređen odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu primjenjuju se opći propisi obveznog prava. Dakle, Zakon o obveznim odnosima definiran kroz 1165 članaka usvojen 2005. godine uz izmjene 2008., 2011., 2015. te 2018. godine.

Sporna rečenica Ministarstva zaštite okoliša
Čovjek se mora zapitati kako je moguće da pored tolikih suglasnosti, mišljenja, usvajanja, odobrenja, zakona, pravilnika, uredbi i regulativa nije moguće pronaći kontrolni mehanizam koji će mladom čovjeku omogućiti život i rad na selu u poljoprivredi, a pri tome ne ugroziti pojedinačna rijetka staništa?
Štoviše, u ovom konkretnom slučaju se radi i o investiciji u ekološkoj proizvodnji na 2 hektara.
Kako je moguće da jedna rečenica u kojoj piše kako se radi „o staništu pogodnom za pojedine ciljne vrste područja ekološke mreže te pojedine ugrožene i rijetke travnjačke stanišne tipove“ tako lako može sve zaustaviti? I samo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike na svojim stranicama navodi: „Natura 2000 često se poistovjećuje sa zaštićenim područjima u kojima su ljudske djelatnosti značajno ograničene ili čak isključene radi očuvanja biološke raznolikosti.

Što je bitno za očuvanje ciljnih vrsta i staništa?
Međutim, Natura 2000 počiva na drugim načelima. Cilj upravljanja je održati ili poboljšati povoljno stanje očuvanosti ciljnih vrsta i staništa određenog područja. Često je to moguće bez propisivanja bitnih ograničenja, kroz provođenje mjera očuvanja od strane ljudi koji u suživotu s prirodom dijele svoj životni prostor s ugroženim vrstama i staništima.
Većinu aktivnosti i zahvata u Natura području moguće je provesti uz mjere ublažavanja mogućih negativnih utjecaja. Ponekad su potrebne tek manje prilagodbe. Mnoga od ovih staništa rezultat su tradicionalnih načina korištenja prostora, koji ne ugrožavaju nego dapače obogaćuju biološku raznolikost.“
Ante neće odustati
Ante ne zna kako će se sve završiti, umoran je od slanja dopisa, poziva, nadopuna, izmjena, ali siguran kako neće odustati. Prošla su 22 mjeseca u kojima se nije puno pomakao u rješavanju problema, ali ima još 14 mjeseci vremena za koje se nada kako će riješiti problem koji zapravo nije trebao niti postati problem već tek jedan od niza razloga zašto je njegova investicija u ekološkoj proizvodnji odobrena za financiranje iz Programa ruralnog razvoja.
Dok katalog „Zlata vrijedan“ – godišnja nagrada za najbolji OPG 2020. kroz koji Ministarstvo poljoprivrede želi utjecati na percepciju poljoprivrede i rada u poljoprivredi osobito mladih kao poticaj ostalima sa zadovoljstvom navodi kako će im nastaviti posvećivati potrebnu pažnju i stvarati preduvjete da budu još uspješniji – hrvatska poljoprivreda, a time i obiteljska poljoprivredna gospodarstva kao njezini stupovi , strateški prioritet ove Vlade, život na selu i u poljoprivredi iznova pokazuje kako je na papiru zlata vrijedan, a u stvarnosti gotovo nevrijedan.

IZ KATALOGA „ZLATA VRIJEDAN – Godišnja nagrada za najbolji OPG 2020.

OPG ANTE PERAIĆ
35-godišnji Ante Peraić iz Tinja sa svojom obitelji, koja uključuje aktivnu 78-godišnju baku Terezu, uzgaja ovce i povrće.
„Plodna je zemlja u Ravnim kotarima, sve uspijeva, ali trebalo je te 1995. sve početi iznova, na ruševinama starog“ – kaže Peraić. Od njihove su kuće nakon rata ostale mala prostorija i zahod. Njega, dječarca u dobi od deset ljeta, srce je vuklo da se vrati kući.
I vratili su se, prvi iz obitelji, on i njegova baka pa su te 1995. Božić dočekali na svome.
Peraić je završio srednju poljoprivrednu školu, studirao ekonomiju, bio u stalnom radnom odnosu, jednom se okušao u poljoprivredi pa odustao, a onda je lani dao otkaz na radnome mjestu vozača i potpuno se posvetio radu na zemlji. Osim Ante i njegove životne družice Ivane, s kojom čeka drugo dijete, na gospodarstvu su angažirani i njegovi roditelji Mirjana i Tadija i sestre Ivana i Marija.
Danas Perajićevi imaju 22 dalmatinske pramenke koje drže radi mesa, no glavna je grana poljoprivredne proizvodnje Peraićevih povrtlarstvo. Na otvorenom ima posađeno povrće – mrkvu, ciklu, kelj pupčar, luk, krumpir, lubenice, dinje… Obitelj Peraić ima i vinograd, 800 trsova, a vino proizvodi za vlastite potrebe. Tu su i maslinici, dvjestotinjak stabala oblice, leccine i skradinske krvavice od čijih plodova godišnje bude oko 500 litara ulja. Ante kani posaditi još maslina.
Uzgajaju i aroniju za liker koji se može kušati,baš kao i liker od maslina, u konobi koja se nalazi na gospodarstvu Peraićevih. Unutra je mjesta za deset-dvanaest osoba, potrebna je rezervacija, a Ante ima planove o spajanju turizma i poljoprivrede.

APSURD
Sve poljoprivredne površine koje ima u svom vlasništvu Ante je priveo poljoprivrednoj proizvodnji koja nije dostatna kako bi osigurala prihode za život obitelji na selu.
Stoga je valjalo proširiti poljoprivredne površine i povećati proizvodnju na dodatna 2 ha, što je uostalom i financirano iz Programa ruralnog razvoja kroz mjeru za mlade poljoprivrednike. I upravo ta 2 ha zemlje koje već dvije godine pokušava dobiti od Republike Hrvatske koja mu je i dala darovnicu i odobrila sredstva za realizaciju projekta te ga u konačnici uvrstila i u katalog poljoprivrednih proizvođača za 2020. godinu postaju nemoguća misija, odnosno prepreka koju Ante nikako ne može preskočiti