Život posvetio očuvanju starih običaja

Slika korisnika admin
cvitare
Velimir BRKIĆ
Mirko je cvitare naučio svirati s 13 godina, a dvostruki je pobjednik etno-glazbene manifestacije "Cvitarijada od Nina do Knina"

Mirko Kalcina Baćo (55) već više od 40 godina svira usnu harmoniku, ili cvitare kako to kažu u Ravnim kotarima.

- Prve mi je "cvintare" darovao godinu dana mlađi sumještanin, tada 12-godišnji Mile Stipić. On je u međuvremenu prestao, a ja ne mislim prestati dok ih mogu nositi u rukama, tvrdi Baćo, najbolji cvitaraš u Zadarskoj županiji.

 Mirko Kalcina Baćo dvostruki je pobjednik etno-glazbene manifestacije "Cvitarijada od Nina do Knina" koja se već treću godinu, prve subote u mjesecu siječnju, održava u Nadinu. Osim dvije šampionske titule prošle godine je osvojio i drugo mjesto. Riječ je o prestižnom natjecanju u izvođenju etnoskladbi na usnoj harmonici, na ovom prostoru poznatijoj pod nazivom "cvitare" ili "cvintare" koje je prije tri godine oživio Dragan Brzoja organizirajući u Nadinu festival cvitaraša.

- Prvu "cvintarašku" glazbu čuo sam u kolu kod crkve koju sam bez nota, samo po sluhu, naučio svirati i to je, prisjeća se, bilo "Kukulešće".

Baćo objašnjava da su "cvintare" bile popularne jer su bile jeftinije, dostupnije i praktičnije za većinu stanovništva u Ravnim kotarima i Bukovici od bilo kojeg drugog instrumenta.

- U vrijeme moje mladosti u selu se družilo drukčije nego danas. Nedjeljom i velikim blagdanima nakon mise momci i cure bi se okupili ispred župne crkve i uz "cvintare" zaigrali kolo. Od tada pa do danas, slobodno mogu reći kako su "cvintare" odredile moj život, priča Baćo, vjerni čuvar narodne baštine u mjesnom KUD-u "Sv. Nikola Tavelić", predsjednika Jose Nimca.

Cvitare su uvijek imale svoju "publiku" pokazavši pritom kako ništa ne može uskolati krv i zapaliti atmosferu poput cvitaraša u kolu. Prebiranje ustima, jezikom i zrakom iz pluća cvitaraških majstora po njenim registrima razgaljivalo je mnoga srca i sretna i nesretna. Neprestano su se igrala kola od materice, dvije nedjelje prije Božića, preko očića (nedjelju prije Božića), pa sve do Poklada, odnosno početka Korizme. Ispred crkve kolo je igralo zasigurno 200 od tadašnjih 1.200 žitelja Lišana Ostrovičkih (danas Lišane broje oko 700 žitelja). Potom bi se krenulo po varošima, odnosno zaseocima gdje je uz zvuke cvitara kolo igralo i po 50 mještana, momaka i cura.

Imali smo i pet dana fešta i feštanja. Pola sela je slavilo Sv. Mihovila i Sv. Jeru, a pola sela Sv. Ivana i Mladince (Sv. Obitelj). Pritom je i cijelo selo slavilo i Sv. Blaža. Tek poslije Domovinskog rata, prije 10-ak godina, vjerovali ili ne, referendumom smo se opredijelili za slavljenje jedne jedine fešte, nebeskog zaštitnika Sv. Nikolu Tavelića, 14. studenoga, pripovijeda Baćo ističući kako svako ljudsko biće, netko više netko manje, u sebi nosi nešto što se zove pjesma, svirka, ritam, ples.

Svirajući cvitare u Lišanima i okolnim selima Baću su stalno oblijetale cure. No, nije se "predavao", oženio se tek kao stari momak. U braku sa suprugom Jadrankom ima 13-godišnjeg sina Gabrijela.

- U ovih 40 i više godina promijenio sam preko sto "cvintara" raznih proizvođača. Prve sam kupio u Šibeniku kad sam imao nepunih 15 godina, a potom u Zadru. Jedne mi je tada donio i Joso Radaš iz Njemačke. Bile su zaista velike i teške, imale su šest redova i težile su točno 82 dekagrama. Nažalost, razbio sam ih na jednoj svadbi. Kad bih mogao, u svom životu promijenio bih samo jednu stvar - završio bi nekakvo glazbeno obrazovanje za sviranje "cvintara" na note, zaključio je Mirko Kalcina Baćo koji je cijeli svoj život posvetio očuvanju starih običaja, tradicije i folklora.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno