Subota, 20. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Liječenje zdravstva

Autor: Željana Gardijan

11.02.2010. 23:00


Najava ministra zdravstva Darka Milinovića o razvedravanju sive zone koja prekriva prostor između javnog i privatnog zdravstva na način da dopunski rad u privatnom zdravstvu zabrani ravnateljima bolnica, predstojnicima klinika i zavoda te šefovima odjela kao i drugim specijalistima koji ne zadovolje kriterije, kritizirana je dijelom i od Hrvarske udruge pacijenata i od Sindikata liječnika i od strane privatnog zdravstva.
Prvi smatraju da takvo kompromisno rješenje neće spriječiti, kako rekoše, tajkunizaciju zdravstva već da javno i privatno zdravstvo traba potpuno odvojiti. Protiv dodatnog rada liječnika popodne u privatnim klinikama je i Spomenka Abveršek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva koja smatra da liječnici trebaju raditi u bolnicama i iskoristiti skupu opremu na dobrobit pacijenata, a zauzvrat bi ih trebalo adekvatno platiti.
Oni koji su uglavnom šutnjom reagirali na ministrovu najavu su prozvani “liječnici – udarnici”, oni koji odrađuju dnevno dvije smjene, onu u bolnici i popodnevnu privatno. Zasigurno su zabrinuti kako će nakon Milinovićeve odluke dobiti dopusnicu za dodatnu privatnu praksu.
Naime, ministar najavljuje donošenje jasnih kriterija koji bi stavili točku na priču o diskriminaciji nekih liječnika na koju se ukazuje i predviđa kako bi zbog nje ova Milinovićeva zamisao mogla pasti na Ustavnom sudu.
Već samo reakcije svih strana su indikativne i može se zaključiti kako je hrvatsko zdravstvo uistinu “oblačno”, u što su se na svoje oči uvjerili brojni pacijenati.
Malo je onih koji se nisu suočili s listom čekanja po kojoj na pregled moraju čekati po više mjesci, a za neke zahvate i više od godinu dana, pa ukoliko nisu našli vezu u bolnici, ostalo im je kao solucija privatno zdravstvo, a tamo ih nerijetko opet čeka upravo bolnički liječnik.
Da sve bude još crnje i da zdravstvo izgleda još bolesnije, unutar bolničkih zidova ima i rekalamiranja privatne prakse, a skupa aparatura javnog zdravstva koju su građani platili stoji nedovoljno iskorištena. Frustrirajuće je za sve one koji plaćaju dopunsko zdravstveno osiguranje da moraju plaćati pregled u privatnom zdravstvu jer preko liste čekanja u bolnicama teško mogu brzo doći na red. Pitaju se ima li izlaza iz toga začaranog krugau kojemu se čovjek samo može još više razboljeti.
Ne treba se čuditi što su liječnici čiji se posao na spašavanju ljudskih života teško može mjeriti s nekim drugim poslom pribjegli podizanju svoga poniženog statusa odrađujući dodatnu privatnu smjenu, no ne treba naknadno pametovati kako je i zdravstvu dijagnosticitrana, u posljednje vrijeme vrlo raširena i zarazna bolest – korupcija.
Većini je, naime, već dugi niz godina posve normalno da se liječnika nagradi i da mu se zahvali na njegovom trudu jer život ipak ima najveću cijenu, a i posve je uobičajeno i normalno postalo i da se za brži pregled hvata veza. Pa kakvo je onda čudo da je hrvatskom zdravstvu potrebno liječenje?!
Iako pokušaj sređivanja nereda u zdravstvenom ssustavu svakako treba pozdraviti, ne treba gajiti iluzije da će ovako dugu i tešku bolest zdravstva izliječiti reformatorski talent ministra Milinovića!