Posao u poljodjelstvu

Začudilo me koliko je samo čuđenja i negodovanja u Hrvata izazvala nedavna predsjedničina tvrdnja kako bi i nedostatak radne sile u poljodjelstvu koje se razvija, mogla smanjiti nezaposlenost u Hrvata.
Uvoze se ovčari, konjari, sirari, sezonski radnici na tisuće, a domaći su unatoč krizi u zapošljavanju nezainteresirani i omalovažavaju takve mogućnosti.
Više sam osupnut činjenicom da Hrvati ne žele posao u poljodjelstvu, negoli tvrdnjom nekih znanstvenika da se ne žele vratiti na nekadašnje selo odakle su potekli.
Hrvatsko poljodjelstvo danas je nešto drugo. Čak 90% zaposlenosti poljodjelci nalaze na obiteljskim poljodjelskim gospodarstvima njih čak 180 tisuća.
Oni ne opterećuju burzu, nego čak zapošljavaju i nalaze zaposlenja drugima.
Nova rastuća poljodjelska gospodarstva njih preko tisuću, zapošljavaju od nekoliko pa do preko stotinu radnika.
Struktura našeg posebice sredozemnog i gorskog poljodjelstva, odakle se iselilo puno ljudi, upućuje na povećanu potražnju za ovim prekrasnim zanimanjima.
Na bogatom Cipru, Sardiniji i Portugalu gdje sam boravio, spomenuti ovčari, sirari, pastiri i održavatelji pašnjaka najcjenjenija su i najtraženija zanimanja.
Najstarija hrvatska pokrajina Dalmacija dobila je ime po ovci, kao zemlji pastira.
Njeni današnji proizvodi paški, ravnokotarski, lećevički, dubrovački, brački i drugi sirevi, uz janjetinu, nose vrhunsku znamku kakvoće u gastro ponudi hrvatskog turizma.
Kako održati tu znamenitost bez vrsnih domaćih pastira ovčara, kozara, sirara, pršutara i drugih poljodjelaca.
Zar ćemo i dalje poticati podcjenjivački odnos prema starinskom zanimanju kao manje vrijednom, kad ono ovako veličanstveno uskrisuje.
Ova ponuda posla iz usta naše predsjednice u najtežem trenutku potvrda je vrijednosti održivog gospodarstva, a odgovor na nju pljuska našoj uskogrudnosti i bahatosti.
Vaš Bage