Otočno ulje ima priču staru dvije tisuće godina

Stručnjaci s kojima se savjetujem ističu kako se isplati dati truda i osmisliti priču koja traje 2.000 godina u kontinuitetu, od antičkog mlina u mjestu Ugljanu u zaseoku Muline, gdje je pronađen i konzerviran taj bazen za čuvanje maslina, kaže Lucin

Nedavno održano kušanje ulja prerađenog na tradicionalan način, s čuvanjem maslinova ploda u morskoj vodi, pokazalo je kako je još uvijek velik broj maslinara koji se žele posvetiti ovakvoj preradi, pa ako struka i kaže da na koncu nema razlike u kvaliteti. Mladen Lucin, glavni organizator ovog događaja, kaže kako osobno voli intenzivan miris i okus ulja prerađenih na moderan način, ali srce ga vuče tradiciji.
– Stručnjaci s kojima se savjetujem ističu kako se isplati dati truda i osmisliti priču koja traje 2.000 godina u kontinuitetu, od antičkog mlina u mjestu Ugljanu u zaseoku Muline, gdje je pronađen i konzerviran taj bazen za čuvanje maslina. Vrijednost maslinovog ulja čiji se plod kratko vrijeme do prerade drži u morskoj vodi potvrdili su nam i vodeći sveučilišni profesori zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Ovo je početak renesanse otočkog ulja, a svima nama cilj je da dobijemo vrhunsko maslinovo ulje, odnosno da se regulira berba, potakne ekološko njegovanje maslinarstva, kao i čistoća pri branju ploda i konzerviranja u morskoj vodi. Otočno ulje je “proizvod sa pričom”, jedinstvenom, posebnom, koja traje dva milenija, samo nam treba prikladna ambalaža, osmišljena promidžba, s istaknutim otočnim specifičnostima, kaže Lucin.
Za prvu ovakvu maslinarsku priredbu ništa nije bilo prepušteno slučaju. Među 36 izlagača bili su Bibinjac Anđelko Šindija, zadarski poduzetnik Vinko Pavlović čiji plod iz svog maslinika u mjestu Lepuri do prerade drži u morskoj vodi, sveučilišni profesor Vladimir Skračić te poznati arheolog dr. Ivo Fadić, ravnatelj zadarskog Muzeja antičkog stakla.
Pašmanac Jakov Pedešić kušačima je ponudio tri vrste ulja, jer je u tri navrata masline i preradio, što se ovisno o terenu, njegovom položaju, sorti i vremenu proizvodnje.
Da je maslinovo ulje prerađeno na tradicionalan način bolje od prerade centrifugalnim procesom pokazuje i primjer Prečanina Vlatka Dorkina. Njegovo ulje tradicionalne proizvodnje pod brojem 32 kušači su proglasili najboljim, dok ono pod brojem 33, prerađeno na moderan način, nije ušlo u uži izbor. Drugim uljem proglašeno je ono Anselma Kuštere, a trećim Sestrunjca Karmela Švorinića.
Humanitarni karakter kušanje je dobilo odlukom da se sve ulje preostalo od kušanja donira Domu za stare i nemoćne u Preku. Ta je donacija bila i simbolična jer štićenicima ovog Doma, starim Prečanima, pripada najveća zasluga za sadnju i održavanja maslinarstva na otocima do današnjeg dana.
Ulje su im uručili predškolci iz Dječjeg vrtića Lastavica, a djelatnici Doma pripremili su im zauzvrat domjenak s fritulama i bezakoholnim pićima.