Slikar Preka i Dalmacije

Prošla je nepuna godina dana kada smo Ivo Lončar i ja s našim sumještanima Preka, podijelili radost Ivina likovnog stvaralaštva, a danas sam primoran reći mu zbogom. Ne mogu vjerovati da je Usud tako htio. Umjesto da krasnoslovim o Ivi Lončaru na otvorenju neke nove izložbe, a planirali smo ih nekoliko, i u Zagrebu, Zadru i drugdje, moram biti taj koji na neki način prigodnim riječima zaokružiti jedan slikarski opus, a na žalost i životni.
Dragi Ivo, bilo ti je itekako važno što ću ja reći o tvom stvaralaštvu, dao si mi to ne jednom do znanja, hvala ti na tome. Bio si više nego ustrajan da baš ja moram biti taj koji će otvoriti i nešto kazati na tvojim izložbama ili nešto zapisati u katalogu. Iskreno bilo je to povjerenje koje mi je itekako laskalo i godilo. I na tome ti hvala.
Gledam ispred sebe u svojoj sobi neke od tvojih slika koje krase moje zidove ”Konje”, ”Svirači” i druge i ne mogu vjerovati da više neću vidjeti tvoje nove uratke, da više neću imati što prigovoriti, zanovijetati, da te neću moći pohvaliti za odabir motiva, kompozicije, boje i ostalog likovnog izričaja. Zatečen, iznenađen i rastužen tvojim nenadanim odlaskom, što mi preostaje nego ponoviti nešto od onoga što sam znao reći na tvojim izložbama.
”Slikanjem se Ivo Lončar bavio poprilično dugo, preko tri desetljeća, i odavno nije nepoznat slikar, premda nije izlagao često. Naime, njegovih se radova može naći u Preku, Zadru, Zagrebu …, ali i inozemstvu; Berlinu i drugdje. Iako je bio samouki slikar Ivo je odavno nadrastao okvire hobističkog, zaljubljeničkog slikarstva. Može se kazati kako je riječ o zrelom slikaru, gotovo profesionalnom, kojem eto u životopisu jedino nedostaje veći broj izložbi.
U svom slikarstvu Ivo Lončar je napravio veliki zaokret kada je samog sebe smjestio u izvor i središte svoga likovnog nadahnuća i inspiracije. Naime, nakon umirovljenja Ivo Lončar se iz Zagreba vratio u Preko gdje je crpio motive svoga stvaralaštva. Svakodnevnu zbrku i strku života sivog velegrada zamijenio je mirnim životom na selu (iako Preko to odavno već nije) gdje je dobio za slikara vrlo važan mir, slobodu i gotovo netaknutu prirodu. Motivi njegovih radova bili su vezani za Preko, a u širem smislu za Dalmaciju, naglašavajući njene ljepote i specifičnosti.
Istaknimo kako je Ivo Lončar sa svojim radom ‘Pieta’ prošle godine, neposredno nakon svoje posljednje izložbe u Preku, uvršten u likovni program, zajedno s još 47 hrvatskih slikara, na Pasionskoj baštini u okviru priredbe ‘Hrvatski umjetnici na temu Muke i Uskrsnuća’.”
Danas, kada razmišljam o tebi, dragi moj Ivo, rado se sjetim onih davnih dana s kraja sedamdesetih kada smo se počeli družiti, kada smo ustanovili da su i naši očevi prijateljevali, onih ugodnih druženja kod tebe u Suhinovoj uz ćakulu, fritule, smokve, ribu i vino. Iako se nismo družili svakodnevno svaki naš susret bilo je radost i veselje, a ugodnih tema napretek. Dragi moj Ivo bilo je lijepo prijateljevati s tobom, bilo je lijepo pripremati i postavljati tvoje izložbe, pisati osvrte i kataloge, hvala ti na svemu.