U budućnosti na otoke kroz lebdeće tunele pod morem

Ing. Boženko Jelić tvrdi kako je gradnja mostova-tunela značajno jeftinija od klasičnih mostova te da je taj tip gradnje u odnosu na klasične mostove jednostavniji za projektiranje, izgradnja je brža, a bolja je i uklopljenost u okoliš

Kad otočani govore o prioritetima, redom će na prvo mjesto staviti prometno povezivanje. Na otocima koji su dobro prometno povezani, a posebno ako su premošćeni, broj stanovnika se ne smanjuje, naprotiv, raste. Povezanost i izoliranost su recipročno povezani, što je više povezanosti manje je izoliranosti i obrnuto.
Iako su posljednjih petnaestak godina učinjeni pozitivni pomaci, pa su trajekti brži, veći, komforniji, uvedene su brzobrodske linije katamaranom, to za razvoj otoka i sprječavanje depopulacije nije dovoljno. Uz to ni približno ne može biti po mjeri 21. stoljeća, jer u prošlom stoljeću pojedini su otoci bili bolje i brže povezani, nego danas. Na primjer, u prvoj polovici 20. stoljeća iz Malog Lošinja se moglo hidroavionom do Zadra, Trsta, što se sada čini teško ostvarivim, jer o hidroavionima se samo govori, ali ništa konkretno ne čini da taj vid povezivanja i zaživi.
Zašto je prije stotinu godina i na otocima i u kopnenim središtima odlučivanja bilo pameti, volje i znanja da se tadašnji futuristički projekti realiziraju, a sada nije moguće iskoristiti ni postojeće potencijale poput katamarana Krilo Carbo, koji je jedno od najsuvremenih plovila na svijetu toga tipa, a svoje mogućnosti troši u sporovoznoj varijatni brzobrodske linije koja cresko lošinjsko područje povezuje s Rijekom?
Logika “ne talasaj”
Inertnost i neučinkvitost, pomirenost s onime što imamo, logika “ne talasaj”, “bolje i ovako nego nikako”, razlozi su da mnoge stvari opstaju takve kakve jesu, pa tako i prometni modeli, iako se za njih kroz subvencije svake godine izdvajaju milijuni i milijuni proračunskih sredstava, a na nova rješenja i prijedloge gleda se sa sumnjom ili se unaprijed osuđuju na propast uz izgovore “nemamo za to novca” ili “to je nemoguće izvesti zbog zakonskih propisa” i slično. Uz to, iako smo u 21. stoljeću i tehnološka rješenja mijenjanju svijet od glave do pete, kada se ponudi rješenje u skladu sa zahtjevima vremena i u skladu s tehničkim dostignućima, nerijetko se takve projekte definira kao zanimljive, intrigantne, ali i pomalo gura u znanstvenu fantastiku s kojom oni koji bi trebali pridonijeti njihovoj realizaciji, zapravo ne znaju što će.
Takvu bi sudbinu, ne dogodi li se čudo, mogao imati i najnoviji prijedlog suvremenog povezivanja otoka, Jadranski tunelski mostovi. Radi se o projektu čiji je autor inženjer građevine Boženko Jelić, iz splitske tvrtke Jelić Inženjering, a koji je već predstavljen na splitskom i zadarskom području a, kako doznajemo od autora Jelića, u svom elaboratu izradio je rješenja za cijeli Jadran.
Jadranski tunelski mostovi, kako sama riječ kaže, projekt je kojim bi se mostovima – tunelima pod morem, povezali otoci, a ti tuneli, osim što bi osigurali prijevoz vozila, mogli bi poslužiti i za postavljanje infrastrukture poput vodovoda, odvodnje, elektroinstalacija i slično.
Jeftiniji i jednostavniji
Idejni začetnik projekta Jadranski tunelski mostovi, ing. Jelić, kaže kako je njihova gradnja značajno jeftinija od klasičnih mostova. Zavisno o dubini na kojoj bi se gradili, cijena metra dužnog kretala bi se između 30-40 tisuća eura do maksimalno 100 tisuća, za one projekte koji bi se izvodili na najzahtjevnijim pozicijama. Uz  značajno manje troškove, ovaj tip gradnje u odnosu na klasične mostove jednostavniji za projektiranje, izgradnja je brža, a bolja je i uklopljenost u okoliš. Kako se radi o infrastrukturi koja bi bila vlasništvo države, potrebno je da od Vlade i Sabora bude prihvaćena i tretirana kao razvojni program, a mostovi-tuneli trebali bi biti predviđeni u županijskim prostorno planskim dokumentima.
– Nije upitno hoće li, nego kada će se tunelski mostovi kod nas početi graditi. Naša jadranska obala prostor je idealan za život i to će se sve više cijeniti, a takvim ga se sve više prepoznaje izvan naših granica. O ovom projektu srećom neće odlučivati oni koji su doveli do toga da su otoci pusta, izolirana područja u kojima se ne čuje plač djece ne zato što je djeci dobro, nego zato što ih nema, zaključuje Boženko Jelić, koji kao otočanin, porijeklom s Iža, itekako razumije probleme, ali i perspektive naših otoka.

Poput lego kockica

Most-tunel koji se sastavlja od dijelova, poput lego kockica, ne bi bio na morskom dnu, nego bi za njega bio vezan specijalnim sajlama. Mostovi-tuneli praktično bi “lebdjeli” i to na različitim dubinama, što ovisi o dubini mora na predjelu gdje se grade. Kako za sada nema brodova gaza većeg od 20-25 metara, tuneli-mostovi bi se u najidealnijim uvjetima gradili na dubini od 30 do 40 metara.