Preminuo Zoran Pervan (1944.) dugogodišnji zadarski odbojkaški dužnosnik

Jučer je u Metkoviću pokopan prof. Zoran Pervan (1944.),  dugogodišnji sportski dužnosnik, koji je ostavio veliki trag u zadarskoj  odbojci. Radni vijek je proveo u školi kao profesor tjelesne i zdravstvene  kulture gdje se posebno isticao u izvannastavnim aktivnostima. U knjizi  Nebojše Gunjevića Lopta u letu – pogled na odbojkašku prošlost Grada  Zadra i Zadarske županije, jedan dio posvećen je i prof. Pervanu:
– Prije nego je profesor Pervan, najuspješniji trener u povijesti zadarske odbojke došao 1978. u Zadar, u kojem će s raznim muškim selekcijama osvojiti 5 republičkih naslova u konkurenciji kadeta i juniora s dvije  iznimne generacije, osvojio je općinsko prvenstvo s privlačkom školom,  gdje je radio od 1975. – 1978.

U prosvjeti 37 godina
"U Privlaci sam napravio bum. Moji su dečki bili sveukupni pobjednici u općini Zadar u svim sportovima jer su se pri SOFK-i zbrajali bodovi.  Koliko sam radio 37 godina u prosvjeti, Verica Begonja iz Privlake najbolja je učenica i sportašica kakvu nisam u životu vidio. Ona je u šestom razredu igrala nogomet bolje nego ijedan muškarac. Što je ona s loptom  znala učiniti, ja koji sam bio s loptom tehničar fantastičan, nisam joj bio  ni sjena. To je čudo kako je ona žonglirala. Za godinu sam dana u odbojci  od nje napravio najbolju tehničarku što ju je Zadar ikada imao u ženskoj  konkureciji. I bila je još jedna mala, Darija Glavan, njih su dvije bile izvanredne.
Prije mene bila je u OK Zadar jedna generacija djevojaka krasna, koju  je vodio Ante Kurtović, ali one su igrale zastarjelu odbojku i kada sam  došao počele su igrati jednu modernu odbojku. Došao sam kada se u OŠ  Šime Budinića napravila dvorana 1978., zato sam i došao. I u tu dvoranu  preselila se odbojka. Zahvaljujući razumijevanju direktora Surića u toj  sam dvorani spavao, radilo se dan-noć. Preko sata sam radio. Znao sam  preko sata njih tri-četiri zovnuti da ih pošalju u malu dvoranu i s njima  bih radio. To je bio jedan ludi rad. Mene nije vodio novac nego sam htio  pokazati da nešto mogu napraviti.
Kada sam došao 1978., u peti razred je išla Irena Kraljev. Ta generacija  1978., stasala je do osmog razreda i te obje ekipe su mi igrale u finalu prvenstva Hrvatske. Ženske su osvojile prvo mjesto, a muškarci drugo. Mala Anzulovićka, koja je igrala za Mladost i za reprezentaciju, igrala je za  Kaštela, plakala je kada je moja Irena Kraljev proglašena za najbolju  igračicu. A muškarci su bili generacija Mira Zubčića, to je bio moj najbolji igrač, on je bio 50% ekipe, a Miro se razbolio i nismo osvojili i s muškima prvo mjesto. U moje vrijeme bili smo dva puta kadetski prvaci Hrvatske, četvrti u Jugoslaviji, tri puta juniorski prvaci, a ja sam proglašen najboljim trenerom na juniorskom prvenstvu Hrvatske.
Završio sam i prvi seminar koji je Gnjatović napravio u Zadru za nogometnog trenera, koji su vodili Luštica i Arapović, gdje su meni govorili  'bjež od njega sve zna', a dvije sam godine na Badiji išao za odbojkaškog  trenera. Učio sam odbojku, a ona mi je bila jedan od dopunskih sportova  koji sam volio jer sam 1961. igrao tehničara za reprezentaciju Metkovića  na troboju sa Trebinjem i Dubrovnikom u odbojci i stolonom tenisu.  Stolni tenis sam najbolje igrao u Metkoviću. Nogometaš sam. Rukometaš  sam, moja je generacija stvorila rukomet u Metkoviću, branio sam za  Mehaniku. U moje se vrijeme samo igralo jer se nije imalo što drugo raditi. Odbojku sam nešto naučio ali sve je to bilo ništa koliko sam kroz  dvadeset i kusur godina naučio odbojke. Jer odbojku treba učiti. Vjerujte  učio sam puno o odbojci. A mi smo ovdje u Zadru slijepo crijevo gdje nisi  imao od koga naučiti. Meni je ovdje Rade Malević bio u vojsci, bio mi je  prijatelj i 1984. pomagao mi je radeći sa mnom godinu dana.

Spreman za 400 treninga
I danas ću odraditi 400 treninga bez da se spremam. Naučio sam učeći  i gledajući, i televiziju i od drugih ljudi. A najviše sam naučio od Zvonimira Šempera. Za njega ste čuli? Dok su oni na Badiji slušali opće predmete, a ja sam ih kao diplomirani kineziolog odslušao, sjedio sam s njim  uz kavu i on mi je pričao o odbojci. Nenad Volarević Vlaga mi je sredio da  ja i još jedan moj Metkovčanin idemo u Saudijsku Arabiju. Pripremao  sam se za to maksimalno, napravio jednu skriptu s tih 400 treninga da  imam dolje za početak rada. U međuvremenu je došlo do rata između  Hrvata i Muslimana u Bosni. I to je onda propalo. I tada me je zvao Goran. Karlo Lisica mi je rekao kada sam im teoretski govorio što ćemo raditi, on stao pa me gleda kao da sam ja s neba došao, s Marsa. Kaže: 'Treneru, ovo nama u životu nikada nitko nije rekao.' Što je trening? Stvaranje navike. Svaka budaletina zna udariti loptu. Ali kako udariti loptu? I  kada udariti loptu?
Oni su bili talentirani, te dvije Zadrove generacije, i šteta što ih nije nitko imao financijski pratiti. To je bilo čudo. Prosjek visine je bio preko 192  centimetra. Igrači su bili fenomenalni. A imali su mene koji sam bio  stvarno, da me je netko gledao na treningu rekao bi da sam lud. Meni se  ne smije riječ reći dok traje utakmica. Trening sat i pol. Nema stati, nema  zucnuti, nema pisnuti. Bibinjce sam vodio i iz uprave nitko nije smio riječ reći. U mene nema mrdanja. S jedne strane medalje trener mora biti  stručan, karakteran, pošten, dosljedan, vođa. S druge strane opituran  svim mastima. U svakom trenutku mora vladati situacijom u kojoj se  nađe. Nitko da ga ne može prevariti. Odrastao sam na ulici do devete godine. Sam s majkom. Otac mi je bio ubijen u Jazovki kada je meni bilo  par mjeseci i ja sam morao ispasti ovakav kakav jesam. Ali svakoga mogu  pogledati u oči i ako treba poslati u neku stvar. Zato jer sam izuzetno  pošten i nikoga ne želim prevariti, niti dozvoljavam da to meni tko napravi" – rekao je prof. Pervan… (Pripremio Š. ĆURKO)

Zdravko Dacijar: Stvorio brojne  reprezentativce
– Profesor Zoran Pervan je pet godina zaredom bio proglašen najboljim trenerom u  Hrvatskoj za mlađe kategorije, četiri puta je bio prvak Hrvatske s kadetima i četiri s  juniorima, stvorio je brojne reprezentativce, a rekao je da nikakve stručne pomoći nije imao osim Vaše velike administrativne podrške. To čovjeka umori, kada se trudi, a  vidi da malo tko za to mari i da su uvjeti slabi – izjavio je u knjizi Lopta u letu Zdravko Dacijar, još jedna legenda zadarske odbojke, koji je preminuo 2017. godine.

Roko Sikirić i ostali
– Odbojka je u Zadru inače uvijek bila neki pastorak i negdje u prikrajku, nigdje je  nije bilo. Ali bilo je divnih igrača. Sestre Mašina, Rosa Katačić, Dajana Šarko, posebno Verica Begonja, Julija Kaleb, Irena Kraljev, koja je trebala igrati u Mladosti, a  od muških Komadina, Martić i Marelić, koji su igrali u Mladosti, Antončić, koji nije  igrao nigdje a 1984. proglašen je najboljim juniorom u Jugoslaviji u Skoplju, Miroslav Zubčić koji je igrao tri godine u Krajnimetal u Bihaću u Prvoj ligi, bilo je tu još  krasnih igrača, Josip Anić, pokojni Edi Kolega, Mišić, Krvavica, a posebno Vlado  Vraneš koji je bio strašan klupski igrač. Iz Bibinja bio je krasan igrač Karlo Lisica,  onda Kinda, koji je bio u policiji, izvanredan dečko, izvanredan igrač, Damir Kunce,  koji je mogao igrati u Mladosti a mene su pitali za njega, najbolji bibinjski igrač svih  vremena daleko, on je bio strašan igrač, i Roko Sikirić, on je najviše od svih postigao, daleko najviše, zahvaljujući tome što sam ga ja poslao u Mladost. Arbutina me  je zvao iz Zagreba kada sam bio u Bibinjama 96.: 'Zorane imaš li koga?' – 'Imam jednoga strašnog malog' – pozvali su ga u Dubrovnik, ušao u kadetsku reprezentaciju,  otišao u Moskvu, otišao u Zagreb i sada igra u Njemačkoj – fantastičan igrač.
Znate li igrati briškulu? A preferans? To je paralela između odbojke i svih sportova.  Briškulu zna igrati svaka šuša, a samo intelektualci igraju preferans. A odbojka je  sport srednjoškolaca i intelektualca. Odbojka je daleko najbolji sport za žene. Jer  najpravilnije utječe na razvoj ljudskog tijela, jer nema kontakta – izjavio je prof. Pervan.