Udžbenik za studente, ali i odlično štivo za sve zaljubljenike u podvodnu arheologiju

Slika korisnika martinazd
Podvodna arheologija Smiljana Gluščevića - prva na jednom mjestu obuhvatila sve važno o ovoj temi
Uz povijesna istraživanja u svijetu i na Sredozemlju, u udžbeniku se govori o svim najznačajnijim istraživanjima na hrvatskom području, poput starohrvatskih brodova u Ninu s početka 70.-ih godina, zatim liburnskih brodova iz Zatona ili kipa Apoksiomena pronađenog kod Lošinja 1999. godine
Vedran SITNICA
Na predstavljanju knjige su sudjelovali Josip Faričić, Nenad Cambi, Mate Parica i autor Smiljan Gluščević

Otkriti tajnu koju more ili rijeka ljubomorno čuvaju ispod svoje površine nekad i po više tisuća godina, zasigurno je posebno dobar osjećaj, ali prije samog otkrivanja obično stoji ogroman poduži posao, puno strpljenja, ali i more znanja. Sve što je potrebno znati da bi se netko bavio podvodnom arheologijom, od prošle godine obuhvaćeno je u udžbeniku kojeg potpisuje zadarski arheolog dr. sc. Smiljan Gluščević, bivši ravnatelj Arheološkog muzeja Zadar, dugogodišnji voditelj odjela za podvodnu arheologiju i neko vrijeme i predavač na Sveučilištu u Zadru. Sada u mirovini, ali očito i dalje vrlo aktivan. Nedavno je na Morskom utorku u Gradskoj knjižnici Zadar, udžbenik predstavljen široj javnosti.

Sve na jednom mjestu

- Udžbenik Podvodna arheologija je namijenjen prije svega, studentima na studiju Podvodne znanosti i tehnologije Sveučilišta u Zadru, ali ima dovoljno podataka, što povijesnih, što tehničkih detalja - sa čime, kako, gdje i kada se radi na podvodnim istraživanjima, pa se njime mogu koristiti i studenti arheologije. I do sada je u svijetu bilo sličnih udžbenika, ali njih je uglavnom pisalo više ljudi i čitavi timovi. I kod nas su do sad radili priručnike za podvodna istraživanja, uglavnom bez podataka o tehnici i bez slikovnog materijala, bilo je tekstova o određenim područjima podvodne arheologije, a danas su brojni radovi dostupni i na internetu. No, u ovom udžbeniku je obuhvaćeno sve to. Trebalo je konzultirati sve dosad napisano, ali i bazirati se na 40 godina iskustva, što mog, što iskustva mojih starijih i mlađih kolega. Tako udžbenik sadrži sve ono što se smatra podvodnom arheologijom, čime se ona bavi, što sve treba imati na umu kad se nešto radi pod morem, počevši od velikih oscilacija razine mora u zadnjem glacijalnom maksimumu prije tridesetak tisuća godina do one u zadnjih 10 tisuća godina. Nadalje, sadrži brojne povijesne zanimljivosti, prve zapise o roniocima, istraživanja u svijetu, Sredozemlju i u Hrvatskoj, ali najviše je prostora posvećeno načinima i metodama pretraživanja područja, istraživanja lokaliteta i tako dalje, rekao je Gluščević, dodajući kako je podvodna areheologija u Hrvatskoj dala i veliki doprinos svjetskoj podvodnoj arheologiji.

Bogatstvo fotografija

Ne zaostajemo, dodaje Gluščević, ni u čemu, osim u financijama, što je, uostalom, slučaj i u drugim područjima. O tom doprinosu svjedoče i istraživanja opisana u udžbeniku.
- Uz povijesna istraživanja u svijetu i na Sredozemlju, u udžbeniku se govori o svim najznačajnijim istraživanjima na hrvatskom području, poput starohrvatskih brodova u Ninu s početka 70.-ih godina, zatim liburnskih brodova iz Zatona ili kipa Apoksiomena pronađenog kod Lošinja 1999. godine, što je upotrebljenom tehnikom i brojem sudionika ostalo do danas naše najveće istraživanje. Bila je to velika međunarodna akciju, a ja sam imao sreću voditi to istraživanje, rekao je Gluščević.
Veliko bogatstvo ovog udžbenika su i fotografije, a sama podvodna fotografija iznimno je bitan segment u istraživanju i dokumentiranju nalaza.
- Pomoću fotografija danas se u posebnim programima izrađuju lokaliteti u 3D-u. Prvi takav prikaz smo ovdje radili pri istraživanju brodoloma iz 1. stoljeća nakon Krista na Silbi. Uz pomoć kolega iz Slovenije, radili smo sate i sate da bismo dobili 3D sliku samo jednog kvadranta lokaliteta, prvu takvu na Jadranu, ali i jednu od najranijih u Europi. Danas se to radi puno brže i jednostavnije u posebnim programima, govori Gluščević.
Sama tehnologija je uvelike napredovala i danas bi bez nje istraživanje bilo puno siromašnije. Detaljan opis metoda istraživanja te same opreme zauzimaju najveći dio udžbenika.
- Govori se i o načinima pronalaženja ostataka različitog tipa, načinima pretraživanja - fizički uz pomoć ronilaca te, što se sve više danas koristi, uz pomoć napredne tehnologije. Primjerice, magnetometrima, metaldetektorima pa različitim tipovima sonara (što se kod nas najčešće naziva ehosonderima i imaju ih ribari na brodovima)...; različitim autonomnim i neutonomnim ronilicama koje mogu gotovo neograničeno boraviti u vodi i zamijenjuju veliki broj ronilaca. Pretraživanja se rade i uz pomoć različitih instrumenata poput Lidara s kojim se snimanja vrše iz zrakoplova. A oni koji sebi to mogu dopustiti, poput Amerikanaca, koriste manje atomske podmornice za istraživanja na velikim dubinama. Takvim uređajima su, na primjer, otkriveni brodovi između Sicilije i Tunisa na, uvjetno rečeno, plićini od 800 metara. Batiskafima su istraživani neki od najdubljih brodoloma, pa i Titanic na 4.000 metara te japanska podmornica iz 2. svjetskog rata na 5.500 metara, što je do danas najdublje pronađeni nalaz, navodi Gluščević.
Zanimljivo je, također, i otkriće u kojem je sudjelovao Robert Balard, oceanograf koji je okrio i Titanica. Radi se o gotovo potpuno sačuvanom antičkom brodu nađenom na nešto manje od 400 metara dubine u Crnom moru.

Lokaliteti Drugog svjetskog rata

- Bio je čak očuvan i jarbol tog broda, visok 11 metara. To je bilo moguće zato što je Crno more vrlo zagađeno i nema kisika pa ne dolazi do raspadanja, kao u našem moru.
U Podvodnoj arheologiji govori se, također, i o tome što sve jest spomenik kulture i to prema UNESCO-voj konvenciji iz 2001. godinu, a Hrvatska je bila treća država po redu koja ju je ratificirala.
- Spomenikom se smatra ono što je barem 100 godina ispod površine vode. Pohvalno je za naše konzervatorske odjele da pod zaštitu stavljaju i potopljene objekte iz 2. svjetskog rata koji ne potpadaju pod tu konvenciju, ali isto imaju svoju povijesnu vrijednost i imat će je i dalje. Ipak, istraživanje na takvim lokalitetima ne smatram arheologijom jer se tu nema što posebno istraživati, s obzirom da postoje detaljni zapisi o tome i više-manje je sve poznato, zaključuje Gluščević.

Spužvari pronašli brodolom

Smatra se da je podvodna arheologija počela 1900. godine kod otočića Antikithera u Grčkoj kad su grčki spužvari, teški ronioci, u lokalnom dalmatinskom govoru zvali su ih šototajeri, pronašli antički brodolom s 35 mramornih skulptura i astrolabom, tehničkim instrumentom do sad najkompleksnijim predmetom iz antičkog doba čijom su se rekonstrukcijom i načinom rada godinama bavili brojni inženjeri i drugi stručnjaci. Istraživanje na ovom lokalitetu nedavno je opet započelo.

Rezultat Tempus projekta

Udžbenik Podvodna arheologija je nastao kao rezultat velikog međunarodnog Tempus projekta, financiranog europskim sredstvima, koji je započeo 2008. godine i u kojem je sudjelovalo i Sveučilište u Zadru, upravo s ciljem otvaranja studija podvodnih znanosti i tehnologija.
- S obzirom da Hrvatska još nije bila u Europskoj uniji, nositelj projekta je bilo Sveučilište u Plymouthu, a bili su uključeni i Slovenci s Morskom biološkom postajom u Piranu. Bilo je zamišljeno da studenti koji pohađaju studij Podvodne znanosti i tehnologije dobiju osnovnu edukaciju iz svih segmenata različitih struka koje se bave podmorjem - biologije, ekologije, meteorologije, građevine pa tako i arheologije i drugih. U sklopu toga je bio predviđen niz udžbenika, ali mislim da je izdan samo onaj iz područja metreorologije i sad ovaj iz podvodne arheologije, govori Gluščević.
Nakladnik je Sveučilište u Zadru, tiskan je u 300 primjeraka, a objavljivanje su sufinancirali Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Grad Zadar.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno