Drama Kukljičana XX. stoljeća

“Iseljeništvo Kukljice 1918. – 2007.” naslov je knjige Vjekoslava Mavre, koja je jučer u podne promovirana u Gradskoj loži Narodnog muzeja Zadar. Izdavač knjige je Hrvatska matica iseljenika, a o djelu su govorili Danira Bilić, ravnateljica Hrvatske matice iseljenika, dr. sc. Ljubomir Antić, povjesničar, i Vladimir Alavanja, kustos Narodnog muzeja i urednik knjige.
– U ovom se djelu nalazi jedinstveni migracijski saldo iseljenika Kukljice, mjesta na otoku Ugljanu. Autor je predano prikupljao i istraživao podatke, te priredio ovu vjernu sliku kukljiških iseljenika. Čest je slučaj da su u sklopu hrvatske iseljeničke literature autori djela neprofesionalci, dakle ne akademski povjesničari. No, pišući studije o svom zavičaju oni doprinose očuvanju baštine, ali i sabiru izvornu građu koja je kasnije dostupnija povjesničarima. Kolika je važnost ovog i sličnih djela najbolje svjedoči činjenica da statistika hrvatskog iseljeništva još nije izrađena, kazala je Danira Bilić.
Ljubomir Antić složio se oko važnosti ovog djela za sinteze profesionalnih povjesničara, te dodao:
– Često u našim svakodnevnim životima nismo svjesni značaja naše brojne iseljeničke zajendice. Vodovodi koji dovode vodu u naš dom, crkve u kojima se molimo, ceste kojima se krećemo dobrim su djelom napravljeni uz materijalnu pomoć naših iseljenika. O ovoj knjizi mogu kazati da ima malo autorskog teksta i da njome dominiraju popisi iseljenika. Statistike, tablice i grafike kojima se mi povjesničari služimo ne mogu zamijeniti imena iz popisa. Tu nam svako ime govori o patnjama, strepnjama, nadama jedne osobe ili jedne obitelji… To je od velike važnosti za nas povjesničare hrvatskog iseljeništva. Usporedio bih to s kameničićem i mozaikom. Djelo treba utoliko više cjeniti što će njegov autor za svoj golemi trud dobiti malo priznanja izvan svog mjesta. Svatko tko pročita ovu knjigu shvatit će dramu koju su tijekom dvadesetog stoljeća prolazili Kukljičani, podjednako oni koji su iselili i oni koji su u svom mjestu ostali. Mavrin trud upotrijebljen je na najbolji mogući način.
Vladimir Alavanja je kazao kako mu je autor, odabravši ga za urednika knjige, odao veliku počast:
– Čim sam pregledao rukopis ovog djela shvatio sam njegov značaj. Valja ovdje pripomenuti kako knjiga nema indeks imena, naprosto zato što se u njezinom sadržaju nalazi preko 2000 imena. Također, treba reći kako ova knjiga, kao i sva slična istraživanja, nikada ne može biti završena. Nova imena se neprestance pronalaze.
Najzad, je autor poručio kako je djelo pisano jednostavnim stilom, bez stručnih fraza, kako bi bilo što razumljivije Kukljičanima u domovini i iseljeništvu.