Neiskorišteni ekološki kapaciteti

Biofach mi je otvorio oči koliko smo beznačajni u EU razmjerima, unatoč deklariranoj ekološkoj strategiji, s obzirom da do kraja ne koristimo svoje ekološke kapacitete, ističe Alan Damjanić

Nakon predstavljanja svoje „Šinjorine smokve” na Biofachu Alan Damjanić iz OPG-a Damjanić-Babac osvrnuo se na sajam, ekološku poljoprivredu općenito te poziciju Hrvatske u globalnim trendovima.
– Biofach mi je otvorio oči koliko smo beznačajni u EU razmjerima, unatoč deklariranoj ekološkoj strategiji, s obzirom da do kraja ne koristimo svoje ekološke kapacitete. No, unatoč tomu, što god imamo svjetska je kvaliteta, kaže Alan Damjanić dodajući da niti Vlada, niti društvo ne razumiju koliko je ekopokret narastao.
Kupujmo hrvatsko?
EU zemlje, napominje Damjanić, uopće ne razmatraju mogućnost kupovanja proizvoda iz drugih zemalja, ako iste imaju u svojoj zemlji, a u Hrvatskoj je situacija u trgovinama dovoljan pokazatelj stanja duha, novčanika i promišljanja slogana “Kupujmo hrvatsko”.
Zanimljivo je da se ekološki pekmez „Šinjorina smokva” ne nalazi ni u jednoj ekološkoj trgovini u Hrvatskoj, s izuzetkom zadarskog „Bio-svijeta”. I veliki trgovački lanci, ističe Damjanić, uglavnom nemaju sluha za hrvatske ekoproizvođače, već im je u interesu samo financijski aspekt i to kupovanjem stranih (ekoloških) proizvoda koji su cijenom povoljniji, no ne uvijek i kvalitetniji.
 – Zakoni i propisi su takvi da je malim proizvođačima i prerađivačima, koji imaju redom vrhunske proizvode, financijski puno teže podnositi razne troškove i namete koje veliki, zbog opsega svoje prozvodnje, niti ne osjete, kaže Damjanić, hvaleći napore nekih ljudi u HGK i Ekološkom odjelu Ministarstva poljoprivrede, a kritizirajući Vladu koja u cilju poticanja izvoza u svakoj prilici treba promovirati domaću ekoproizvodnju kod stranih kolega.
– Vjerojatno ne bi znali definiciju ekološke proizvodnje da ih se, kojim slučajem, to upita. Zbog čega Ministarstvo vanjskih poslova ne prepoznaje sebe i svoje djelatnike kao nekoga tko bi trebao promovirati hrvatsku ekoproizvodnju? Mi smo potpuno nespremni za konkurenciju EU, ističe Damjanić upozoravajući da je najgora stvar u državnoj administraciji nekoordiniranost ministarstava što se tiče promocije hrvatske ekološke poljoprivrede koja nam je potencijalno najznačajnija grana proizvodnje u budućnosti jer, ističe on, tlo treba certificirati i legalizirati kao eko.
Eko i GMO
– Pitanje koje svi moramo postaviti jest je li možda sva ova tzv. nespretnost državne uprave namjerna da bi se obradiva, a zapuštena zemlja, što privatna, što državna, sačuvala za strane investitore koji će je moći platiti po cijenama koje će ponuditi privatni vlasnici i država i koji će opet iza sebe imati podršku svojih vlastitih zemalja u kupovanju i stjecanju zemlje u Hrvatskoj. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li onaj zakon o poljoprivrednom zemljištu i dalje ostati „protuustavan” jer zadire u privatno vlasništvo, dok niti jedna ozbiljna zemlja EU ne dozvoljava ovakvu rasparceliranost zemljišta i ovakvo tretiranje onih koji žele pokretati ekoproizvodnju hrane u Hrvatskoj, a na mala vrata već godinama GMO hrana polako, ali sigurno ulazi na naše stolove, preciznije od 1995. godine, naglašava Damjanić ukazavši što je više lokalnih, malih odličnih proizvođača hrane, to je manja potreba i mogućnost financijske i vlasničke kontrole velikih korporacija. Korporacije, naime, ne mogu kvalitetom konkurirati malim proizvođačima. Mogu im samo srušiti cijene nekvalitetnim i sumnjivim proizvodima opasnim po zdravlje.
– Postoji ipak nada da se mogu nadvladati korporacije, raznolikošću i raširenošću proizvodnje i samom činjenicom da Biofach ekosajmovi postoje na gotovo svim kontinentima što je očit znak da se raznolikost proizvodnje i lokalna ponuda sve više širi, zaključuje Damjanić.