Politika i pravosuđe

Slika korisnika admin

Krojači politike i krojači pravde u Hrvatskoj opet se bave istim odijelom jer je ono ruho neumornog političkog trudbenika koji nikada ne odustaje, ni kada ga natovare optužbama, ni kada završi iza rešetaka Remetinca. Zato je u slučaju Bandić gotovo neizbježno upadanje u zamku tempirane hajke, diskvalifikacije i političke konotacije.

Naime, radi se o političkom maheru koji bos gazi kroz snijeg, pada i diže se, koji unatoč sudskoj istrazi, sprema osnivanje stranke ne kaneći prepustiti nekom drugom bijeli Zagreb grad. No onda mu doskoči USKOK i reče da postoji opasnost od utjecaja na svjedoke pa ga isti dan kada je dobio odluku da se može vratiti gradonačelničkim dužnostima, vratiše u Remetinec. I eto povoda za čuvene političke konotacije. Nikome kao da više nije ni važno za što se protiv toga istoga Bandića vodi istraga. Propituje se tek je li doista iskusni politički lisac tako neoprezno i nepromišljeno izložio basnoslovnu jamčevinu od 15 milijuna kuna.

Postupke pravosudnih tijela odmah se gurnulo u političku kaljužu viših interesa moći i neprekidnih križaljki za osvajanje vlasti kako u zemlji, tako i u metropoli. Kada se najnoviji slučaj Milana Bandića odmah komentira kako zbog tajminga izgleda da nije slučajan, ne treba se čuditi jer je u javnosti poljuljano povjerenje u pravosuđe iako svi ponavljaju „neka institucije pravne države rade svoj posao". I tu je zapravo najveći problem koji izranja iz Bandićeve sudbine koju se pretvara u metaforu za (ne)vidljivu spregu politike i pravosuđa. Političari u zenitu moći nedodirljivi su, nedohvatljivi i njihova pokora često počinje onog trenutka kada nekome stanu na put ili postanu previše glasni za ukus tih istih uz pomoć kojih su se uspinjali. SDP-u je Bandić stao na žulj pa je, nažalost, u ovoj zemlji posve prirodno da se politička prašina razbacuje i na postupke pravosudnih tijela kojima bi se zapravo moralo i trebalo bezrezervno vjerovati, bez obzira tko je na vlasti. Korijen spomenutog problema nije, međutim, izniknuo u prijetnju društvu ovog trena, niti s Bandićem. Od najnižih razina vlasti već dugo su nepotizam, pogodovanje i stranačka podobnost - prešutni kriteriji za napredovanje i izbor na odgovorne, iako ne nužno političke funkcije, zapošljavanja, usluge... Da bi se uspjelo mora se svagdje imati nekoga svoga po mogućnosti politički moćnoga!? I tu svaka priča o imperativu zakonitosti, prava i pravde, pa i gospodarskog i društvenog napretka - prestaje. Svagdje politika ima svoje prste.

No, najpogubnija je ako stavlja ruku na pravosuđe koje po svojoj prirodi, ne bi smjelo raditi nikako drugačije nego po zakonu. O politici neovisno pravosuđe je temelj za demokraciju, ali i pravnu stabilnost i sigurnost, a onda i za investicije i razvoj. Zato nikako ne smije biti pod utjecajem političkih igara za „prijestolje".

Bandić je i u Remetincu trenutačno glavni čovjek glavnog grada. Može dati ostavku, može dati punomoć drugoj zamjenici Kusin, a na slobodi može opet u političku borbu...

Tek kada bi zagrebački gradonačelnik, kojemu se sada šiva odijelo žrtve političkog progona i dokazao svoju pravicu, pokazao bi da je politika, u trenutku kada joj to odgovara, spremna „pritvoriti" pravosuđe.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno