Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Umjesto da komunistički umre, mislio samo na svoju glavu!

11.03.2017. 23:00
Umjesto da komunistički umre, mislio samo na svoju glavu!


Pisanje karakteristika, sjetit će se poneki nešto stariji čitatelj, zavuklo se duboko u deveto desetljeće prošloga stoljeća. Riječ je o praksi koja je rođena davno i koja je najživlja bila u socijalizmu i to u svim njegovim inačicama makar gdje one egzistirale. Karakteristike su u pojedinim intervalima bile veoma značajna uporišna točka za dobivanje posla, za napredovanje u poslu, značajne kao takve za opći položaj pojedinca. Počesto se ni predsjednik kućnoga savjeta nije moglo biti bez odgovarajućih karakteristika.
Moglo bi se reći da su karakteristike bile svojevrsne ljestve preko kojih se dolazilo, a i ostajalo, na određenoj poziciji u društvu. Karakteristike kao oblik (i) modeliranja značajnoga dijela društva u Hrvatskoj i u bivšoj Jugoslaviji pokrivale su i partijce i izvanpartijce, one su za pojedincima putovale na njihova odredišta, pratile ih kao sjena.
U djelovanju Komunističke partije Hrvatske, potom Saveza komunista Hrvatske, ispisivanje karakteristika – na koga god se odnosile – bila je stvar od velikog značenja. Pisati i potpisivati karakteristike nije mogao tko god. Iz nekoliko primjeraka sačuvanih karakteristika (riječ je o obiteljskim ostavštinama) koje su nastale u Zadru nedugo poslije Drugoga svjetskoga rata razaznaju se mnoge zanimljive pojedinosti. Na primjer, veoma oskudan rječnik, značajno vidljiva ideološka linija, matrica koju su ispisivači i potpisivači slijedili, te još neke sociološke vrijednosti toga vremena. Navest ćemo neke primjere i to u kontekstu pojave kao takve, ne zato da bismo bilo koga nekoliko desetljeća poslije prokazivali.
“Ima više nezdravih osobina”
Drugi svjetski rat još nije završio. U travnju godine 1944. Okružni komitet KPH Zadar piše drugarskom Kotarskom komitetu KPH u Preko.
– Dragi drugovi! Šaljemo vam karakteristike drugova i drugarica koji su završili partijski kurs pri našem komitetu.
Potom je navedeno osam imena i prezimena i za svaku osobu po nekoliko rečenica. Na primjer, M. D., članica OK KP, rodom iz Preka ‘postigla je prilično dobar uspjeh. Imala je malo predznanja. Dosta je teško savlađivala materijal. Ima uvjeta za razvoj…’. Za S. B. iz Molata, člana općinskoga partijskoga povjereništva navodi se da je ‘vrlo nesiguran u izlaganju, dobrog shvaćanja, oskudnih riječi, teško je savlađivao materijal. Ima uvjeta za razvoj…’ Za člana općinskoga NO iz Dragova M. V. piše ‘mlad partijac s malo marksističkog predznanja, premda prilične opće naobrazbe, bistar, postigao je vrlo dobar uspjeh… Drugu treba ukazivati na ostatke malograđanskog shvaćanja i navika… Jedan od polaznika partijskoga kursa bio je i A. D. iz Savra, član Kotarskoga NOO-a. Za njega se ističe ‘imao je predznanja sa mnogo pogrešnim shvaćanjem. Postigao je više nego dobar uspjeh. Ima više nezdravih osobina: potcjenjivao je kurs, superioran, ohol, nedovoljno savjestan. Nema naročitih uvjeta za razvoj’.
Dakle, u nekoliko rečenica Partija je dala procjenu i ocjenu lika i djela svakoga pojedinca. Nakon toliko vremena danas je nemoguće doznati precizno na temelju čega je, recimo, Partija te 1944. za A. D. iz Savra tvrdila da nema naročitih uvjeta za razvoj, a on se poslije, tijekom sljedećih desetljeća, u Zadru bio uzdigao na solidan položaj i na njemu čvrsto ostao do mirovine.
Partizanske kape u moru
U ožujku iste godine Okružni komitet KPH Zadar piše kotarskom komitetu, općinskim komitetima i svim partijskim jedinicama Kotara Preko neveliko pismo. Nije riječ o uobičajenoj karakteristici, ali svojim sadržajem itekako zadire u propisanu normu procjenjivanja i opisivanja pojedinaca, članova KPH. Konkretno, radi se o slučaju A. Š. koji je bio na veoma visokoj funkciji i koji je u nekom trenu ‘dopao u ruke Nijemaca’. Poslije toga Okružni je komitet ustvrdio:
– Drug A. je u momentu kad se našao pred neprijateljem, pokazao svoje kapitulantsko držanje, nedostojno člana Partije;
– Time je pokazao loš primjer ostalim članovima Partije kao i nepartijcima, koji su bili sa njim i koji su se poveli za njegovim postupkom.
Temeljem tih konstatacija Okružni je komitet odlučio druga A. Š. ‘isključiti iz naše Partije’. U obrazloženju se ističe kako se ‘drug A. s drugovima vozio kanalom’ a nakon što je ususret dolazio ‘neprijateljski patrolni brod’ ‘na inicijativu druga A. kao najodgovornijega među ostalima, odlučeno je da se baci u more sve što bi ih moglo kompromitovati pred Njemcima. U more je bačeno oružje, partizanske kape, a da se nije niti jedan metak opalio u neprijatelja…’ Partija oštro i nedvosmisleno zamjera svom drugu A., te napominje ‘Komunisti treba da u tomu budu najbolji primjer kako se bori i umire za svoj narod i svoju domovinu. Drug A. nije se takvim pokazao. On je u momentu kad je trebalo časno i komunistički umrijeti, zaboravio svoju Partiju i njenu čast, a mislio samo na svoju glavu (…) Postupak druga A. nije bio komunistički, već tuđ komunistima. Njegova predaja znači izdaju Partije…’
Okružni komitet imao je potrebu na kraju pisma nedvosmisleno upozoriti ‘svo partijsko članstvo’ na to da je primjer druga A. nešto što se ne smije oponašati. I dalje ‘čistoća naše Partije jest preduvjet i osnova njene čvrstine i njenih uspjeha (…) Ova odluka je još jedan korak u pravcu čišćenja naše partijske organizacije od Partiji tuđih elemenata’.
Dakako da je pismo zaključeno neizbježnim Smrt fašizmu Sloboda narodu!
„Regulisanje vojne obaveze”
Godine 1947. Kotarski komitet KPH Zadar izdao je dokument nazvan ‘Posvjedočenje’. Najvećim je dijelom on po sebi klasična karakteristika, a odnosi se na ‘druga Lj. B. sina Markovoga, rođenoga 1915. u selu G. Dokument je izdan u svrhu ‘regulisanja vojne obaveze’, a tretira jedan interval iz života spomenutoga pojedinca. Onomu tko je zatražio ‘posvjedočenje’ očito je trebao širi i precizan opis jedne pojedinosti. Iz sadržaja se otkriva kako je Lj. B. godine 1942. dospio u zatvor jer su ga karabinjeri uhvatili i priveli jer je jednom zgodom u Zadru ukrao bicikl. Godine 1943. pušten je iz zatvora jer ga je sud oslobodio. Kao član SKOJ-a od 1942. Lj. B. bio je aktivan jer je ‘prikupljao pomoć za partizane, odlazio na vezu…’ Napadno se ističe i podatak da je Lj. B. ‘sa strane tadašnjega rukovodstva pok. B. B. koji je poginuo 1943. od neprijatelja (…) postavljeno mu je u zadatak da obuhvaća pojedine rukovodioce na stranu pokreta što je i radio… Nadalje se ističu dužnosti koje je Lj. B. obnašao u partijskoj organizaciji te da je ‘na svim spomenutim dužnostima drug se je dobro zalagao kao aktivni radnik NOP-a (…) mišljenja smo da se drugu Lj. B. prizna aktivni rad za NOP na terenu, kao služba u stalnom kadru JNA za regulisanje vojne obaveze.’
Zašto je Š. B. bio u zatvoru?
Kolanje karakteristika bilo je veoma živo između različitih razina. Na primjer, partijska organizacija br. 24 iz jedne postrojbe tadašnje JNA godine 1947. traži od Kotarskoga komiteta KPH u Zadru karakteristike za Š. B. (1920.) iz sela Z. On je u JA stupio godine 1944., a godinu poslije postao je skojevac. Da bi ga se primilo u Partiju, piše neki partijski rukovodilac iz te postrojbe, ‘potrebno je da nam organizacija sa terena dostavi podatke o njegovu držanju prije stupanja u armiju, a tako i njegove porodice…’ Partija znade da je dotični bio i u zatvoru pa želi znati zašto, kao i o ‘njegovom držanju dok je bio namješten u bolnici u Z.’.
Okružni komitet KPH odgovorio je da ‘spomenuti nije naveo par drugova kojima je poznato njegovo hapšenje…’ nema svjedočanstva o njegovu držanju u zatvoru. Slijedi karakteristika za Š. B. gdje se ističe da je kao dijete ostao bez majke, da je teško živio i ‘nije bio politički zainteresiran za vrijeme stare Jugoslavije’. Nadalje, da su ga Talijani uhitili 1941. jer je ‘sa svojom braćom išao u drva’ poslije čega je bio u zatvoru u Šibeniku, a da je pušten jer je njegov otac nekoga podmitio. Ističe se kako je Š. B. godine 1942. dobio posao bolničara u bolnici u rodnom Z., a ‘kad su ustaše došli u Z. padom Italije, gore pomenuta bolnica primila je poluvojnički karakter, gdje je on kao bolničar služio vjerno svoju dužnost. Iz bolnice nije nikad lutao.’
Ne vole ga jer ‘nikada nije išao u crkvu’
Više partijske razine često su tražile ili karakteristike ili nadopune. Iz nekih razloga tako je 1947. Oblasni komitet KPH za Dalmaciju iz Splita, Kadrovsko odjeljenje, zatražio od Kotarskoga komiteta KPH u Zadru da u karakteristike unese ‘zašto je drug D. R. sin Ivana bio u zatvoru šest mjeseci’. Vrlo brzo sačinjen je i odaslan odgovor i to u obliku karakteristike. Nakon generalija za D. R. (1908.) s jednog zadarskog otoka ističe se da nije bio član SKOJ-a, ali je u KP primljen u veljači 1945. s naznakom tko ga je i gdje primio i s kim je radio. Nadalje, navodi se da je ‘drug u vrijeme stare Jugoslavije bio istaknuti nacionalist’. Iz njegove prošlosti spominje se kako je 1936. u mjestu gdje je živio, bilo jedno ubojstvo i kako je ‘tom prilikom pop I. P. prvi pokrenuo sumnju u druga D. R. i u crkvi otvoreno pribacivao ubistvo na istoga…’ U nastavku priče iznosi se kako je poslije neki žandar uhićen kao osumnjičenik, no ‘pop je i dalje tvrdio da je D. bio sa njim u zajednici, ali ga je vlast pustila iz zatvora…’. Dodaje se da je protiv D. R. bila većina u selu ‘jer nikada nije išao u crkvu’, a da su ga ‘mrzili pasivisti iz njegova sela iz razloga što je otišao u partizane…’ U slijedu događaja D. R. je ‘pri komandi Mjesta B.-P. na dužnosti komandira’. Partija mu u tom vremenu nalazi zamjerku ‘što je slabo teoretski uzdignut i što mu nedostaje naobrazbe uopće…’ Kao osobu opisuje ga se da je ‘čvrstog karaktera, hrabar i pošten, kritičan prema sebi i drugima, ne trpi nepravdu (…) privržen je Partiji, ali uslijed slabe teoretske spreme ponekad ima nepravilan stav… Na koncu, piše da su karakteristike izdane na temelju mišljenja M. M., sekretara partijske jedinice ustanove L. K. i druga J. P., člana iste ćelije, te druga K. T., člana partijske jedinice jednog zadarskog poduzeća.
Bavi se brošurama marksističke literature
Za druga M. G. sina Ive iz Zadra osnovna partijska organizacija ratnih vojnih invalida napisala je u ožujku 1951. nadopunu karakteristike. Znači, M. G. je trebao zauzeti neki položaj bar jedan stupanj viši od onoga koji je imao. Zamjenik sekretara D. G. uz neizbježno S. F. S. N. (Smrt fašizmu sloboda narodu) potpisao je tekst – doslovni prijepis – u čijem jednom dijelu piše:
Drug je stalno na dužnosti koju je vršio i tog dana, tj. tajnik (…) i sekretar partijske organizacije (…). Na ovoj dužnosti kojoj se i danas nalazi, kao i od prije, nastoji da se što bolje usavrši i zadovoljava dužnostima. Štiti interese Narodne imovine… Politički drug je dosta uzdignut, te svoje znanje prenaša i na ostale drugove u osn. par. jedinici, kao i na ostale vanpartijce tj. na mase. Prati dnevnu štampu… Većinom se bavi sa brošurama Marksističke literature… Alkoholu nije sklon. Veliki igrač nije, niti je tome sklon. Zabave i njima prisustvuje vrlo malo, radi toga, što je kod njega bračno stanje… Sve klevete koje se bacaju na našu Partiju od strane Informbiroa osuđuje i odbacuje kao negativne i lažne… Ove su nadopune karakteristika pročitane pred jedinicom sa kojom su se složili svi drugovi. Primedbe nije bilo. Članove za davanje ovih nadop. karak. izabrani su drugovi na redov. par. sat 6. 3. 1951.
Zanemarimo li gramatičke, pravopisne i druge pogreške i nesklapnosti, stil pisanja usvojen na nekom ‘podoficirskom kursu’ i slično, iz teksta danas vidimo kako je pisanje karakteristika bila, zapravo, odgovorna zadaća. Navedeno je čak i kako drug nije sklon alkoholu, da ne ide na zabave što sugerira da se željelo istaknuti kako je odgovarajućega ponašanja. Primjedbom da prati marksističku literaturu otklanja se i najmanja moguća sumnja u njegovu pravovjernost, te ističe da je čvrsto na liniji Partije i Tita jer osuđuje i odbacuje klevete Informbiroa. U konačnici, takav drug i nije mogao nego – napredovati. Ujedno i učvršćivati svoje pozicije u mnogim organizacijama u kojima je djelovao.
„Neenergično kritikuje”
U ovom skupu primjera partijskih karakteristika, evo i ove koja se odnosi na jednu ženu. Ispisala je karakteristiku osnovna partijska organizacija jedne zadarske srednje škole. Nadnevka nema, ali nedvojbeno spada među primjere iz razdoblja neposredno nakon 2. svj. rata. Dakle, karakteristike su izdane za drugaricu M. S. (1928.) rođenu u Makarskoj. Na početku se ističe da je radila za NOP i da je bila skojevka, te dodaje ‘međutim, ona nije pokazivala sposobnosti rukovodioca koje bi trebalo pokazivati kao član Partije’. Pohvalno se ističe da je M. S. bila na izgradnji pruge Šamac – Sarajevo, što je tada bio veliki plus. Dok je završavala srednju školu ‘donijela je poveznicu za priključenje organizaciji’ nakon čega ‘pokazala se prilično nemarnom, a naročito aljkavost u posjećivanju kružoka za idejno političko uzdizanje…’ Ipak, primljena je u Partiju, a ‘bila je među pionirima omiljena’ te je ‘otišla na izgradnju autoputa gdje je pokazala dobru volju za rad’. Partija kaže da M. S. ‘kritiku prima i na nju kritika djeluje, kritikuje ali neenergično kritikuje, čvrsto stoji na liniji naše Partije’.