Četvrtak, 25. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

Članovi PD Paklenica na vrhu Triglava!

11.04.2012. 22:00
Članovi PD Paklenica na vrhu Triglava!


Na vrhu smo se zadržali kratko, možda desetak minuta, dovoljno da se slikamo uz Aljažev stup, nakratko uživamo u prekrasnom pogledu koji nam se otvara na Julijske Alpe i prigrizemo koju čokoladicu
U vremenu od 22. do 25. ožujka turno-skijaška sekcija Planinarskog društva Paklenica, koja se ponovno aktivirala u prosincu prošle godine, organizirala je planinarski izlet u Sloveniju, a glavni cilj izleta je bio zimski uspon na Triglav, najviši vrh Julijskih Alpa, visok 2.864 m.
Na izlet je u četvrtak popodne krenulo 18 članova društva. Kasno navečer smo stigli na parkiralište u dolini Krma koja se nalazi na 930 metara nadmorske visine, gdje smo složili logor i prespavali. Zadatak za petak ujutro je bio rano se dignuti i krenuti prema planinarskom domu na Kredarici, koji se nalazi na visini od 2.515 metara i ispod samog je vrha Triglava, što je značilo da nas taj dan čeka za svladati malo preko 1.500 metara nadmorske visine.
Promijenili plan
Uspon do doma je trajao skoro cijeli dan, oko devet sati, s kratkim stankama, ali nam je pružio prekrasan krajolik i ugođaj Julijskih Alpa. Sam dom na Kredarici je lijep, velik, može primiti i do 300 ljudi, ali nažalost kad smo mi bili tamo nije bilo nikog osim nas i dvojice ljubaznih domara. Ipak, uz svu ljubaznost naša grupa im je zamjerila neugrijane prostorije, pa je vrlo brzo izmijenjen naš prvotni plan. Uz zajednički dogovor, odluka je pala da u subotu ujutro idemo na vrh Triglava i odmah po silasku se vraćamo u dolinu Krme do autobusa i onda selimo u Koču na gozdu, planinarski dom na cesti za Vršič.
Nakon večere koju su nam spremili domari, “ekstra kisele” jote i “kažu ukusnog” ričeta, vrlo brzo, ipak siti i preumorni smo se prebacili u zajedničku spavaonicu u potkrovlju doma i otišli na zasluženi počinak.
Subota je osvanula i krenule su pripreme za glavni zadatak izleta – uspon na Triglav. Na uspon, smjerom nazvanim Via normale, se odlučilo 11 članova, koji su se složili u pet naveza, jedan s troje ljudi, i četiri po dvoje. Ostali koji nisu išli na vrh su se smjestili na terasi doma i pomno pratili naše napredovanje po stijenama Malog Triglava, prelaz preko grebena i završni uspon na vrh Triglava.
U sigurnim rukama
Uspon je bio zahtijevan, dijelom opasan, ali i pažljivo školski izveden. Sve su naveze vodili već iskusni alpinisti i gorski spašavatelji, tako da smo mi koji smo se prvi put odlučili na ovakav korak bili u sigurnim rukama. Na vrhu smo se zadržali kratko, možda desetak minuta, dovoljno da se slikamo uz Aljažev stup, nakratko uživamo u prekrasnom pogledu koji nam se otvara na Julijske Alpe i prigrizemo koju čokoladicu.
 Cijeli uspon i silazak, koji je u većini slučajeva i opasniji i zahtjevniji od samog uspona, je potrajao oko 5 sati. Za vrijeme našeg uspona pored nas je u nekoliko navrata projurilo po nekoliko Slovenaca, koji su cijeli taj posao odradili za niti sat vremena. Ali to su Slovenci, kod nas Dalmatinaca vrijedi ona “vrag odnija i prišu”.
Po silasku, nakon čestitanja i pakiranja opreme, kako je i bilo planirano, krenuli smo se spuštati prema dolini, a tad su naši turno skijaši konačno došli na svoje i mogli su uživati u spustu na skijama po neuređenim stazama. Nama ostalima, koji smo bili lijeni nositi skije do gore, nije ništa drugo preostalo nego se spuštati na stražnjici, a vjerujte i to je bio izuzetan užitak. Napokon kad smo se svi dovukli do autobusa gdje smo ponovno pakirali svu našu opremu u prikolicu, krenuli smo prema Koči na gozdu (1.226m), planinarskom domu na cesti prema Vršiču. A taj dom nas je svih oduševio: topao, prostran, s najljubaznijim mogućim osobljem i s velikom menu kartom. Konačno smo se mogli skinuti u kratke rukave, opustiti nakon još jednog napornog dana, staviti mokru odjeću sušiti i spavati u toploj spavaonici.
Turno skijanje i turistički obilazak
U nedjelju ujutro, naš zadnji slovenski dan, odlučili smo provesti turistički, u razgledavanju po Triglavskom nacionalnom parku, a trojica najupornijih skijaša se odlučila za turno skijanje. Njih smo, zajedno s prikolicom krcatom našom opremom ostavili na Vršiču, odakle su krenuli na uspon do Male Mojstrovke, visoke 2.332 m, da bi se mogli spuštati niz neuređene padine sve do Erjavčeve koče (1.515 m), još jednog planinarskog doma u blizini Vršiča.
A naš turistički obilazak se sastojao od izleta do izvora rijeke Soče, jedne od najljepših slovenskih rijeka, posjeta spomeniku Juliusu Kugyju, planinaru i alpinistu koji je većinu svoje planinarske i alpinističke karijere posvetio istraživanju Julijskih Alpa, i posjeta koritu Mlinarice i visećeg mosta. Nakon tog kratkog obilaska dijela Triglavskog nacionalnog parka vratili smo se po naše skijaše koji su nas čekali u Erjavčevoj koči. Umorni, sretni i prepuni dojmova, u nadi da ćemo uskoro opet tamo negdje visoko, uputili smo se svojim domovima.