Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Jeruzalemski stari grad na Veliki petak, i u vječnom čekanju mira

12.04.2021. 13:00


Uz upravo obilježeni najveći blagdan, vezan uz najznačajniji dan za ogroman kršćanski dio čovječanstva, vratit ćemo se jednom specifičnom upisu na Listi svjetske baštine UNESCO-a, odnosno Jeruzalemu. Već sama činjenica da je 1981. godine upisan na Listu svjetska baštine na prijedlog Jordana, da se u UNECO-u vodi pod Palestinskom Samoupravom (koja je punopravna članica UNESCO-a,makar nije UN-a), da se nalazi na teritoriju koju kontrolira Izrael, a štoviše je i proglasio svojim glavnim gradom, što većina čovječanstva ne prihvaća, a da je odmah 1982. upisan i na Listu ugrožene svjetske baštine govori o vječnom nemirnom životu ovog uzvišenog grada.


Sažeti razlog upisa na stranicama UNESCO-a
Unescov upis odnosi se na Stari grad Jeruzalem i njegove zidove, a najkraći sažetak navodi:
Kao sveti grad za židovstvo, kršćanstvo i islam, Jeruzalem je uvijek bio od velike simboličke važnosti. Među svojih 220 povijesnih spomenika ističe se Kupola na stijeni: sagrađena u 7. stoljeću, ukrašena je prekrasnim geometrijskim i cvjetnim motivima. Sve tri religije prepoznaju ga kao mjesto Abrahamove žrtve. Zid plača ograničava četvrtine različitih vjerskih zajednica, dok se u rotondi Uskrsnuća u crkvi Svetoga groba nalazi Kristov grob.


Stari grad Jeruzalem i njegovi kvartovi
Jeruzalemski stari grad je stari, zidinama utvrđeni, dio Jeruzalema. U njemu se nalazi nekoliko vjerski važnih znamenitosti kao što su: Brdo hrama i Zid plača (koji su sveti Židovima), Bazilika Svetog groba (sveta kršćanima), te Kupola na stijeni i džamija al-Aksa (sveti muslimanima).
Nakon Arapsko-Izraelskog rata 1948. godine, Stari grad se našao u potpunosti na Jordanskoj strani grada, no nakon Šestodnevnog rata 1967. godine Izrael je okupirao Stari grad, zajedno s ostatkom Jeruzalema. Godine 1980., Jordan je predložio da se Stari grad stavi na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine, što je brzinski i učinjeno 1981. godine. Na popis ugroženih mjesta svjetske baštine Stari grad je dospio zbog nekontroliranog urbanog razvoja, općeg propadanja i lošeg održavanja uslijed pojačanog turizma i nedostatka održavanja.
Tradicionalno je Stari grad podijeljen na četiri nejednaka dijela, tako ga od 19. stoljeća čine:
Muslimanska četvrt – najveća i najnaseljenija, na sjeveroistočnom dijelu Starog grada, od Lavljih vrata na istoku, uz sjeverni zid Brda hrama, do ceste prema Vratima Damaska na zapadu; Kršćanska četvrt na sjeverozapadnom dijelu i proteže se do Novih vrata na sjeveru, te uz Zapadni zid do Vrata Jaffe i prema istoku do Damaščanskih vrata; Židovska četvrt na jugoistočnom dijelu od Vrata Ciona na jugu do ulice Kardo na sjeveru i Brda hrama na istoku i Armenska, najmanja četvrtu sa oko 500 Armenaca od 3.000 koliko ih je u Jeruzalemu. Većinu četvrti posjeduje Jeruzalemska patrijarhija Armenske apostolske Crkve, koja posjeduje i vrijedne posjede na drugim mjestima u gradu.




Smještaj i povijest
Jeruzalem na starohebrejskom znači posjed dvostruka mira, no mir nikako da dođe u ovaj sveti grad. Smjestio se na raskrižju putova koji vode od Sredozemnog mora i Tel Aviva prema Mrtvom moru i Jerihonu, na visini od 650 do 840 metara, gdje pustinja prelazi u polupustinju, i broji danas 800.000 stanovnika. Obično se dijeli na zapadni, židovski, i istočni, arapski, a u kojem je Stari grad.
Kao naselje potječe iz 3. tisućljeća pr. Kr., s prvim pisanim spomenima iz 2. tisućljeća pr. Kr.. Grad Kanaanaca, osvojen od Egipćana, oko 1000. pr. Kr. osvajaju Židovi, koje je prema Bibliji predvodio kralj David. Gradi Hram uz grad, da bi pao pod Babilon, zidine razorene i srušen Hram, a uslijedilo babilonsko sužanjstvo. Osnivač perzijskog carstva Kir Veliki, Židovima je 537. pr. Kr. omogućio povratak u Jeruzalem, pa obnavljaju Drugi hram…. Ključan događaj prema Bibliji zbiva se u 1. stoljeću kada je u tu razapet Isus, a grad postaje ishodištem kršćanstva. Rimljani su ga sravnili sa zemljom 79.g, grade novi grad i nazivaju ga Aelia Capitolina. Nakon 325. i davanja slobode kršćanima u Rimskom Carstvu, u gradu se podižu brojne crkve, od kojih je najpoznatija bazilika Svetoga groba.
Arapi ga osvajaju 638. i vladaju do dolaska križara 1099., koji će njime vladati do 1187., kad ga osvajaju muslimani predvođeni Saladinom, pa Arapi vladaju do 1517. kad ga zauzima turski sultan Selim I….
Krajem Prvog svjetskog rata grad 1917. pripada Britanskom mandatu u Palestini i otada se sve više doseljavaju Židovi iz Europe, te se grade naselja u zapadnom, novom dijelu grada. Događaji za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata dovest će do neizvjesnog položaja Jeruzalema, a status grada postat će jednim od ključnih pitanja u mirovnim pregovorima.


UNESCO-ov zaključak o ugroženosti
UNESCO žali zbog neuspjeha izraelskih okupatorskih vlasti da zaustave ustrajna iskopavanja, probijanje tunela, radove, projekte i druge ilegalne prakse u istočnom Jeruzalemu, posebno u i oko Starog grada Jeruzalema, koji su nezakoniti prema međunarodnom pravu, i ponavlja svoj zahtjev Izraelu, okupatorska sila, da zabrani sva kršenja koja nisu u skladu s odredbama relevantnih UNESCO-ovih konvencija, rezolucija i odluka;
Također žali zbog izraelskog odbijanja provedbe zahtjeva UNESCO-a glavnom ravnatelju za imenovanje stalnog predstavnika koji će biti smješten u istočnom Jeruzalemu koji će redovito izvještavati o svim aspektima koji pokrivaju područja nadležnosti UNESCO-a u istočnom Jeruzalemu.


Slava i svetost – kao muka
Svetost grada za pripadnike svih triju monoteističkih religija: judaizma, kršćanstva i islama, kroz povijest je izazivala brojne sukobe. Na međunarodnim mirovnim kongresima i konferencijama (Bečkom (1814.-1815.), Berlinskom (1878.), Versajskoj konferenciji (1919.)) o statusu grada raspravljalo se kao o »Pitanju svetih mjesta«.
Prema rezoluciji UN-a kojom je, nakon 2. sv. rata uspostavljena Država Izrael, grad je morao ostati po međunarodnom upravom.
Izrael ga je 1950. proglasio svojim glavnim gradom, što je ušlo u izraelsko zakonodavstvo 1980., te se u zapadnom Jeruzalemu nalazi sjedište svih tijela vlasti (osim što je ministarstvo obrane ostalo u Tel Avivu).
Rezolucija 478 Vijeća sigurnosti određuje da je izraelska odluka od 1980. ništavna, te poziva sve države da veleposlanstva zadrže u Tel Avivu. Samo su dvije države uspostavile veleposlanstva u Jeruzalemu. Američki predsjednik Donald Trump 6. prosinca 2017. godine priznao je Jeruzalem kao glavni grad Izraela, unatoč upozorenjima saveznika da će to izazvati napetosti na Bliskom istoku. Za Palestinsku Narodnu Samoupravu Jeruzalem je željeni glavni grad, čemu se Izrael protivi.


Ovogodišnji Veliki tjedan u Jerzalemu
Prošle je godine pandemija iznudila otkazivanje procesije Velikog petka u Jeruzalemu i veći dio godine grad držala sablano praznim, bez turista i hodočasnika, a lokalne trgovine i lokale bez prometa.
Ovog Velikog tjedna lokalni kršćani vrvili su ulicama Starog grada, noseći drveni križ stigli u crkvu Svetoga groba za vrijeme procesije, a po kamenim uličicama kršćanske četvrti, činilo se kao da se pandemija nikada nije dogodila.
Procesija je tekla zavojitim prolazima koji čine Via Dolorosa (lat. Staza boli, najčešće Put suza), uz koje kršćani vjeruju da je Isus vukao svoj križ prema svom raspeću. Procesija prolazi mjesta gdje su prema Bibliji Isusa šibali i izrugivali, oko kojih su sad trgovine koje prodaju kršćanske ikone i križeve, sladolede i majice.
Ide do crkve Svetog groba, mjesta Kristova raspeća, pokopa i, u konačnici, uskrsnuća.
Ovogodišnja procesija Velikog petka imala još veću simboliku na teme patnje, iskupljenja i obnove, sada kada se ovdje čini da stiže kraj smrtonosne pandemije.
Prema svjedočenju medija ove se godine okupilo više od 1.000 vjernika. Na natkrivenoj tržnici zrak je mirisao na tamjan i odjekivao kršćanskim himnama. Procesija Velikog petka vratila se zahvaljujući u svijetu vodećem izraelskom procjepljivanju, s gotovo 60 % izraelskih stanovnika koji su u potpunosti cijepljeni.
Mnogi od učesnika povorke bili su Palestinci koji su postali izraelski stanovnici nakon što je Izrael 1967. godine zauzeo Stari grad, zajedno s ostatkom istočnog Jeruzalema. U Starom gradu živi oko 6000 kršćana, zajedno s muslimanima i Židovima.
No, strani turisti još uvijek su odsutni, te se povratak tisuća hodočasnika, i promet lokalnih prodavača još se čeka. I kršćani na okupiranim teritorijima, recimo u palestinskim gradovima Betlehemu i Ramali, mogu posjetiti Jeruzalem samo uz posebnu dozvolu, koju je tijekom pandemije postalo još teže nabaviti. Iako je većina Izraelaca cijepljena, većina Palestinaca nije. Izrael je opskrbio cjepivima više od 100 000 Palestinaca koji žive na okupiranoj Zapadnoj obali, od kojih gotovo svi rade u Izraelu ili naseljima na Zapadnoj obali. Palestinski dužnosnici pribavili su još oko 150.000 doza.
No, Izrael kaže da nije obvezan cijepiti ostatak palestinskog stanovništva, pozivajući se na klauzulu iz mirovnog sporazuma iz Osla iz 1990-ih, koji je zdravstvene dužnosti prenio na palestinske dužnosnike. Kritičari kažu da je i dalje odgovornost Izraela da pomogne, pozivajući se na međunarodno pravo koje zahtijeva okupatorsku vlast da nadzire zdravstvenu zaštitu okupiranog stanovništva, kao i na zasebnu klauzulu sporazuma iz Osla koja kaže da Izrael mora surađivati ​​s Palestincima tijekom epidemija.