Tragedije koje ostavljaju bez riječi mogu se i trebaju predvidjeti

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Dr. Darko Labura, o fenomenu infanticida, uzrocima, motivima, prevenciji
Autor: 
Ovo nije pitanje koje treba riješiti na jedan brz način tako da ćemo pronaći »krivca«, pokazati prstom u njega i na taj način umanjiti vlastitu napetost, odnosno općedruštvenu napetost u određivanju krivca te se osloboditi i dijela vlastite krivnje. Želim reći da ovom problemu treba prići temeljito i rješavati ga sustavno, najbolje u dugoročnim pravcima jer ćemo samo tako doći do pravog rješavanja problema, govori dr. Labura
Ivica GALOVIĆ/PIXSELL
Ubojstvo djeteta od strane roditelja uvijek iznova šokira

Ubojstvo djeteta od strane roditelja uvijek iznova šokira i ostavlja bez riječi, a ovih dana smo svjedoci još jedne tragedije.
Zadarski specijalist psihijatar i subspecijalist forenzičke psihijatrije, dr. Darko Labura ispričao je o fenomenu infanticida ili djecoubojstva, mogućim uzrocima, kao i krucijalnom pitanju - mogu li se predvidjeti tragični završetci.

Infanticid

Kako tumači dr. Labura, infanticid je izraz koji u najširem smislu označava čin ubojstva ili namjernog usmrćivanja djece. Pod tim se u pravilu podrazumijeva širi pojam od ubijanja vlastite djece ili potomaka (prolicid), tj. mogu ga počiniti osobe koje nemaju neposredne veze s djecom.
- Infanticid je fenomen koji je široko rasprostranjen u životinjskom svijetu, primjerice ubijanje potomaka drugih mužjaka među »velikim mačkama«, pa i među gorilama, a kod čovjeka je, prema povijesnim izvorima te arheološkim i antropološkim istraživanjima, bio u većoj ili manjoj mjeri, prisutan od početaka ljudske vrste pa do današnjih dana u gotovo svim ljudskim društvima. Obično se vršio iz političkih, ekonomskih i religijskih motiva. Npr. kralj Herod je zapovjedio da se u Betlehemu i okolici ubiju sva djeca do druge godine starosti, objašnjava dr. Labura i dodaje da je podvrsta infanticida neonaticid, odnosno ubijanje novorođenčadi.
Feticid je ubijanje nerođene djece. Kako kaže dr. Labura, premda postoje kontroverze i različiti stavovi u vezi toga, nedvojbeno je da život započinje nakon oplodnje jajne stanice. Zametak ljudskog organizma od začeća do približno 14. dana nakon oplodnje naziva se rani embrij, do 12. tjedna trudnoće embrij, a za sljedeće stadije do poroda upotrebljava se naziv plod ili fetus.

Psihološki pritisci

- Filicid je ubojstvo vlastite djece. Poznat kao filicid je ubojstvo potomka od strane jednog ili oba roditelja, bez obzira na motiv za navedenu radnju ili metodologiju koja se za nju koristi. Kontekst u kojem se spominje ubojstvo može biti vrlo varijabilan, u rasponu od puerperalne psihoze do prisustva porodičnog nasilja ili upotrebe djeteta kao objekta koji nanosi štetu drugom članu para, ističe dr. Labura.
Specifičan oblik filicida je čedomorstvo koje čini majka neposredno nakon porođaja zbog puerperalne psihoze, a koje moderna kaznena zakonodavstva obično reguliraju kao kvalificirano blaži oblik ubojstva, zbog smanjene ubrojivosti. Obično je riječ o majkama mlađe životne dobi, koje su emocionalno nezrele, pojednostavljene strukture osobnosti, ili s graničnim ili emocionalno nestabilnim poremećajem osobnosti, a može se raditi i o blažoj mentalnoj retardaciji.
Često su neudane, postoje otpori i u osobi i u okolini u prihvaćanju djeteta, majka je izložena pritiscima, i od strane oca djeteta. Navedene psihološke pritiske često kompliciraju i teški socijalni problemi financijske naravi pa sve zajedno dovodi do privremenog psihičkog poremećaja ili depresivnog stanja, suženja svijesti, konfuzije, uznemirenosti zbog čega je rodilja najčešće smanjeno ubrojiva te iznimno i neubrojiva.
Ubijanje novorođenčadi bilo je u povijesti rašireno među kanadskim Eskimima koji su ubijali žensku djecu, i u Južnoj Americi kod Indijanaca Maya.

Osobnost manjkava ili oštećena

- Osim kod prethodno navedenog uzroka čedomorstva kod majke, postpartalne psihoze ili depresije, drugim slučajevima uzrok filicida je u najvećem broju slučajeva poremećaj osobnosti koji može biti u rasponu od asocijalnog, psihopatskog do paranoidnog i emocionalnog nestabilnog i impulzivnog poremećaja osobnosti. Radi se o osobama kojima je osobnost manjkava ili oštećena, pogotovo u dijelu u kojem se očekuje prihvaćanje emocija drugih osoba, u nedostatku empatije prema drugim osobama, u slabosti ega i superega, a dominaciji nagonskog dijela osobnosti. Takve osobe ne prezaju ni od zakonskih, a niti od moralnih normi, ističe dr. Labura dodajući kako su sljedeći uzroci psihijatrijski poremećaji nivoa psihoze kod kojih postoji prava i teška duševna bolest, shizofrenija, sumanuti poremećaj, shizoafektivni poremećaj, manična psihoza. Može biti u pitanju, kaže dr. Labura, i organska psihoza zbog organske bolesti mozga ili intoksikacija sa psihoaktivnim tvarima halucinogenog karaktera, npr. kokainska psihoza, halucinacije kod LSD-a ili marihuane.
- Općenito gledajući, prema mom znanju i razumijevanju forenzičke psihijatrije, svaki infaticid je poremećaj u izvršitelja. Zašto? Postoje nagoni u čovjeka, pa tako i nagon za produljenjem vrste, nagon za roditeljstvom, a kako je psihijatrijski poremećaj potrebno sagledavati u tri dimenzije (biološka, psihološka i socijalna dimenzija), svaki infaticid je poremećaj u osobe koja ga izvrši, kaže dr. Labura navodeći i motive.
Kada je riječ o motivaciji neovisno o uzroku, tada se, ističe on, mogu izdvojiti sljedeći motivi: altruistički filicid, psihotična motivacija: doživljavanje halucinacija i deluzija, filicid za neželjeno dijete (moguć i ekonomski motiv) i tzv. »slučajni« filicid.

Altruistički motivi

- Značajan postotak filicida objašnjava se altruističkim motivima. Važnu ulogu u tome igra veliki depresivni poremećaji, psihotična depresija, pa čak i psihoze. Potrebno je razlikovati je li riječ o istinskoj altruističkoj motivaciji ili zabludi. Mnogi ljudi koji počine ovu vrstu filicida pokazuju misli tipa: »Sinu sam dao mir« ili »Jako ga volim...«. Mnoge su žene koje čine ovu tipologiju i smatraju se dobrim majkama, a čak ni ne razumiju zašto su počinile ubojstvo. Postoje i dvije različite tipologije unutar ove klase - altruistički filicid povezan sa samoubojstvom agresora: duboki osobni osjećaj potrebe za samoubojstvom jer djecu ne mogu ostaviti samu na svijetu bez njih pa osjećaju da ih moraju ubiti i altruistički filicid počinjen radi ublažavanja patnje žrtve: završavaju život sina ili kćeri zbog neke stvarne ili izmišljene patnje zbog ovoga, navodi dr. Labura objašnjavajući nadalje, psihotičnu motivaciju: doživljavanje halucinacija i deluzija.
Naime, uključeni su oni slučajevi kada otac ili majka ubiju dijete, kao rezultat halucinacija, zabluda ili postepileptičnih stanja. Agresori pate od velikih mentalnih poremećaja s jakim nedostatkom obrazloženja, afektivni impulsi transformiraju se u nasilno ponašanje.
Filicid za neželjeno dijete, moguće ima i ekonomski motiv.
- Ova tipologija obično odgovara neonaticidima, ali se također nalazi u filicidima. Motiv ubojstva je imati neželjenu bebu. Obično je nelegitimnost djeteta ili odsutnost očeve osobe ono što dovodi do djela u slučaju žena. U muškaraca bi to bila činjenica da sumnjaju u svoje očinstvo ili da dijete doživljavaju kao prepreku svojim ciljevima. Ekonomske poteškoće također bi bile drugi uzrok, pokazalo se da ako je socijalno-ekonomska razina vrlo nepovoljna, rizik od čedomorstva raste, pojašnjava dr. Labura.

«Nasilnici su obično bili žrtve«

Osim toga, tzv. »slučajni« filicidi su slučajevi u kojima je maloljetnik žrtva zlostavljanja djece. Namjera ubojstava kod agresora nije jasna, zato se definiraju kao slučajna. Roditelji su u ovom slučaju obično agresori jer očitije pokazuju izljeve nasilja jer djetetu žele nametnuti disciplinu. Uključene su i smrti od sindroma potresenog djeteta.
- Nasilnici su obično bili žrtve zlostavljanja i zanemarivanja tijekom djetinjstva i često pate od epizoda velikog stresa. Važno je imati na umu da stresor može izazvati krizno stanje agresora, da agresor ima ili opaža značajan nedostatak podrške i da agresor uočava nedostatke na žrtvi, doznajemo od dr. Labure.
Uočava se i filicid kao osveta, u tim slučajevima roditelj ubija sina ili kćer kako bi drugi roditelj patio.
Poznat je kao kompleks Medeje, opisan u klasičnoj mitologiji. Majka predstavlja smrtne želje prema vlastitom sinu jer ga vidi kao suparnika i želi se osvetiti ocu. Starost žrtava je u tim slučajevima obično viša nego kod ostalih vrsta. Agresori često imaju teški poremećaj ličnosti (sociopatski, psihopatski, nestabilne odnose i nestabilne emotivne veze i značajne epizode samoozljeđivanja, granični poremećaj osobnosti.
Nameće se pitanje koliko odgoj i uvjeti odrastanja mogu utjecati na ponašanje prema vlastitom potomku.
- Među agresorima, ubojicama djece, uočeno je da se događa u mnogo slučajeva filicida kod onih koji su imali smanjene sposobnosti za majčinstvo ili očinstvo, a to je bilo zbog agresije koje su doživjeli u svom djetinjstvu, uskraćivanja pažnje i emocija u vlastitom djetinjstvu, doživljavali su odnos roditelja i djeteta kao nešto negativno u čemu nije bilo ljubavi, a to je svakako neka vrsta zlostavljanja, govori dr. Labura odgovarajući, kada je riječ o ovom problemu, na ono vrlo važno pitanje.

Opažanje, predviđanje i prevencija

- Mogu i trebaju u slučajevima kada je poznato da roditelji imaju teško psihičko oboljenje pa je potrebno liječenje i nadziranje tih osoba u smislu liječenja, a vrlo je često potrebno i oduzimanje poslovne sposobnosti, pa tako i pravo na roditeljsku skrb, kada to utvrde vještaci i kada se po posebnom sudskom postupku na poticaj socijalne skrbi pokrene to pitanje. Isto vrijedi i za poremećaje osobnosti, kod osoba koje su već bile sklone nasilju, zlouporabi psihokativnih tvari, koje su bile već pod posebnim nadzorom od strane socijalne službe, naglašava dr. Labura.
Vrlo često postoji model ponašanja kada mladi ljudi u pubertetu, adolescenciji imaju poremećaje ponašanja, pa su zbog toga pod nadzorom socijalne službe, a vrlo često su im i roditelji pod nadzorom zbog manjkave roditeljske skrbi.
- Takve mlade osobe često, iz moje prakse i rada, izrastaju u odrasle osobe s već navedenim poremećajem osobnosti sociopatskih karakteristika pa onda iskazuju nasilje, pa tako i u situacijama kada postanu roditelji, upozorava poznati zadarski psihijatar.
U medijima i putem društvenih mreža šire se i mišljenja o tome kako smo svi društveno odgovorni i da u cjelini možemo djelovati na sprečavanje bilo kakve vrste nasilja.
- Najlakše je odgovoriti da jesmo, pa tako podijeliti odgovornost. No, ovo nije pitanje koje treba riješiti na jedan brz način tako da ćemo pronaći »krivca«, pokazati prstom u njega i na taj način umanjiti vlastitu napetost, odnosno općedruštvenu napetost u određivanju krivca te se osloboditi i dijela vlastite krivnje. Želim reći da ovom problemu treba prići temeljito i rješavati ga sustavno, najbolje u dugoročnim pravcima jer ćemo samo tako doći do pravog rješavanja problema, ističe dr. Labura dodajući kako smo svjedoci svakodnevnog verbalnog nasilja koje možemo pratiti u medijima, a tako sigurno ne sprječavamo nasilje općenito.
Potrebno je, naglašava on, implementirati posebne programe u škole, pa i u vrtiće, obrazovne i odgojne institucije u kojima će se učiti i njegovati kultura dijaloga i tolerancije.

Dodatni kadrovski i financijski­­­ potencijal

- Kako saslušati drugog? Kako tolerirati sugovornika, pa i u najvećim različitostima? Te vještine treba učiti, a za to su potrebni stručnjaci, pedagozi, psiholozi, socijalni radnici, a za to je opet potrebno da društvo izdvoji sredstva, jednako kao i za Centre za stres i psihološku podršku gdje će opet raditi educirani stručnjaci, psihijatri, psiholozi. Potrebno je sustavno implementirati tzv. psihijatriju u zajednicu kao poseban oblik preventivnog psihijatrijskog rada i djelovanja, kada će stručnjaci zakoračiti u društvo i tražiti potencijalne ugrožavajuće elemente među mladom, ali i vulnerabilnom populacijom. Moje polje djelovanja nije socijalna služba, ali je zasigurno dobro da ona bude sveobuhvatnija, a to zahtijeva i dodatni i kadrovski i financijski potencijal. Treba se zapitati koliki je osobni dohodak socijalnih djelatnika koji imaju VSS spremu u odnosu na slične djelatnosti istog ranga po stručnoj spremi. Često gledam filmove pa sam uočio da u nekim zemljama socijalni radnik kada iziđe na teren, ne ide sam, a često ima i policijsku pratnju. Koliko je to slučaj kod nas, pita se dr. Labura.

Prilično brojni slučajevi

Slučajevi infanticida, navode neka od istraživanja, u svijetu su prilično brojni, te se procjenjuje da se godišnje dogodi 1.800 smrti djece koju su ubili roditelji, što je oko četiri djeteta na dan, a više od 600 tih ubojstava počine majke. Jedno istraživanje američkoga Ministarstva pravosuđa pokazalo je da su majke sklonije ubijati djecu dok su još jako malena, a očevi kad su djeca veća, od osam godina starosti nadalje. Rasa pri tome ne igra nikakvu ulogu kao ni socioekonomski status, a takvi zločini događaju se i u obiteljima u kojima ne postoji povijest nasilja.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno