Slijepi žele da Vlada konačno progleda

Vlada bi upravo prema ovim najranjivijim skupinama društva trebala pokazati snagu, a ona je tu slaba. Ali ako je Vlada nemilosrdna, onda bi barem vlast u jedinicama lokalne samouprave trebala preuzeti odgovornost. Pa zar je onda potrebno kupovati zemljište Bagatova igrališta u ovim kriznim vremenima kada se treba okrenuti zbrinjavanju najpotrebitijih? – upitala je Antičević-Marinović
O nezavidnom položaju slijepih osoba u Hrvatskoj, točnije, sramotno niskom dodatku za teški invaliditet, jučer se ponovno govorilo i to na okruglom stolu održanom u prostoru Udruge slijepih Zadarske županije. Jučerašnjem su događaju prisustvovali Marinko Vidaić, predsjednik zadarske Udruge slijepih, Špiro Zrilić, tajnik Udruge, Gordana Čizmin, također iz Udruge te Vojin Perić, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih, Ivica Robić, tajnik Hrvatskog saveza slijepih, Ingrid Antičević Marinović, saborska zastupnica SDP-a, Omerka Šarić, gradska vijećnica SDP-a, i Renata Sabljak Dračevac, županijska vijećnica SDP-a.
Još 50 dana…
Tema ovog okruglog stola bilo je posljednje Vladino obećanje koje bi se trebalo ispuniti do kraja lipnja, a koje, kako je jučer pojašnjeno, podrazumijeva izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi u koji bi se trebao implementirati i povećan mjesečni dodatak za slijepe, koji je za sad najniži u regiji. Da podsjetimo, civilne slijepe osobe, koje nisu u radnom odnosu i koje nikada nisu radile, sada mjesečno primaju 500 kuna, a one koje rade primaju doplatak od 350 kuna, dok 1.017 kuna dobivaju osobe koje su pravo na doplatak za sljepoću ostvarile prije 1999. godine i bile u radnom odnosu. S obzirom da je evidentno da je slijepoj osobi mjesečno potrebno minimalno 4.900 kuna samo za tuđu pomoć i njegu, iznos koji oni primaju je sramotan.
– Svi mi slijepi u Hrvatskoj imamo još pedeset dana vremena nakon kojeg bismo konačno trebali znati na čemu smo, a ako se i ovo ‘izjalovi’ spremni smo na neke akcije. Poznato je da se mi već dugi niz godina borimo za ostvarenje svojih prava i da smo prema Vladi uputili desetke peticija, pisama i prosvjede, ali sve to bez ikakvog rezultata. Osim toga, mi civilni invalidi najteže prolazimo, a to se pokazalo i u posljednjem Vladinom koraku prema gospodarskom napretku – ukidanju povlastice neplaćanja cestarine, kazao je Vidaić, naglasivši da jedinice lokalne samouprave, Grad Zadar i Zadarska županije imaju razumijevanja za slijepe te da je njihovim sluhom zadovoljan, no iznimno im je potrebna pomoć “s vrha”, sustavno rješavanje problema na državnoj razini. Kako je istaknuo Vojin Perić, javnost mora shvatiti da slijepi ne traže nikakvu milostinju niti socijalnu pomoć, nego tek doplatak koji bi pokrio troškove zbog sljepoće i u tom su smisli više puta sami došli do nekoliko rješenja, no Vlada ih je redovito odbijala i tome se konačno mora stati na kraj.
– Mi se već više od deset godina borimo s administracijom i birokracijom. Rekao bih da me prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj podsjećaju na hobotnicu koja se uvukla u pore društva pa crpi milostinju. No mi ne tražimo milostinju, ne tražimo socijalnu pomoć. U slučaju našeg doplatka može se govoriti o kompenzacijskom novcu koji nas izjednačava u društvu. Istina je da je to dug proces, ali jedna demokratski nastrojena i socijalno osjetljiva država to mora sustavno riješiti, kazao je Perić, podsjetivši na nekoliko pokušaja uvođenja Zakona o doplatku na sljepoću koji su redom “padali” te na prijetnju štrajkom glađu koja također ničim nije urodila.
Naglasio je da slijepi prihvaćaju sve modele zakona samo da bi krajnji korisnik naposljetku od toga mogao živjeti, da bi mogao uživati u svojoj državi, kao što uživaju građani u ostalim demokratskim zemljama.
Obratio se potom i Ivica Robić, naglasivši da je veliki problem u tome što se slijepi u Hrvatskoj svojim mjesečnim doplatkom sramote pred drugim zemljama, a s kojima se Vlada često zna izjednačavati.
– Problem je što ne postoji politička volja, ne postoji odgovorna vlast niti politička odlučnost. I zato se problem samo ostavi među osobe s invaliditetom u očekivanju da ga oni sami riješe, udruge civilnog društva preuzimaju ulogu države, što ne može funkcionirati.
Diskriminacija i neosjetljivost
Rekao bih da su problem i osobe koje predstavljaju neke saveze osoba s invaliditetom, a koje se iz raznih razloga ‘ulizuju’ vladajućima i tako nikada ne ostvare nešto za osobe koje zastupaju, nego na svojim skupovima još uvijek diskutiraju o tome kako bi se osobe s invaliditetom trebale zvati, temi koji smo raspravili prije 15 godina, kazao je Robić, podsjetivši potom i na prošlogodišnji prijedlog financiranja udžbenika na Braillevu pismu za slijepu djecu koji je odbijen, zbog čega roditelji moraju sami kupiti ove udžbenike koji su čak pedeset puta skuplji od ostalih. To je, kako je istaknuo, diskriminacija slijepih osoba kao i diskriminacija roditelja slijepe djece.
Da Vlada konstantno odugovlači rješavanje problema slijepih osoba, zbog čega su one u ovom društvu nevidljive, a Vlada, očigledno, slijepa pored zdravih očiju, složila se Ingrid Antičević Marinović, naglasivši da sa zadarskom Udrugom nastoji što više surađivati, jer joj je, kako kaže, čak i s pozicije opozicije u cilju da se njihovi problemi okončaju.
– Vlada za slijepe ne radi ništa jer to je, u prirodi njihove vladavine, i to zato što slijepi za njih predstavljaju premali broj birača. Vlada bi upravo prema ovim najranjivijim skupinama društva trebala pokazati snagu, a ona je tu slaba. Ali ako je Vlada nemilosrdna, onda bi barem vlast u jedinicama lokalne samouprave trebala preuzeti odgovornost. Pa zar je onda potrebno kupovati zemljište Bagatova igrališta u ovim kriznim vremenima kada se treba okrenuti zbrinjavanju najpotrebitijih? – istaknula je Antičević-Marinović, najavivši da će učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi se obećani rokovi slijepima ispunili, jer nedopustivo je da sve zemlje u okruženju imaju sustavno i kvalitetno riješeno pitanje doplatka za slijepe osobe, a Hrvatska nema.