Tinjsko zadrugarstvo protiv uviznih lobija, žilogriza i lošeg sadnog materijala

Da sve ovo oko nas još krene na bolje, prije svega da se stane na kraj uvozničkom lobiju. Na neki način je čak i država stala iza njega, a time čine medvjeđu uslugu nama proizvođačima, kaže Miljenko Vrkić, upravitelj Zadruge

Većina stručnjaka za poljoprivredu i za marketing i trženje poljoprivrednih proizvoda, osobito voća i povrća, suočeno je s pitanjem kako organizirati naše proizvođače da bi postigli profitabilnu proizvodnju i oduprli se nadirućem uvozu, odgovaraju da je ključna riječ udruživanje i zadrugarstvo. Upravo tim putem pošli su proizvođači voća u Tinju koji su osnovali zadrugu proizvođača višnje maraške koja je s prvotnih 15 osnivača danas narasla na 23 člana.
Mogućnost za stvaranje dobiti
– Iz Tinja je 19 članova, a četiri su iz Raštevića, osnovna djelatnost je višnja maraška, ali sad uključujemo i maslinare. Svaki od nas proizvođača višnje maraške ima prosječno 50-100 maslina. Tako da nam je jedan od sljedećih ciljeva brandiranje maslinovog ulja. Uključit ćemo još maslinara i to nam je kratkoročni plan, kazao nam je upravitelj Zadruge Miljenko Vrkić i nastavio:
– Od prošlog mjeseca je nastupio novi Zakon o zadrugama koji u odnosu na prošli daje neke bolje mogućnosti i puno je kvalitetniji od starog zakona te daje mogućnost za stvaranje dobiti. Tako da smo sad na prijelazu iz neke vrste udruge u jedno profitabilno društvo i Zakon obvezuje sve zadrugare da aktivno sudjeluju i stvaraju dobit. Ove ćemo godine tako sav urod višnje maraške, koji očekujemo da će biti oko 50 tona prodati preko Zadruge i to će biti prva dobit Zadruge, istaknuo je Vrkić.
 Usklađeni propisi
Osim toga zadrugari su se potrudili da svi njihovi pravni akti budu usklađeni sa suvremenim i europskim propisima, registrirali su se kod Trgovačkoga suda.
– Da sve ovo oko nas još krene na bolje, prije svega da se stane na kraj uvozničkom lobiju. Na neki način je čak i država stala iza njega, a time čine medvjeđu uslugu nama proizvođačima. Kad bi se tu sredilo stanje dolazi druga stvar koja je važna – to su poticaji. Primjerice, sad je natječaj Ministarstva branitelja za 100 tisuća kuna i mi ćemo se javiti na taj natječaj, ali nije to način da zadruge preživljavaju tako da dobiju svake druge godine 50-100 tisuća kuna. Naš je cilj je stvaranje jedne moderne zadruge, u sustavu smo PDV-a i želimo ostvarivati dobit, naglasio je upravitelj Vrkić koji pozdravlja odredbe novoga zakona po kojem u zadrugu mogu unositi kapital i imovinu i oni koji nisu članovi.
Sadni materijal loše kvalitete
 Zajedno s upraviteljem Vrkićem smo pošli u obilazak tinjskih voćnjaka u kojima se uzgajaju različite vrste voća. Tako smo Šimu Čirjaka zatekli u voćnjaku nektarina.
– Tu su nektarine, 650 stabala, gori je maraška, trešnja, šljiva, pokazuje nam Šime Čirjak koji pregledava kakve je štete načinila nedavna krupa.
– Srića da je bila sitna, dodaje Miljenko Vrkić, da je bila jača bilo bi ih sve potuklo.
– Ima štete i po trišnjama, slaže se Šime, dok idemo prema trešnjiku kroz vinograde.
Trešnje su još pretežito zelene, lagano sazrijevaju, ovisno od sorata, jer su neke ranije, a neke kasnije. Naši domaćini pregledavaju plodove i komentiraju kako je tuča došla od Biograda i selektivno padala pa neki voćnjaci jesu pogođeni, a neki nisu ni osjetili, a sve unutar kilometra. U voćnjaku su zastupljene različite sorte: tugatke, gomilavke i domaće tzv. durače. Međutim, ono što najviše brine i ljuti ovdašnje voćare je neujednačeni sadni materijal koji je često i loše kvalitete.
 Šteta od krupe
– Već smo imali veliku štetu, a pitanje je hoćemo li je i još imati. Samo da se za koju godinu ne dogodi katastrofa. Već nam se dosad deset posto voćnjaka osušilo zahvaljujući sadnom materijalu koji nam dolazi zaražen, kaže Vrkić koji je posebno nezadovoljna što se, ako proizvođač želi ući u sustav PDV-a, mora uzimati gotov sadni materijal kojemu se ne kontrolira kvaliteta.
– Propalo mi je 40 stabala lani, samo sam bager platio tisuću kuna za vađenje, a što ako još toga bude, pita se Vrkić i dodaje:
– Više u moj voćnjak neće ući nijedna sadnica osim moje vlastite, a istog je mišljenja i Šime Čirjak koji nam je kazao kako osim lošeg sadnog materijala često kupljene sadnice ne odgovaraju onoj sorti pod kojom su kupljene.
– Kupiš jedno, a kad tribaš brati ono skroz deseto, niti približno onome što bi tribalo biti, upozorio je Čirjak pri čemu naši domaćini dodaju da su takve stvari u voćarstvu posebice problematične jer se radi nekoliko godina dok voćka dođe na rod, ulažu se i rad i sredstva, a kad se vidi rezultat, bude kasno.
– Umisto trišanja pojave se neke sitne bobice veličine zrna pšenice, kaže Vrkić i nastavlja:
– To bi morala biti zdrava zemlja, zdrave sadnice, zdrave stabla i svakako bolji nadzor, jer u pupu se prenesi ta bolest, istaknuo je Vrsaljko koji je i sam svojedobno bio posadio patuljaste trešnje iz rasadnika od kojih nije ostalo ništa.
– Bilo ih je 120 komada patuljaste trešnje. U tri godine osušile su se sve do jedna osim par komada, veli Vrkić i pokazuje nam preživjelu patuljastu georgiu, kao i celestu, sortu s kojom je najviše zadovoljan, koja tek što nije na rodu i rađa veoma krupnim plodovima. Također je zadovoljan s domaćom rašeljkom kao podlogom. Trešnje koje su imale gisellu za podlugu većinom su stradale.
 Zadružni voćnjak
Prigoda je ovo i za obići površine koje su zadrugari zasadili višnjom maraškom. Svak ima svoje vlastite površine, no dio poslova se obavlja zajednički.
– Svak zna što je njegovo, ali mi smo udružili u Zadrugu. Radimo zajednički plasman, a nastoji se da radimo zajednički i neke radove kao prskanje. Imamo zajednički berač i zajednički atomizer od 800 litara i nastojimo ljude nagovoriti da rade zajedničku zaštitu u isto vrijeme jer tada je efikasnija zaštita i obavlja se istim sredstvima, kazao nam je upravitelj Vrkić, a pridružuje nam se i Joso Jurjević koji također nije zadovoljan sadnim materijalom višanja maraški.
– Problem je u tome što se za dobiti poticaj mora saditi te njihove, a vlastite se ne smiju saditi. Međutim, od mojih 150 sve su žive i zdrave, a od ovih suvih to su sve te kupljene. Oko deset posto ih se sasušilo. Koju suvu nađeš, e, na tu sam poticaj dobio, a onu na koju nisam, ta mi je, fala Bogu, dobra jer je to moja, kaže Joso Jurjević, dok dolazimo pred osušeno stablo.
– Evo je, orezana je, pupala je i tad je bila zelena, krenulo sve i u jedan put – ugasi se i gotovo!
– Lani nam je ovako bilo najviše u devetom misecu. Nakon berbe i nakon kiše, a bile su visoke temperature i one su se samo šokirale. Danas je vidiš zdravu, sutra ko da ju je netko vatrom. U roku dva dana bude gotova, vele Jurjević i Vrkić.

Kako mijenjati politiku poticaja?

Upravitelj tinjske Zadruge Miljenko Vrkić vjeruje da bi trebalo mijenjati politiku isplate poticaja i to na sljedeći način:
– Ne po hektaru, nego po prodanoj količini i to ne bilo kojoj količini, nego poticati veću količinu prodaje. Na taj način bi se stimulirale zadruge koje bi okupljale još više ljudi, jer mi prema tržištu nastupamo kao jedna pravna osoba. Kad se radi o višnji maraški, što nije proizvod koji svatko ima, tada bi veća količina davala samo prednost, što bi država trebala prepoznati i davati poticaje ne na površinu, nego na prodani kilogram, ističe Vrkić.

Marelice Jose Jurjevića

U Tinju smo posjetili i voćnjak marelica Jose Jurjevića sa 140 voćaka koje će do kraja mjeseca biti za berbu. Marelice se u ovom kraju ne sade često jer ljudi misle da su teške za održavanje.
– Nije ona teška. Njoj je problem monilija, a kod mene monilije nema. Išao sam na GF podlogu i s time sam zadovoljan, kaže Joso Jurjević i dodaje:
– To je biljka koja ne traži vode. Ona sad ima u zemlji vlage, a do 1. srpnja će se cijeli plod skinuti, a poslije berbe dolazi rezidba, znači reže je se na zeleno i poslije nema velike potrebe za vlagom, a i inače traži polusušna tla, pojašnjava Jurjević koji nam je kazao i kako s plasmanom marelica nema nikakvih problema.

Bliski susreti sa žilogrizom

U Tinju smo imali i bliski susret s najvećom morom svih uzgajivača koštičavog voća – žilogrizom. Kukcem koji je najaktivniji upravo u ovo doba godine.
– Oni se sad pare i nesu jaja i to uz deblo, kaže nam Miljenko Vrkić. Jedna ženka može snijeti 200-600 jaja iz kojih nakon 15-ak dana izlaze ličinke koje se razvijaju godinu ili dvije. Ulaze u korijen, a iz njega i u deblo i čine neprocjenjivu štetu voćkama. Stručnjaci preporučuju da se u vrijeme odlaganja jaja tretira tlo 30 cm za sadnice ili do jednog metra za mlade voćke oko stabla sa 3 do 5 g aktivne tvari nekog zemljišnog insekticida (klorpirifosetil, foksim) nakon čega se on mora inkorporirati u gornji sloj tla.