Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Zbog politikantskih razloga prošla Vlada nije donosila teške odluke

11.05.2012. 22:00
Zbog politikantskih razloga prošla Vlada nije donosila teške odluke


Mi se nismo odrekli teških odluka! A među njima je i brodogradnja. Da je odluka o privatizaciji donesena godinu prije, prošla Vlada bi uštedjela dvije milijarde kuna. Isto je i s energentima – u 2010. Vlada nije željela povećati njihovu cijenu, a imala je odluku na stolu. Neki dio naših građana će u tome snositi veći teret, neki manji


Potpredsjednik Vlade Branko Grčić zadnjih dana preuzeo je mnogo vidljiviju javnu ulogu nego ranije, kako bi se ispravio dojam o tome da HNS-ov Radimir Čačić diktira tempo rada Vlade. No, Grčić je istinski ekonomski strateg Milanovićeva tima, temeljne makroekonomske postavke su njegove, a kako se iz ovog razgovora vidi, i realizacija.
Našli smo vas nakon redovnog užeg kolegija s premijerom Milanovićem. Na čemu sada najviše radite? Dojam je da javnost malo zna o tome čime se vi konkretno sada bavite?
– Meni je žao da je moja tema na kojoj smo radili tri mjeseca “Projekt 200”, vrijednosti preko milijardu kuna, na neki način progutana od vijesti o povećanju cijena energenata prije desetak dana. Radi se o projektu koji će u 200 općina unaprijediti komunalnu i socijalnu infrastrukturu. Od milijardu kuna ulaganja ukupno, samo u ovoj godini bit će već isplaćeno preko 500 milijuna kuna. To su projekti sufinancirani od EIB-a. Dosad smo već odradili oko 60 posto nabava, sada uvodimo izvođače u posao, dok ćemo ostatak od 40 posto odraditi do kraja lipnja.
Kakav je financijski aranžman s EIB-om?
– Na svaku kunu EIB-a, državni proračun daje još jednu kunu plus PDV koji se poslije vrati, plus lokalna samouprava. Ugovor je uvijek tripartitni, a ulaganja pojedine općine ovise o njenoj razvijenosti, razvijenije participiraju same u većoj mjeri.
Koji su to sve projekti komunalne infrastrukture?
– Imamo široki spektar. Ove godine 36 škola i sportskih dvorana, 13 vrtića, 22 objekta druge društvene namjene popout domova kulture, vatrogasnih domova, ambulanti, oko 60 prometnica, 36 sustava vodoopskrbe, 21 sustav odvodnje, sanacije klizišta, uređenja trgova… Najvažnije: radi se o relativno jeftinim sredstvima EIB-a, a tu je i doprinos države u realizaciji projekata. Lokalne jedinice se pak snalaze na razne načine: ili uzmu kredit ili imaju sredstva u vlastitom proračunu.
No, proračuni jedinica lokalne samouprave su mali, nedovoljni, desetkovani… Kako se onda one uključuju u ovakve programe?
– Vrlo teško. To nam je i bio poticaj na ovakvu akciju. Zato pokrećemo i dva nova programa. Jedan je s HBOR-om za sufinanciranje izvedbe projekata, posebno onih sufinanciranih iz EU-fondova. Drugo, ove godine smo po prvi put izdvojili 45 milijuna kuna za pripremu projekata, gdje nam inače procesi najčešće zastajkuju. Naše ministarstvo je na putu da postane glavno upravljačko tijelo za strukturne fondove, nakon srpnja 2013. Tada ćemo imati maksimalnu odgovornost u smislu koordinacije i upravljanja EU sredstvima.
Vlada bez izbora
Vaš Projekt 200 sličan je Čačićevom projektu “fasadizacije”. Radi se o velikim investicijama – ali, javnim novcem, koje bi trebale pratiti i privatne investicije. No, koliko vidimo, Slavko Linić je već nezadovoljan angažmanom privatnog kapitala… Tako da se sve svodi na to da se javni novac vrti ukrug.
– Dva su ključna efekta: jedan je da smo mi s našim projektom probudili barem 5.000 tisuća radnika u građevinskom sektoru i vezanoj industriji. To je izravni doprinos. Što se tiče JPP-a, to je sljedeći korak u kojem smo se koncentrirali na škole i gdje želimo riješiti neke društvene probleme kao što je jednosmjenska nastava, poboljšanje uvjeta školovanja djece i slično. No, želimo probuditi privatni sektor da i on sa svojim sredstvima ulazi u te projekte i na taj način smanjuje potrebu za klasičnim zaduživanjem države ili lokalne samouprave.
Neki ekonomski analitičari kritiziraju taj koncept državnog intervencionizma.
– Sad dolazimo na naš globalni koncept. Zapravo biste morali vidjeti tu “veliku sliku”, strategiju Vlade. Ova Vlada jednostavno nema izbora. Mi uporno ljudima pokušavamo reći da su u zadnje tri godine investicije pale za 33 posto u ovoj državi! I to više u privatnom i nešto manje u javnom sektoru. A investicije su naravno jedna od najvažnijih komponenti agregatne potrošnje. U tom vremenu tekuća potrošnja, i države i lokalne samouprave, držala se na određenoj razini, uz sve manje prostora za investicije koje imaju veći multiplikator. Stoga smo mi morali napraviti – preokret. Morali smo ostvariti uštede u tekućoj potrošnji i otvoriti prostor za investicije. Kad privatni sektor izgubi zamah, onda javni sektor mora biti stabilizator, on barem sprječava da se sve ne uruši… Taj fenomen se u makroekonomiji zove automatski stabilizator.
Možda ste još više sredstava mogli osloboditi smanjenjem javne uprave?
– U kojem smjeru idu naše promjene? Prvo, što smo započeli i napravili, to je fiskalna konsolidacija – smanjenje deficita, usporavanje rasta javnog duga i posljedično potrebe za zaduživanjem. S druge strane, to ne radimo radikalno. Opredjelili smo se koncept “produžene konsolidacije” u dvije, maksimalno tri godine. Dakle, ne zarezati snažno i odmah, jer bi to moglo probuditi dodatne negativne efekte. Veseli me što i u Europi pomalo shvaćaju da samo štednja ne može rješiti probleme. Ugrožen je oporavak i rast, a to potvrđuje novi val recesije u mnogim europskim zemljama.
Znači nećete rezati?
– Uštede u javnom sektoru su nužne. Javna uprava mora biti dio toga. Svaki dan moramo preispitivati postojeću organizaciju i efikasnost javne uprave. Moramo odraditi reforme i u drugim segmentima države jer reforme jedine mogu trajno stabilizirati neke stavke proračunskih rashoda. No, u tom i takvom nastojanju pošto-poto smo htjeli zadržati investicije barem na istoj razini. Dakle, unatoč uštedama u proračunu od četiri milijarde kuna, investicije iz proračuna bi trebale ostati na razini ili biti veće nego u 2011. Posebno smo se orijentirali na rast investicija u javnim poduzećima. Novca ima. I u domaćim bankama, ali i kod međunarodnih institucija kao što su EIB, EBRD ili Svjetska banka, s kojima smo već obavili puno razgovora. Nažalost, njihova sredstva dosad smo koristili ispod 50 posto godišnje alokacije, u nekim slučajevima i ispod 30 posto.
— cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista