Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Trojanski konj

Autor: Željana Gardijan

10.09.2009. 22:00


Najavljivan kao jedan u nizu burnih sindikalnih prosvjeda, koji bi trebao uzburkati ionako valovite vode u kojima u posljednje vrijeme s puno dezorjentiranosti i pogrešnih smjerova brodi Vlada, vinkovački mlaki bunt HUS-a pretvorio se u šupljeg, drvenog, Trojanskog konja kojega je pustila lukava Vlada izvojevavši pobjedu u prvoj bici sa sindikatima.
Tako ulogu Ozrena Matijaševića, čelnika HUS-a, vidi Ana Knežević, predsjednica SSSH, još zasad najvećeg sindikata u zemlji nastavljajući međuoptuživanje i sindikalno rivalstvo tolikom oštrinom da bi “poraženi” sindikat mogao i njoj predbaciti da se nevidljivi Trojanski konj krije u njezinim “konjušnicama” jer, kako je Vladi u interesu, nije poduprla ustanak protiv kriznog poreza, korupcije i kriminala.
Kako Matijaševićevo prosvjedno liderstvo na samom startu nije uspjelo jer se na prosvjed, kao da se i zazivao neuspjeh, pozvalo tijekom radnog dana, iz SSSH su s pritajenim likovanjem poručili kako će oni udruženi s Nezavisnim sindikatom i Građanskom inicijativom na ulice izaći u listopadu. Uvjerena kako tada prosvjedi neće “pasti” priprijetila je Knežević Vladi da će je napasti žestoko, a javnost se nakon svega izgovorenog pita hoće li išta vidjeti od prašine koja bi se mogla podignuti iza galopa Trojanskih konja.
Osim toga, radnici su se i do sada mogli uvjeriti da se na sindikalnoj sceni vodi bitka za primat, a primjer sindikalca Borisa Kunsta daje im realni razlog za strahovanje da su njihova prava na tržištu i da se mogu prodavati i mijenjati za ugodnu saborsku fotelju iz koje se više ne vide problemi onih čija plaća više nije dovoljna za obični, mali život. Stoga je trenutačno jedini istinski prosvjed onaj roditelja koji ne mogu plaćati djeci prijevoz do škole.
Premda se ne može generalizirati i sve sindikalce strpati u Vladinog Trojanskog konja, ostaje činjenica da sindikati svojom razjedinjenošću sami kvare sliku o sebi i sami rade na osipanju vlastitog člastva, od čijih članarina dobro žive. Kada bismo članstvo upitali što drže uspjehom sindikata teško bi znali izdvojiti koju su im to dobrobit donijeli jer uvijek kada se trebalo izboriti za njihova prava i plaće, iskrsnuli su viši interesi za koje se trebalo bez razmišljanja i bez pogovora žrtvovati.
S obzirom na osjetnu rezigniranost i ogorčenost članstva nije čudno da se u posljednje vrijeme govori kako se smanjuje broj sindikalnih iskaznica, a i Sindikat pomoraca najavljuje izlazak iz SSSH. Teško se sjetiti kada su to svi sindikati stali na istu stranu bez prethodnog međusobnog pregovaranja, pa odvojenog pregovaranja s Vladom da bi na koncu maratonskih pregovora Vlada toliko pomrsila sindikalne konce da više ni sami nisu znali koji su to zajednički zahtjevi od kojih ne smiju odustati.
Ne nužno prosvjedima, sindikati su zajedničkim odlučnim nastupima mogli prisiliti Vladu da traži bolja rješenja nego što je to uvođenje kriznog poreza i podizanja PDV-a i to bi onda mogli nazvati svojom pobjedom.
Ovako slavodobitnica je zasad u cijeloj priči Vlada koja se s obzirom na sve što se događalo na sindikalnoj sceni i nije morala previše truditi da bi podvalila Trojanskog konja, jer teško je u postojećoj političkoj, gospodarskoj i sindikalnoj stvarnosti sa sigurnošću reći iz čijeg je dvorišta istrčao Trojanski konj.