KRIZNA STANJA Hrvatska i Grčka primjeri uspješne borbe s Covidom-19

Dok je koronavirus obuzimao svijet, pojavio se paradoks. Bogate nacije nisu nužno uspješnije u borbi s krizom od siromašnijih. Bogatije zemlje, koje tradicionalno mogu brzo mobilizirati resurse i osnažene su dobro financiranim državnim mehanizmima za slučaj krize, uglavnom nisu dobro upravljale pandemijom koronavirusa, piše Matina Stevis-Gridneff za The New York Times.
U Europi je bolest poharala Veliku Britaniju, Francusku i Italiju, tri od četiri najveća gospodarstva na kontinentu. No manje i siromašnije europske nacije brzo su uvele stroga ograničenja i zasad su prošle bolje u suzbijanju virusa. Ove zemlje koje sada oprezno otvaraju svoja gospodarstva i društva, vjerojatno su uspjele profitirati zbog iskustva iz relativno nedavnih teškoća.
U usporedbi s onim što su njihovi stanovnici prošli ne tako davno, stroge karantenske mjere čine se manjim teretom i očito su naišle na široku društvenu potporu. Među takvim su nacijama bivše komunističke zemlje na istoku Europe, kao i Grčka i Hrvatska, gdje su vlasti s opreznim optimizmom gledale na izdržljivost svojih građana pred nedaćama, piše The New York Times.

U Hrvatskoj još pamte rat
U Hrvatskoj se mnogi sjećaju tjedana neprekidnog boravka u zatvorenim prostorima i slušanje sirena tijekom sukoba na Balkanu 90-ih godina. U Grčkoj, gdje su ograničenja zbog dužničke krize u zemlji i dalje svježa kod većine ljudi, perspektiva da će trećina ljudi biti bez posla nije ništa novo.
Oprezno izlazeći nakon višetjednog boravka u kući sa svojom suprugom i dvije male kćeri, Ive Morović, 45-godišnji frizer u Zadru, gradu na jadranskoj obali, prisjeća se rata iz ranih 90-ih godina, kad je bio zadužen da potrči na obližnje brdo i oglasi uzbunu za zračni napad.
»Bio sam dijete, sjećam se da sam igrao nogomet i gledao minobacačke granata kako padaju s neba«, govori Morović za New York Times. Vjeruje u discipliniran i staložen način na koji su Hrvati odgovorili na pandemiju potječe iz ratnih vremena i nasljeđa komunizma.
»Ljudi se danas boje, a disciplina kojoj smo se naučili pomaže nam da se uskladimo i stvara neku vrstu prisilnog jedinstva«, kaže Morović.
Analizirajući različite odgovore na pandemiju, znanstvenici s Oxforda razvili su ljestvicu strogosti, nastojeći ocijeniti mjere koje su nacionalne vlade poduzele kako bi zaustavile širenje virusa. U Hrvatskoj, koja je pri svjetskom vrhu Oxfordove ljestvice strogosti, od covida-19 umrlo je 86 ljudi, što znači da je stopa smrtnosti 2,1 na 100.000 stanovnika. U američkoj saveznoj državi New York, stopa je 137 na 100.000 stanovnika. Ukupno uzevši, mjere su u istočnoj Europi strože nego u zapadnoj Europi, kaže Thomas Hale, docent javnih politika na Blavatnik School of Government pri Oxfordu i voditelj projekta.
Mnoge od tih europskih zemalja imaju snažnu državu i vlade desnog centra.
»Hrvatska je otišla do maksimuma na našoj ljestvici, reakcija vlasti bila je snažna«, rekao je Hale te ponavljajući Morovićeva razmišljanja o disciplini dodao:
»Moguće je da ljudi nisu toliko spremni na otpor i da su spremniji prihvatiti oštrije mjere«.

Hrvatska prva ublažila mjere
Ovakav pristup omogućio je Hrvatskoj da 27. travnja bude prva koja će oprezno ublažiti neka ograničenja. Grčka je ukinula karantenske mjere 4. svibnja, a ostale istočnoeuropske zemlje, poput Češke i Slovenije, koje su također rano primijenile stroge mjere, postupno su vraćaju osjećaju normalnosti.
Riječ koja se ponekad primjenjuje na društva u ovim dijelovima Europe je »izdržljiva«, a u akademskim krugovima koristi se za opisivanje područja, obično u svijetu u razvoju, u kojima političari pokušavaju pomoći zajednicama u zonama katastrofe ili ekstremnog siromaštva. Profesorica Frosso Motti-Stefanidi, koja predaje na atenskom sveučilištu i globalni je autoritet za ovu vrstu izdržljivosti, kaže za New York Times da se ova osobina najbolje može definirati kroz osobu ili zajednicu koja dobro funkcionira unatoč akutnom stresu ili dugoročnim nedaćama.
U kontekstu ove pandemije, nastavlja profesorica Motti-Stefanidi, izdržljivost sama po sebi ne objašnjava zašto neke zemlje bolje rješavaju ovu krizu. Pozitivni ishodi oslanjaju se na građane koji vjeruju da su vladine mjere primjerene, što dovodi do povjerenja i poštivanja. Izdržljivost i strogost idu ruku pod ruku u suprotstavljanju epidemiji, smatra Motti-Stefanidi.

Grčka ima mali broj smrtnih slučajeva
Grčka izlazi iz karantene s malim brojem smrtnih slučajeva i relativno visokim moralom, iako se suočava s recesijom. Grčka je dosad imala relativno malo preminulih zbog virusa (151), a stopa smrtnosti na 100.000 stanovnika je samo 1,4, što Motti-Stefanidi pripisuje vladinom iskrenom i uvjerljivom pristupu motiviranju građana da prihvate i poštuju stroge karantenske mjere.
Suočeni s financijskim kolapsom u Europi i širom svijeta, mnogi Grci su zauzeli stoički stav, navodeći pouke iz prošlog desetljeća kad je zemlja izgubila četvrtinu svoga gospodarstva. Posljednja je prognoza da će grčko gospodarstvo ove godine pasti za 9,7 posto, što će biti najteža recesija u Europskoj uniji.
»Nakon 2008. i propasti Lehmana, trebalo mi je tri godine da obnovim svoje poslovanje. Potom, tijekom grčke dužničke krize, bila sam gotovo bez posla sljedeće tri godine i morala sam se žestoko boriti za uzdržavanje obitelji«, rekla je za New York Times Eleni Apostolidi, fizioterapeutkinja iz Atene.

Otkrili rizične skupine
Apostolidi ima 15-godišnjeg sina i brine se o roditeljima, ujacima i tetkama koji žive u njenoj stambenoj zgradi, no kaže da je neobično optimistična uoči nove nevolje.
»Prošli smo kroz mnogo toga, očvrsnuli smo i mislim da ćemo izdržati. Prije financijske krize mislili smo da smo razmaženi, ali sad vidimo da smo izdržljivi«, dodala je Apostolidi.
U Hrvatskoj je Morović uvjeren da će zemlja dobro držati u smislu zdravlja i nakon otvaranja, ali spreman je na novu izolaciju ako se virus vrati.
»Otkrili smo koje su rizične skupine. Moramo osigurati da one budu izolirane i sigurne dok se mladi ljudi vraćaju na posao. Očito je da se trebamo ponovno zatvoriti ako se infekcija vrati«, zaključio je Morović za The New York Times. (Matina STEVIS-GRIDNEFF/ THE NEW YORK TIMES)