Cibona zaslužila, Zadar nije razočarao

Cibona je zasluženo osvojila svoj šesnaesti naslov prvaka Hrvatske. Nije da bi bilo nezasluženo da je prvak postao Zadar, jer igrači Danijela Jusupa trudili su se i borili koliko god su mogli, ali na koncu je ipak pobijedila bolja i kvalitetnija momčad. To je najjednostavnije, u dvije rečenice sažeta finalna serija za prvaka Hrvatske. No, ona je bila mnogo više od toga i oni koji su je pratili doista su mogli uživati. Da ne bi uvijek bilo da je sve u hrvatskom klupskom sportu negativno i crno, ovih pet utakmica između Zadra i Cibone bila je jedna lijepa sportska priča.

Za Zadar, naravno, tužna, za Cibonu sretna, ali na kraju i Zadrani bi trebali zapljeskati svojim igračima jer su ipak, unatoč još jednoj iznimno teškoj sezoni, u dvije utakmice uspjeli privući u Krešin dom 18 tisuća ljudi. Barem na nekoliko dana, grad košarke je, nakon dužeg vremena, zaživio punim plućima, a to, s obzirom na okolnosti, nije mala stvar i nije ju bilo lako postići. Sveukupno, finalnu je seriju uživo pogledalo tridesetak tisuća gledatelja, od čega su mnogi Zadrani triput povukli do Zagreba i to je također jedan pozitivan podatak, kojeg ne viđamo često po hrvatskim dvoranama i stadionima. Isto tako, pozitivno je i da na ovom finalu, za razliku od mnogih prošlih, nije ostala sudačka mrlja. O pobjedniku su odlučivali igrači i treneri, a kada bi tako uvijek bilo, sport bi u Hrvatskoj bio mnogo čišći, pošteniji pa bi sigurno privlačio i mnogo više gledatelja. Istina, bilo je sudačkih pogrešaka, uvijek ih bude i to je dio sporta, ali najvažnije je da one nisu utjecale na konačni ishod finala. Eto, jedan put za promjenu, čestitke i sucima na korektno odrađenom poslu.

Odličan posao Perasovića

Čestitke i Ciboni, koja je pokazala, moraju to priznati i Zadrani, da je u ovom trenutku najbolja hrvatska momčad. Imali su vrlo dobru sportsku sezonu, unatoč velikim financijskim problemima u klubu, a za to najveće zasluge pripadaju treneru Velimiru Perasoviću. Uspio je stvoriti respektabilnu momčad i, što je još teže, zadržati je na okupu i u treningu do kraja sezone, praktički bez plaće. U finalnoj seriji, Zagrepčani su uspjeli preokrenuti vodstvo Zadrana 2-0, što je prvi takav slučaj u prvenstvu Hrvatske. Prvo su se u trećoj utakmici, premda su bili zreli za poraz, provukli zahvaljujući nevjerojatnoj šuterskoj večeri (17-29 za tri), a potom su se u Zadru bolje snašli pod pritiskom deset tisuća gledatelja i odnijeli pobjedu, koju su svi akteri finala okarakterizirali ključnom za naslov prvaka. Zadrani su se nadali da mogu još jednom iznenaditi u Zagrebu, ali bilo je jasno da je pred njima nemoguća misija. Posebno nakon onakvog fizičkog i emocionalnog pražnjenja samo dva dana ranije. Cibona je to znala iskoristiti i peta utakmica ponudila je daleko najmanje neizvjesnosti.

Nisu izdržali pritisak

Nakon što je teškom mukom izborio finale, pobijedivši u trećoj utakmici polufinala Cedevitu, Zadar je odmah napravio iznenađenje. U prvoj utakmici u Zagrebu pobijedio je vječnog rivala i tu je prednost, pobjedom u svojoj dvorani, povećao na 2-0. Mnogi su navijači već te večeri slavili naslov, ali realno, i igrači i trener znali su da je pred njima još najteži dio posla. U pravu su bili oni koji su smatrali da će Zadar najveću priliku za naslov imati u trećoj utakmici u Zagrebu. Tako je i bilo, jer je tada puno veći pritisak bio na Ciboni, dok su Zadrani bili donekle rasterećeniji, jer su znali da će, u slučaju poraza, imati još jednu meč loptu pred svojim navijačima. Držali su se u igri sve do pred kraj, ali svaki put kad su se trebali u potpunosti približiti, sjevnula bi trica Zagrepčana. No, unatoč porazu, i dalje je Zadar imao sjajnu situaciju. Sve je u gradu košarke bilo spremno za feštu, dugo neviđena atmosfera, desetak tisuća navijača i igra iz prve tri utakmice koja je ulijevala povjerenje. No, pritisak je odradio posao za Cibonu. U najvažnijoj utakmici sezone, Zadrani jednostavno nisu bili pravi. Volje, želje i borbenosti nije nedostajalo, ali jest pametne igre u završnici, mirnoće kod šuta, koncentracije u obrani. Uz to, ozljedio se u ranoj fazi utakmice Vladimer Boisa. Borac, čovjek koji je donosio iskustvo, agresivnost, energiju. Ključan čovjek, čiji gubitak Zadrani nisu znali (mogli) nadoknaditi.

- Čim je izašao u četvrtoj utakmici u Zadru, vidjelo se da nam nedostaje. On je iskusan igrač koji razumije košarku. On ne treba postizati koševe da bi doprinosio momčadi. Sustav igre je uvelike drukčiji bez njega - rekao je Rok Stipčević.

Eto, nedostajalo im je i malo sreće. Ali, nitko od njih na kraju nije rekao da je pobjeda protivnika nezaslužena. Premda teško, sportski su podnijeli poraz.

Peta formalnost

Na koncu, što reći o odlučućoj petoj utakmici? Vjerojatno bi isto završila da igrala se u petak, subotu ili neki drugi dan. Zadar je poveo sedam razlike pred kraj prve četvrtine, ali ništa više od toga. Serijom 15-0 Cibona je u pet minuta okrenula rezultat, došla u jednom trenutku i do +14, a na odmor otišla sa +8. Zadarska nada tinjala je još malo u trećoj četvrtini, kada su se približili na -4 i propustili napad za -2 (prije toga još i dva bacanja), ali priznao je na kraju i trener Jusup da je već tada bilo u zraku ono što je usljedilo. Igra Zadra odjednom se raspala, Cibona je nastavila pogađati sve i pitanje prvaka bilo je riješeno već nakon trideset minuta, kada su „vukovi" imali +20. Obrana, koju su Zadrani uvijek isticali kao ključ pobjede, ovoga je puta zakazala, primila je 95 poena, što je apsolutno previše.

O budućnosti nakon odmora

Što dalje? Prije svega, treba se malo odmoriti. Sezona je bila duga, naporna, potrošnja, i fizička i mentalna je bila velika i igračima i treneru sigurno treba nekoliko dana potpunog odmora. Neki od njih će na pripreme s reprezentacijom, neki će imati nešto duži odmor, a u međuvremenu će svi trebati sjesti i porazgovarati s upravom i trenerom o svojoj budućnosti u Zadru. Neki već jesu i Jusup će vjerojatno uskoro obznaniti s kakvim planovima ulazi u prijelazni rok. Prvo će trebati odrediti tko će od sadašnjih igrača ostati u momčadi i iduće sezone, tko neće, a onda prema tome i krenuti u potragu za prinovama. Neka imena se već mogu čuti na Kalelargi, no o tome je još uvijek prerano govoriti. Treba proći barem još par dana da splasne osjećaj tuge i praznine nakon izgubljenog finala da bi se moglo trezvenije razmišljati o budućnosti.