Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Posao s maraškom ulazi u najveću krizu do sada

Autor: Ante Vidović

11.06.2010. 22:00
Posao s maraškom ulazi u najveću krizu do sada

Foto: Filip BRALA



Ove godine nije problem otkupna cijena koja će ostati ista kao lani, nego tko će otkupiti sve količine. Maraska je najavila otkup 18 vagona, a samo u Škabrnji ima 220 proizvođača koji očekuju urod do 35 vagona. Nama nitko ne garantira da će Maraska otkupljivati samo od nas, a kad bi se i odlučili na to, mi ponovno imamo 17 vagona viška, kaže upravitelj PZ Škabrnja Marko Ivković
Zadarska Maraska najavila je kako će ove godine otkupit samo 18 vagona višnje maraške, što je skoro tri puta manje nego što su otkupili lani. Najnovije vijesti iz Maraske dovest će do najveće krize u poslu s višnjom maraškom, osobito u Ravnim kotarima, odnosno Škabrnji gdje očekuju urod od 30 do 35 vagona. I tako nekoliko tjedana prije početka berbe domaćim proizvođačima iz Škabrnje nije na prvom mjestu pitanje kolika će biti otkupna cijena nego kamo s plodovima. Hladnjače u Zadarskoj županiji nema gdje bi se oni skladištili, a nema ni tržišta na koje bi se mogle plasirati proizvedene količine.
U očekivanju Done
– Ove godine nije problem otkupna cijena koja će ostati ista kao lani, nego tko će otkupiti sve količine. Bila bi šteta da propadnu na stablu. Maraska je najavila otkup 18 vagona, a samo u Škabrnji ima 220 proizvođača koji očekuju urod do 35 vagona. Nama nitko ne garantira da će Maraska otkupljivati samo od nas, a kad bi se odlučili na to mi ponovno imamo 17 vagona viška. Mi se nadamo da će se u cijelu priču uključiti Dona koja je prošle godine na našem području otkupila 12 vagona. Svi drugi otkupljuju male količine. Lani je tvornica Nero iz Bosne i Hercegovine najavila otkup po cijeni od 7 do 8 kuna, ali njihove potrebe su male, svega 40 tona, kaže upravitelj PZ Škabrnja Marko Ivković i dodaje: 
– Iz Done još nemamo nikakve najave. U ožujku smo dobili informaciju da su zainteresirani za nastavak suradnje, ali od tada ništa. Oni vjerojatno čekaju da vide kako će tržište reagirati na ove podražaje i kalkuliraju. Sada se može dogoditi da Maraska otkupi 18 vagona, a da u Doni čekaju do samog kraja i tada oboriti cijenu na 3 kune po kilogramu. Što sada jedan proizvođač može napraviti. Prodat će samo da pokrije troškove koje je imao. U cijeloj ovoj priči proizvođač najgore prođe.
I stvarno situacija na tržištu jest takva. Ne treba bit genijalac da se vidi da je proizvođač cijelo vrijeme između kova i nakovnja. Praktično odrade najteži dio posla, cijelu godinu se muče da plodovi dođu na rod, a zatim ulaze u nesigurno  razdoblje otkupa gdje su podložni utjecaju velikih i njihovim manevrima. Njihove poslovne odluke mogu biti uzrokovane stvarnim poteškoćama u poslovanju, ali i mogu biti odraz njihove monopolističke moći na tržištu jer su svjesni kako su oni jedini koji mogu otkupiti veće količine. 
Zbog toga su neki već lani počeli lagano odustajati od svega, kako kaže Ivković. U nekim voćnjacima nije obavljena rezidba niti mjere zaštite. Nitko ne živi isključivo od višnje maraške i ako ocjene da nema dobitka ljudi neće ni raditi.
Takve situacije svjesni su i PZ Škabrnji. Bablje priče kako tržište postoji, samo ga nitko ne želi pronaći mogu se objesiti mačku o rep. Da je tako onda bi za dva tjedna škabrnjski voćnjaci bili puni kamiona s raznim švercerima, otkupljivačima kao što to zna biti slučaj prilikom otkupa grožđa. S obzirom na nastalu situaciju plan razvoja u PZ Škabrnji vide prije svega u smanjenju troškova rada, a zatim i u ulasku Hrvatske u EU i izlasku na strano tržište. Ono što je lako reći i napisati nije tako jednostavno provesti u praksi, iako pomaka ima. Prvi korak u smanjenju troškova već je napravljen. Prije dvije godine nabavljen je stroj za berbu i rezultati su već vidljivi. Međutim, za strojnu berbu trebaju biti prilagođena stabla.
Smanjiti troškove rada
– Troškovi proizvodnje su veliki, posebno berbe. Treba angažirati veliku radnu snagu, a plaća se jedna kuna za jedan kilogram što su veliki troškovi. O drugim troškovima i svom radu da ne govorimo. S otkupnom od cijenom od 4,15 kuna nalazimo se na rubu rentabilnosti, ajde može se reći da se isplati. Kada bi pali troškovi, zarada bi bila veća, kaže Ivković i nastavlja:
– Iskustva iz prethodne dvije godine upotrebe stroja govore nam da je to moguće. Prvu godini dečki su hvatali ruku, a lani su već bili dvostruko bolji. Dnevno bi obrali 400 stabala, a trošak berbe po jednom kilogramu bio je 50 lipa. Dvostruko manje. U to su uračunati troškovi ljudi, amortizacije stroja i ostalo. S vremenom će ljudi biti iskusniji, vještiji, tehnologija će napredovati i ti troškovi mogu biti samo niži. Kada bi imali tri – četiri stroja, što je nama u Zadruzi cilj nabaviti, svi bi zaradili. I mi kao zadruga koja ih iznajmljuje i voćari jer bi im bili smanjeni troškovi berbe.
Za drugi dio posla trebaju se pobrinuti sami proizvođači. Na strano tržište može se izaći, ali treba se sve odraditi prema pravilima. Ivković ocjenjuje kako sve ide u tom pravcu. Osjeća se to u atmosferi.
– Ova i iduće godine su za nas presudne. Ljudi su došli pred zid i počeli realno razmišljati. Mislim da se scene od lani više neće ponavljati te kako će se tražiti rješenje problema. Evo sada je na razgovor došao direktor Maraske Vandri Montabelo i normalno smo razgovarali, čak na kraju otišli na piće i još malo popričali. Lani da je došao u Škabrnji nastala bi odmah pobuna.


 POGLED IZ ŠKABRNJE NA IMOTSKI


Možda bi se proizvođači višnje maraške iz Škabrnje trebali ugledati na poduzetne Imoćane koji, iako nemaju višnju marašku u svom dvorištu proizvode shery.
– Posljednjih godina puno ljudi iz Imotskoga, okolice Sinja dolaze kod nas i kupuju marašku, a zatim proizvode shery. Kod nas se na njegovu proizvodnju odlučio samo jedan čovjek. On se još nije registrirao, ali je puno uradio na marketingu i kad dođe do potrebnih količina, izaći će na tržište, kaže Marko Ivković.




 REKORDNA PROIZVODNJA 1.250 TONA


Tržište maraške u povijesti njene proizvodnje na ovim prostorima nikada nije bilo upitno. U vrijeme najveće proizvodnje (50-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća) izvozilo se i preko 90 posto proizvodnje u mnoge europske zemlje, najviše u Njemačku i Austriju.
Rekordna godina bila je 1971., kada se proizvelo 1.250 tona maraške. Ovogodišnja proizvodnja kreće se oko 700 tona, ali se očekuje njen rast na 1.000 tona kada mladi nasadi dođu na puni rod.