Dokazana vrijednost pod stigmom đilkoša

Mandžukić će prije zaigrati u velikom klubu nego postati cijenjen u domovini gdje ga javnost još uvijek doživljava samo kao “đilkoša”, kakvim ga je još davno proglasio, a zapravo doživotno “stigmatizirao” Miroslav Ćiro Blažević, koji će zbog još jedne krive procjene jednoga dana ipak morati pojesti svoju trenersku diplomu

Mario Mandžukić odigrao je protiv Irske najbolju utakmicu za reprezentaciju zbog čega će trener “Wolfsburga”, Felix Magath, morati hitno urgirati kod klupskih čelnika ako ne misli u novoj sezoni ostati bez najvažnijega igrača. Možda je već zakasnio. Poslije nedjeljne utakmice u Poznanju značajno će porasti potražnja za Mandžukićevim uslugama na tržištu nogometnih pokretnina. S razlogom. Junak hrvatske pobjede nad Ircima moderan je napadač kakve treneri sve više cijene, jednako potreban momčadi kada napada i kada se brani. Mandžukić jest, kao što kaže, travnjak u Poznanju napustio plav od batina, ali irski su braniči poslije utakmice jedva stajali na nogama od umora.
Iako već izvjesno vrijeme odlučuje utakmice od silnoga rezultatskoga značaja (Gruzija, Latvija, Turska, Irska) Mandžukićev se učinak u reprezentaciji češće mjeri pretrčanim kilometrima nego pogocima. S obzirom na beskonačnu moć ponavljanja Mandžukić je mjesto prvotimca u Bilićevoj momčadi svojedobno izborio lakše od većine zaslužnih napadača (Olić, Eduardo, Petrić, Klasnić) s izraženijim golgeterskim sklonostima. Njegov nogomet nije ni spektakularan, ni lucidan, on protivnike ne slama driblinzima nego snagom volje i mišića, a u stopostotne prilike uglavnom ulazi u punom sprintu. Iznimke, poput utakmice s Irskom, samo su prilog više bogatom napadačkom kurikulumu, temeljem kojega će njegov zastupnik Ivan Cvjetković, koji se minule nedjelje ponosno uspinjao i spuštao stepenicama uz novinarsku tribinu stadiona u Poznjanju, uskoro sjesti za stol s čelnicima kluba iz “vučjega grada” sa samo jednom temom razgovora: visinom odštete. Mario Mandžukić prerastao je “Wolfsburg” i zaslužuje novi iskorak u karijeri.
Pet minuta slave
Tako je to. Mandžukić će prije zaigrati u velikom klubu nego postati cijenjen u domovini gdje ga javnost još uvijek doživljava samo kao “đilkoša”, kakvim ga je još davno proglasio, a zapravo doživotno “stigmatizirao” Miroslav Ćiro Blažević, koji će zbog još jedne krive procjene jednoga dana ipak morati pojesti svoju trenersku diplomu. Mogu mu čeprkati po intimi i na tetovažama “išaranim” rukama tražiti smisao života u asovima, kocki i nogometnoj lopti, smijati se vokabularu koji nikad nije bio “akademski” i manirima koji nikad nisu bili bečki, ali nitko mu ne može ukrasti pet minuta slave i status najboljega napadača kojega Hrvatska u ovom trenutku ima.
– Pustimo osobne zasluge, sretan sam zbog velike pobjede cijele momčadi i našega naroda koji je živio za ovu utakmicu kao i svi mi – kaže Mandžukić.
– Izbornik nas je dobro pripremio s analizama, znali smo kako će Irci igrati. Najvažnije je bilo što ranije postići pogodak, što se, na našu veliku sreću, i dogodilo. Slažem se, pogotke smo zabijali u pravo vrijeme i na kraju zasluženo pobijedili. Primljeni pogodak nije nas poljuljao, nastavili smo tamo gdje smo počeli i pokazali da smo ovdje došli napraviti nešto veliko.
Tek početak
Mandžukić i Jelavić najzaslužniji su što je Hrvatska stekla povlašten položaj uoči ključnih utakmica (Italija, Španjolska) za plasman u četvrtfinale europske smotre.
– Izbornik se odlučio za Jelavića i mene, mislim da smo obojica opravdali njegovo povjerenje. Međutim, nemojte da sada ispadne kao da smo Jela i ja Bogom dani, Hrvatska u Poljskoj i Ukrajini ima i Eduarda i Kalinića na koje itekako moramo računati. Odlično smo startali, prvi smo u skupini, Talijani i Španjolci su podijelili bodove, ali nemojmo dizati euforiju. Sve je u redu, pobijedili smo Irsku, odigrali odličnu utakmicu, ali to je tek početak. Očekuju nas teški zadaci protiv Italije i Španjolske, ali ako u tim utakmicama ponovimo igru kao protiv Iraca ja se za nas uopće ne bojim – zaključio je Mandžukić.

ZVIJEZDA

Mogu mu čeprkati po intimi i na tetovažama “išaranim” rukama tražiti smisao života u asovima, kocki i nogometnoj lopti, ali nitko mu ne može ukrasti pet minuta slave i status najboljega napadača kojega Hrvatska u ovom trenutku ima