Komotan položaj i ugušen imperativ

Više nitko nema pravo Hrvatsku nazivati autsajderom u skupini sa Španjolskom i Italijom. Ne zbog prvoga mjesta na ljestvici već zbog načina na koji su “kockasti” slomili Irsku

Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je Irsku (3:1) na otvaranju Europskoga prvenstva u utakmici poslije koje više nitko nema pravo Hrvatsku nazivati autsajderom u skupini sa Španjolskom i Italijom. Ne zbog prvoga mjesta na ljestvici već zbog načina na koji su “kockasti” slomili otpor momčadi koja je jednako golova primila u 49 minuta utakmice s Hrvatskom i u 1260 minuta četrnaest prethodnih nastupa bez poraza.
Svi su znali da se Hrvatska kvalitetom podređenom protivniku u gustoj zoni umije nametnuti posjedom lopte i kombinatornom igrom kratkih paseva, ali nitko nije mogao pretpostaviti da će napadački orijentirana momčad odgovoriti visokim zahtjevima kontinuiranoga presinga. Iako slava pripada dvojici napadača ekstra klase (Mandžukić, Jelavić), Hrvatska je Irsku pobijedila zahvaljujući agresivnom pristupu cijele momčadi koja je pogodak mogla primiti jedino iz prekida. Onoga trenutka kad su hrvatski nogometaši, pojednostavljenim nogometnim žargonom govoreći, spustili loptu na zemlju i odhrvali se neravnopravnom položaju rastrgane igre u razdoblju između postignutoga (Mandžukić 3′) i primljenoga pogotka (St Ledger 19′), utakmica se počela odvijati u strogo kontroliranim uvjetima Bilićevih zamisli. Koliko god to može zvučiti čudno, u analizi jednosmjerne utakmice, Hrvatska je preduvjete trijumfa nad Irskom u prvom redu stekla učestalim pritiskom na loptu u suparničkim nogama. Pojedinačna klasa (Modrić) ionako je, prije ili kasnije, morala doći do izražaja. Šteta je samo što je jedan sudački previd na štetu Iraca velikom talijanskom stručnjaku na protivničkoj klupi dao povoda još jedan gorki poraz od Hrvatske dovesti u kontekst nezaslužene pobjede. Iako ne treba skrivati oči pred nepobitnim činjenicama jednoga duela u hrvatskom šesnaestercu (Schildenfeld – Keane 63′), trijumf “kockastih” u nedjelju ne bi došao u pitanje taman da je utakmicu sudio prvi Trapattonijev pomoćnik Marco Tardelli.
Hrvatska se okreće utakmici s “azzurrima”, koji zbog načina igre Španjolaca u prvom nastupu u Poljskoj nisu uspjeli umaknuti karakteristikama tipične talijanske turnirske momčadi, koja je najbolja kada se brani. Budući da su “azzurri” protiv Španjolske pogodak postigli i najbolje prilike promašivali na nepostavljenu obranu protivnika, međusobni dvoboj Hrvatske i Italije odredit će Prandellijev pristup utakmici koju mora pobijediti da bi se mogao računati na plasman u drugi krug. Za razliku od Prandellija, Slaven Bilić uživa u komociji povoljnoga položaja na ljestvici i ugušena imperativa. Hrvatska protiv Italije više nije favorit kao protiv Irske, što ne znači da Prandelli nužno mora odstupati od načina na koji je pripremao utakmicu protiv Španjolske. Napadački potencijal hrvatske momčadi ne dopušta puno više rizika u igri nego što je to uvjetovao susret s aktualnim svjetskim i europskim prvakom.