Jusup je bio prvi koji mi je dao priliku

Jusup je bio prvi koji mi je dao priliku, stao iza mene i pustio me da igram. Puno toga što sam ostvario u karijeri dugujem njemu. Da Jusup nije imao hrabrosti uvrstiti me u momčad, tko zna što bi bilo – kaže Vladović
Iza Jakova Vladovića, nekadašnjega kapetana Zadra, prva je sezona u inozemstvu. Nakon šest sezona u seniorskoj momčadi, bijeli dres Zadra zamijenio je onim žutim Zagrebovim. U metropoli se zadržao dvije sezone, nakon čega ga je put odveo u daleku Rusiju, u grad Krasnodar. Riječ je o gradu na jugu Rusije, blizu Crnoga mora u kojem živi oko 650 tisuća stanovnika. Vremenske prilike u Krasnodaru, gdje je klub prije godinu dana preselio iz Rostova, sličnije su onima u Hrvatskoj nego u ostatku hladne Rusije. Kada govorimo o košarci, Vladovićev Lokomotiv nije imao naročito uspješnu sezonu. U FIBA-inom Eurochallenge kupu Lokomotiv je zapeo već u prvome dijelu gdje su upisali šest poraza iz isto toliko utakmica, a u domaćem prvenstvu ih je Dinamo izbacio u četvrtfinalu. Vladović se, kaže, ni na što trenutno ne može požaliti jer je sve dobro kada je u Zadru na odmoru.
– U Zadru sam. Na aktivnom odmoru. Pravi odmor je iza mene, ali trenutni intenzitet treninga nije prevelik. Krenuo sam prije 20-tak dana i postupno podižem razinu fizičke spremnosti. Kada govorimo o klubu za sljedeću sezonu, još nema ništa konkretno. Treniram, čekam ponude i vidjet ćemo što će biti. Sve je u rukama moga agenta, ali vjerujem da ću za 10-15 dana znati puno više – započeo je Vladović.
Ni Zadar ni Cibona
Već neko vrijeme se u zraku vrti priča o povratku Jakova u Zadar, a prije nekoliko dana, nakon imenovanja Zdravka Radulovića na mjesto trenera Cibone, zakotrljala se priča o Vladoviću kao mogućem pojačanju Cibone.
– Što se tiče Zadra, ni s kim nisam razgovarao niti mi je itko išta nudio. Glupo je uopće razglabati o mome povratku u Zadar jer nema nikakvih razgovora niti pregovora na tu temu. Kada govorimo o Ciboni, priču o mom eventualnom odlasku pod Toranj koja se pojavila u novinama nisam vidio, ali sam čuo za to. No, nije bilo nikakvih kontakata sa Cibonom kao ni sa Zadrom.
Još nema nijedne konkretne ponude na stolu, međutim, nije svakodnevica da se bivšega kapetana Zadra povezuje s Cibonom.
– Svaku ponudu valja razmotriti. Tako bih učinio i kada bi ona bila odaslana s Cibonine adrese. No, svi znamo kakva je trenutna financijska situacija. Ne samo u Zadru, nego i u Ciboni. Više bih volio kada bih dobio ponudu iz inozemstva gdje su financije sigurnije nego kod nas.
Iza Vladovića je prva sezona u inozemstvu, a put ga je odveo u daleku Rusiju, u Krasnodar.
– U Krasnodaru su vremenske prilike bolje nego u ostatku Rusije jer se nalazi na jugu. Temperature su slične kao ovdje, s time da prava, hladna zima traje 15-20 dana. Iako mi je na početku bilo jako teško, u Rusiji nastupa puno igrača s Balkana s kojima sam mogao porazgovarati dok ne svladam osnove ruskoga jezika. Bilo je malih poteškoća u komunikaciji s Rusima jer oni s engleskim nisu na “ti”.
Na početku su u momčadi bila čak petorica igrača s Balkana, Slovenci Aleksandar Ćapin i Nebojša Joksimovič, Makedonac Pero Antić i Srbin Vladislav Dragojlović.
– Mi smo se brzo našli i zajedno smo lakše mogli prebroditi sve probleme. Kasnije, kada vrijeme prilagodbe prođe, sve postaje lakše. No, ništa mi nije predstavljalo toliki problem koliko činjenica da sam tamo bio sam, bez supruge i sina koji su ostali u Zadru. Biti sam u dalekoj Rusiji je sve, samo ne lijepo. Da su supruga i sin bili sa mnom, ne bi bilo nikakvih problema.
Trener izbornik Litve
Kada priču prebacimo pod obruče, najblaže rečeno – moglo je puno bolje. Vladović je prosječno postizao 5.7 koševa po utakmici u Ruskome prvenstvu i 6.5 koševa i 3.2 asistencije u Eurochallenge kupu.
– Prvi dio sezone nije bio dobar jer trener Sašo Filipovski i ja nismo bili na istoj valnoj duljini. Nakon dolaska novoga trenera Kestutisa Kemzure, aktualnoga izbornika Litve, sve je krenulo na bolje. Moja situacija se dramatično popravila. Drugi dio sezone je bio dobar. Ne mogu ga proglasiti odličnim, ali je nakon Nove godine kada je došao Kemzura sve krenulo na bolje. Za razliku od prvoga dijela sezone koji je bio pravo mučenje. U globalu, kada se podvuče crta, sezona je bila solidna.
U momčadi su bila tri Amerikanca, od kojih je svakako najpoznatiji Gerald Green, svojedobno 18. izbor NBA drafta. Na poziciji razigravača, konkurent Vladoviću bio je Andre Owens, bivši branič Crvene zvezde.
– Iako je na mojoj poziciji igrao Amerikanac Owens, dolaskom trenera Kemzure dobio sam zajamčenih 20 minuta na parketu koji kasnije nisu bili upitni. U Eurochallenge kupu sam imao nekoliko dobrih utakmica, ali u tom natjecanju se nismo proslavili. Svi u skupini su nas pošteno istriskali i slobodno možemo reći da je europska epizoda neslavno završila. No, kada se podvuče crta, bilo je uspješno. Nešto smo ipak odigrali za pohvalu, a ne smije se zaboraviti da smo ispunili klupski cilj – plasman u Eurochallenge kup.
Od Zadra do Zagreba
Vladović je nakon kadetskoga i juniorskoga staža u KK Zadar zakoračio u ozbiljnu, seniorsku košarku kada ga je u prvu momčad uvrstio Danijel Jusup.
– Početak moga ozbiljnoga igranja košarke je bio jako davno, od tada se puno toga promijenilo. Bilo je puno trenera, ali Jusup je bio prvi koji mi je dao priliku, stao iza mene i pustio me da igram. Puno toga što sam ostvario u karijeri dugujem njemu. Da Jusup nije imao hrabrosti uvrstiti me u momčad, tko zna što bi bilo. U mojoj seniorskoj karijeri se od početka do danas promijenilo dosta toga. Bilo je dobrih, ali i loših trenutaka. No, imam puno više lijepih uspomena iz Zadra kojih ću se uvijek rado sjećati. Također, osvojio sam prilično velik broj trofeja čime mogu biti jako zadovoljan.
Osim Jusupa koji je odredio Vladovićevu karijeru, valja naglasiti još nekoliko trenera.
– Prije Jusupa sam imao dosta trenera. Počevši od Zorana Veselinovića, preko Uče Pulanića do Petra Popovića. Svaki od njih mi je nešto dao i od svakoga sam ponešto naučio. Shvatio sam da je najvažnije davati sve od sebe i biti pošten prema radu. Uvijek se može više i bolje, ali samo ako ste pošteni prema sebi i onome što radite, nakon što završite karijeru nećete sebi moći ništa predbaciti. U tom slučaju ćete moći realno sagledati što je učinjeno.
Nakon Zadra, uslijedila je dvogodišnja epizoda u Zagrebu.
– Moja prva sezona u Zagrebu je bila odlična, i u NLB ligi i u Eurokupu gdje smo bili daleko dogurali. Ta sezona je jedna od boljih koje sam odigrao i njome mogu biti jako zadovoljan. Doduše, treba priznati da sam u Zagrebu imao nešto veće ovlasti nego u Zadru. Druga sezona u Zagrebu nije krenula loše, ali ozljeda koja me s parketa udaljila na čak četiri mjeseca me uvelike sputala. Zbog toga nisam puno igrao. Ozljeda je krivac zbog čega moja druga sezona u Zagrebu nije završila onako kako je počela. No, sve u svemu, postignutim u Zagrebu mogu biti zadovoljan. Osvojio sam jedan trofej i ukupno gledano, bilo je više dobroga nego lošega.
Pet Krešinih kupova
U svojoj kolekciji Vladović ima čak pet zlatnih odličja Kupa Krešimira Ćosića. Četiri je osvojio sa Zadrom, a jedan sa Zagrebom.
– Tako se poklopilo, Kup me oduvijek išao. Bolje da imam toliko odličja, nego da ih nemam. Trofej, nevažno koji, uvijek je lijepo osvojiti.
Nekoliko puta Zadranin je bio na širim popisima reprezentacije, međutim, nijednom se nije uspio izboriti za mjesto među najboljih 12.
– Na mojoj poziciji ima nekoliko odličnih igrača koji igraju u vrhunskim europskim klubovima, ali i prisutnost u krugu takvih igrača je sigurno potvrda kvalitete. Ni u kom slučaju nije lako doći među najboljih 12. Bio sam na širim popisima, trenirao sam i davao sve od sebe. Najvažnije je biti u krugu reprezentativaca, a prilika će valjda jednom doći. Prošle godine sam bio u B reprezentaciju s kojom sam osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Pescari. Imali smo dobru momčad i odigrali smo kvalitetan turnir. Zlatna medalja s MI je lijepa uspomena i jako mi je drago što sam bio dio te momčadi.
I u dalekom Krasnodaru su se pratile igre Zadra u prošloj sezoni.
– Pratio sam svaku utakmicu preko interneta. Znam da igračima nije bilo lako zbog nezavidne financijske situacije. Bez plaće je teško igrati, a uz to u Zadru su navijači vrlo zahtjevni. Igrači su odigrali profesionalno cijelu sezonu i dali sve od sebe. Na tome im treba čestitati. Uz malo sreće su mogli osvojiti PH, bili su jako blizu. Jako mi je žao zbog toga.
Bespredmetno je govoriti s ove pozicije, ali dojam je da bi sve bilo drukčije da se Vladimer Boisa nije ozlijedio.
– Možda bi sve bilo drugačije, ali nije dobro o tome razglabati. Boisa je kvalitetan igrač, puno toga je prošao u svojoj karijeri i jako je nedostajao. On je bio važna karika pod košem. Ozlijedio se u najgorem trenutku, u prvoj četvrtini ključne, četvrte utakmice finala. Možda je i ta ozljeda utjecala na ostale igrače.
 

Dva posebna trofeja

Dva trofeja odskaču od drugih – NLB (tadašnja Goodyear) liga i Prvenstvo Hrvatske.
– Za mene je najveći trofej PH 2005. godine. Goodyear liga je također veliki trofej, jedini međunarodni koji Zadar posjeduje u svojoj povijesti. No, PH smo čekali jako dugo i zauvijek ću ga pamtiti. Neopisiv je osjećaj vidjeti ljude koji su zbog osvojenoga naslova prvaka države možda čak bili sretniji od nas igrača. Osvajanje PH je jedan od najljepših trenutaka koje sam proživio u Zadru.

Reprezentacija ima kvalitetu

Ove se godine u Turskoj održava Svjetsko prvenstvo koje je Hrvatska izborila nakon čak 16 godina. Novi izbornik Josip Vranković proveo je smjenu generacija i razvidno je da će u Tursku ići prilično mlada reprezentacija.
– Svjetsko prvenstvo je izuzetno jako natjecanje. Mi imamo kvalitetnu reprezentaciju i smjena generacija je dobar potez. Svi igrači igraju u velikim klubovima, imaju nedvojbenu kvalitetu i znaju se nositi s pritiskom. Nadam se da će napraviti dobar rezultat. Pritom prije svega mislim na rezultatski iskorak u odnosu na natjecanja na kojima smo nastupali u posljednjih 10-15 godina. Želim im svu sreću i bio bih presretan kada bi naši reprezentativci pokazali da Hrvatska još nešto znači u europskoj i svjetskoj košarci.
SAD je jedina nedodirljiva reprezentacija, iako je još nepoznato u kojem će sastavu doći. S Brazilom i Slovenijom se može igrati, dok su Iran i Tunis objektivno barem dvije klase slabiji.
– Amerikanci su iznad svih. Irance i Tunižane se mora dobiti, a sa Slovenijom i Brazilom se može igrati. Iako je riječ o dobrim reprezentacijama, mi imamo kvalitetu kojom im možemo parirati i pobijediti ih. Sigurno neće biti lako, ali imamo kvalitetu potrebnu za prolazak grupe. A dalje, vidjet ćemo što će biti.

Afera

Rusiju, ali i čitavu Europu pred kraj sezone je potresla afera o namještanju utakmica u kojoj je glavni protagonist bio upravo Lokomotiv. Podsjetimo, unatoč očiglednoj sudačkoj pomoći koja je otkrivena nakon što su u javnost dospjeli zvučni zapisi koji to nedvojbeno otkrivaju, Lokomotiv nije uspio u četvrtfinalu doigravanja pobijediti Dinamo iz Moskve. Moskovljani su se, unatoč tome što su se borili protiv vjetrenjača, uspjeli plasirati u polufinale u kojem su poraženi od CSKA.
– Nije bilo ugodno, iako mi igrači to nismo znali dok peta utakmica s Dinamom nije završila. No, riječ je o nečemu što je van moći nas igrača i u čemu mi nismo sudjelovali. Koliko u tome ima istine, ne znam. No, treba priznati da je bilo ružno. Na nama igračima je samo da igramo i dajemo sve od sebe, a o ostalome neka brinu oni čiji je to posao.

Hrvatska Rusija

Osim Vladovića, od Hrvata u Rusiji su prošle sezone igrali Marko Popović i Krešimir Lončar koji su branili boje Uniksa, te Zoran Planinić koji je igrao za CSKA. Za Spartak je igrao Goran Suton koji posjeduje hrvatsku i bosanskohercegovačku putovnicu.
– Na utakmicama sam sretao svih, ali najviše sam bio u kontaktu s Popovićem jer se s njim inače družim i dobri smo prijatelji.

Ljubav i(li) posao

Igranje u inozemstvu je unosnije, ali igranje kod kuće sa sobom nosi snažne emocije u svakoj utakmici.
– Sve je drugačije kada igrate kod kuće. U majici Zadra emocije su ipak puno izraženije nego u inozemstvu. Kada igrate u inozemstvu, košarka je ipak samo odrađivanje onoga za što ste plaćeni i posao od kojega mi živimo. Radni vijek košarkaša nije naročito dug i stoga je financijski dio priče jako važan. Košarkom se najčešće počne baviti iz ljubavi, da bi ljubav kasnije, nakon primitka prvog značajnijega novčanoga iznosa, prerasla u posao. No, kao što sam rekao, puno je drugačije igrati kod kuće, bez obzira na plaću. Zadar je moj klub i za mene će uvijek biti drugačije igrati za Zadar ili za neki drugi klub.