Jambin poučak

Slika korisnika admin

Dok je bilo novca, trošilo se na sve strane i samo su rijetki razmišljali kako će sve jednom doći na naplatu, političku ili financijsku, kako će im pod nos kad-tad doći miris korupcije i nepotizma koji su naivno prikrivali sitnim dobročinstvima, uglađenim manirama i biranim riječima. Reprezentacije, putovanja, povlastice, potkradanje ljubljene domovine ili grada sve kao da je bilo dio uobičajenoga političkog folklora, a ako bi netko iskakao iz toga okvira, smatrao bi se nesposobnjakovićem. Jer ako ne zna sam za sebe ništa postići, kako će za građane?!

Tako je tek kada je izgubio vlast i moć zasmrdilo meso kralja mandarina Stipe Gabrića Jamba, no našlo bi se zasigurno još »Metkovića«. Ali svi se sada sablažnjavaju upravo nad gradom na Neretvi i onim što je zatekla nova vlast koja je nakon detronizacije »Grabića«, zatekla dugove i, kako ističu, nevjerojatne troškove za tone mesa, brojne udruge, gorivo. Zamjenik metkovskog gradonačelnika Bože Petrova, Nikola Grmoja zagrmio je u medijima kako želi istragu u kojem grmu leži zec.

No, je li i koliko je godinama grabio, Jambo je pozvao institucije da utvrde, a on zna da je hranio sirotinju. Bi li se na ovakav način razvila priča u dolini Neretve da je proračun bio pun i da je novca bilo na pretek? Teško. Dok je bilo šoldi Jambo je jurišao iz pobjede u pobjedu, a onda je stisnula kriza.

I neće samo Jambo biti pod povećalom.

Kako se vreća gotovo ispraznila, postalo je nemoguće prikrivati kuda bježe kune, a počelo se i više propitkivati tko je koliko mogao steći od svoje plaće i jesu li bogatstva državnih i lokalnih moćnika razmjerna njihovim prihodima. Kako su stekli dvore i automobile, vikendice, jahte, brodice, umjetnine, stanove...?

Ista se sumnjičavost počela preslikavati na pojedine odvjetnike, sveučilišne profesore, liječnike... Kriza kao da je građanima, a nadajmo se i političarima i institucijama, otvorila oči. Korupcija, ona za koju je verbalno određena nulta tolerancija, u stvarnosti je premrežila mnoge sfere toliko da se »udomaćila« kao pojava protiv koje se ništa ne može ili može vrlo malo. Ipak, kako je svako zlo za neko dobro, teška gospodarska situacija natjerala je društvo da »istražuje« sve i svakoga, posebno ljude na položajima, političare.

Natjerala je i vlast na pokušaj uvođenja reda. Unatoč prijeporima u javnosti, objavljen je registar hrvatskih branitelja, lista poreznih dužnika, krenula je fiskalizacija, legalizacija, a ide i registar državne imovine.

Gospodar koji ne zna što i gdje ima i koliko to vrijedi, loš je gospodar i nevjerojatno je koliko se država zapravo ponašala bahato i neodgovorno kada je toliko čekala (krizu?) da ono što ima i stavi u funkciju.

Vrijeme gospodarskog pada, ulazak u EU, otvaranje tržišta i dolazak konkurencije, čine svoje, no za zaokret u glavama građana kao da je najzaslužnija kriza, ona im je pokazala pravo lice političara kako na lokalnoj tako i na državnoj razini, što bi značilo da bi i političari prema »Jambinom poučku« morali shvatiti kako su pod jačim nadzorom pa će valjda dvaput promisliti hoće li politička podobnost sva vrata otvarati.

Premalo je novca u državnoj blagajni, kao i u lokalnim proračunima da bi se bez osvrtanja, obzira i bez da netko primijeti nastavilo na način »tko je jambio, jambio«.

Neimaština i nezaposlenost donijele su ogorčenje i razočaranje građana u čije se džepove posezalo i dobro ih ispraznilo dok su neki svoje nemilice punili. »Da je malo ne bi se ni znalo!«

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno