Savudrijska (pod)vala

Presudu Arbitražnog suda u Hagu po kojoj tri četvrtine Savudrijske vale pripada Sloveniji koja je dobila izlaz na otvoreno more, Hrvatska s pravom uglas ne priznaje jer je iz arbitražnog postupka izašla prije dvije godine zbog prijevare sa slovenske strane i kako se stalno ističe, kontaminiranosti cijelog postupka. Za Hrvatsku, kako naglašava premijer Plenković, odluka je irelevantna, ne postoji, ne obvezuje i ništa ne znači. S druge strane za Sloveniju je osvanuo „povijesni dan“ i samo treba dogovoriti s Hrvatskom detalje oko implementacije odluke.
Zar je moguće da se političari dviju susjednih zemalja ne čuju i ne razumiju? Zar je moguće da ne vide kako su se i u deželi i Lijepoj Našoj bez obzira što je za jedne odluka sve, a za druge ništa, svi političari upecali na udicu Pirana i da se digla plima nacionalnog ponosa koja može potopiti neizbježno bilateralno rješavanje graničnog spora?
Količina političkih reakcija u Hrvatskoj kontradiktorna je stavu o nevažnosti presude Arbitražnog suda. Naime, u Hrvatskoj se nemilo komentira ta (ne)važna odluka?!
Slovenci žele političkim i diplomatskim pritiskom, guranjem spomenute arbitražne presude Hrvatskoj pod nos zauzeti što bolju startnu poziciju u budućim pregovorima, a istodobno na domaćem terenu Erjavec i Cerar skupljaju političke bodove. To što je Njemačka napomenula kako se odluke trebaju poštovati ukazuje na mlak i slab hrvatski vanjskopolitički utjecaj i angažiranost jer bi bilo za očekivati kako osvjedočena prijateljica Hrvatske i njezina persona broj jedan Angela Merkel, podupire stav premijera Plenkovića o neobvezujućoj presudi u postupku iz kojeg je hrvatska strana opravdano izašla zbog nečuvene afere preko koje se nije moglo prijeći. Za to se uhvatio i šef SDP-a Bernardić, kritizirajući HDZ jer nije uspio osigurati potporu ni u svojoj europskoj političkoj obitelji. Pa ispada kako mu je važnije predbacivati HDZ-u nego izreći stav kako treba zaštiti nacionalne interese i spustiti Slovence na zemlju kada je u pitanju presuda Arbitražnog suda s kojom slavodobitno mašu.
Prepusti li se pravna analiza same presude stručnjacima, ono što je zanimljivo je svakako zbijanje redova u hrvatskoj politici jer svi kao jedan podsjećaju Slovence kako su iz postupka izašli i kako je odluka neobvezujuća. Previše galame oko "nebitne" odluke?!
Nekadašnja premijerka Kosor koja je 2009. potpisala Arbitražni sporazum danas pojašnjava kako je to učinjeno u dobroj vjeri i s „osiguračima“ te da je tako deblokiran put prema EU. Naknadni izlazak iz arbitražnog postupka i za nju je bio neizbježan, a za premijera koji je donio odluku o povlačenju iz arbitraže, Zorana Milanovića, to je bila jedina moguća odluka pa na presudu i ne treba trošiti riječi.
Ipak riječi su se trošile, a pojavio se i premijer koji je zbog odbijanja potpisa na Arbitražni sporazum, kaže, i otišao iz politike. Uz sve političke domoljube spremne braniti svaku stopu hrvatske zemlje i svaki valić Savudrijske vale, „izronio“ je i Ivo Sanader predbacivši Jadranki Kosor kako je ona potpisala ono što se njemu nudilo, a on je, kaže, odbio i otišao ne želeći trgovati hrvatskim teritorijem zbog ulaska u EU.
Tako jedna, za hrvatske političare nevažna odluka, zapravo ima potencijal izazvati važne političke posljedice kako u zemlji tako i izvan nje. Nastavi li se u smjeru zaoštravanja odnosa sa Slovencima, a u drugi plan stavi pametna i odgovorna diplomacija još bi mogla doći u pitanje i po najavama najbolja turistička sezona. Tradicionalno velik broj Slovenaca mogao bi izbjeći hrvatsku obalu, jer bi im Hrvati mogli spočitavati „izlaz na otvoreno more“.
Pred premijerom Plenkovićem je težak zadatak da Slovencima razbije snove o implementaciji presude, anulira tu podvalu, a istodobno ukaže na bilateralno rješavanje graničnih pitanja kao jedini i najbolji put, koji uostalom sugeriraju i Amerikanci.
Slovenija i Hrvatska morat će, kada se istutnje komentari na odluku Arbitražnog suda, sjesti za stol i između sebe, u dobrosusjedskoj vjeri, rješavati spor.
Sastanak bi se trebao dogoditi 12. srpnja, a do tada, pucat će se iz svih političkih oružja jer je osim čuvenih nacionalnih interesa, političarima važno i skupljati političke bodove, a oni se, pak, najbolje love na mamac domoljublja. Mreže u Piran su bačene.