Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

Volio bih da Zadar bude prepoznat kao sredina u kojoj se stvaraju mladi igrači

12.07.2021. 06:59


Ipak se kreće. Nakon dugog niza godina tijekom kojih je omladinski pogon KK Zadar bio u drugom ili trećem planu, iza kriznog upravljanja nepovoljnom financijskom situacijom i rezultata prve momčadi koji su, htjeli ne htjeli, uvijek glavni pokazatelj hoće li publika u zadarskoj areni okrenuti palac dolje ili gore, ove sezone je napravljen korak naprijed. Na nj ne valja gledati tek kroz puku prizmu rezultata, već kroz napredak mladića koji svakodnevno naporno treniraju u dvoranama Višnjika i sistematizaciju rada koja je napravljena otkako je na upražnjeno mjesto koordinatora omladinskog pogona stigao Tihomir Bujan, čovjek s bogatim iskustvom koji je radio s ljudima kao što su Danijel Jusup, Zmagoslav Sagadin, Igor Kokoškov i Ilias Zouros, te upijao znanje od proslavljenih sveučilišnih trenera poput Mikea Krzyzewskog i Marka Pricea te nekadašnjeg stratega Charlotte Bobcatsa Stevea Clifforda. Dovoljno je spomenuti da je učio od europskog, svjetskog i olimpijskog prvaka…
Ipak, valja krenuti od onog mjerljivog. Rezultata. Omladinske selekcije KK Zadar prošle sezone su od tri moguće osvojile dvije zlatne medalje. Juniori su se nakon 20 godina okitili naslovom prvaka države, da bi rezultatski uspješnu sezonu na najbolji mogući način zaključili pretkadeti koji su se »prošetali« Novim Zagrebom i s ukupnom koš-razlikom plus 165 stavili zlato oko vrata.
Rezultat je zaista sjajan. Prije nekoliko dana sam pričao s kolegama i moram priznati da se ne mogu sjetiti kad je Zadar posljednji put osvojio dvije zlatne medalje u omladinskim kategorijama. Premda je iza nas teška godina, prije svega zbog čitave situacije s covidom, iza nas je i uspješna sezona. Uza sve poteškoće, uspjeli smo skupiti potreban broj treninga, a napravili smo i dosta kvalitetne selekcije što je bio preduvjet našim rezultatima. Valja kazati da je ovo plod višegodišnjeg rada. Kada sam došao u klub, neke smjernice smo ponešto drugačije zacrtali, ali baza je već postojala. Naravno, bazu treba iz sezone u sezonu proširivati. Na tome dosta radimo, te smo tijekom prošle sezone imali veliki broj momaka na probama. Kadetskim uzrastom je prodefiliralo šest-sedam igrača od kojih smo neke ostavili, a neke nismo, no ideja je pronaći mladiće koji nam mogu pomoći kako bi konkurencija bila još jača, a selekcija u konačnici što je moguće bolja i kako bi dečki gurali jedni druge da u potpunosti ostvare potencijal.
Posljednjih nekoliko godina se kao mantra ponavlja da rezultat nije glavni cilj omladinskog pogona, već razvoj mladih košarkaša u sportskom i ljudskom aspektu.
U potpunosti se slažem. Rezultat nam zaista nije primaran i prošle sezone nismo jurili medalje, već su one bile rezultat dobroga rada. Napravili smo kvalitetnu selekciju, dobro smo radili i to nas je u konačnici dovelo do zlata. Čak osmorica od 12 igrača koji su osvojili naslov prvaka Hrvatske u juniorskoj kategoriji nisu izlazno godište, te će i dogodine biti s nama. Stoga je taj rezultat još i vrjedniji. Nažalost, nećemo uspjeti zadržati čitavu generaciju jer su neki mladići odlučili otići na fakultete van grada, međutim to je dobar pokazatelj da ne ganjamo rezultat pod svaku cijenu. Puno nam je pomogao nastup u Prvoj muškoj ligi gdje su naši juniori dobili iskustvo igranja protiv seniorskih igrača. Bacimo li pogled na statistiku možemo vidjeti da su naši mladi igrači u prosjeku igrali između 15 i 25 minuta, što je na naplatu došlo na finalnom turniru juniorskog prvenstva gdje za razliku od ostalih momčadi nismo padali s tempom, već smo držali željeni ritam sve do trenutka dok ne bismo »slomili« suparnika.
Juniorska selekcija nije bila jedina koja je igrala protiv starijih i iskusnijih suparnika u pokušaju da stekne prijeko potrebno iskustvo. Kadeti su u dresu Pet bunara nastupali u A2 ligi Jug, barem do prekida natjecanja zbog pandemije koronavirusa.
Nažalost, sezona nije završena što mi je izuzetno žao, jer sam uvjeren da bi se mladići značajno digli kroz igranje seniorske košarke. Bila je to viša sila, no istu stvar smo zacrtali i za sljedeću sezonu. Potentni juniori, odnosno oni koji fizički i košarkaški mogu odgovoriti zahtjevima Prve muške lige nastupat će u dresu Jazina, dok će se ostali momci razvijati kroz Pet bunara gdje će imati određeni broj seniorskih utakmica koje će im nedvojbeno pomoći u razvoju.


Suradnja s Jazinama
Situacija s koronavirusom dovela je do birokratske zabrane treninga na zatvorenom u svim uzrastima »ispod« juniorskog. Kako sezona ne bi u potpunosti otišla »u papar«, na Višnjiku su se dosjetili rješenja i prijavili kadetsku momčad za nastup u juniorskoj ligi.
Nije baš da smo »otkrili toplu vodu«. Većina klubova je imala miješane kadetsko-juniorske momčadi pa je u juniorskoj ligi participirao veliki broj kadeta. Zadar je imao snažnu generaciju te smo procijenili da mlađi igrači ne bi imali priliku dobiti značajnu minutažu te smo odlučili oformiti drugu momčad. Pojedincima smo u nekim utakmicama mogli dati priliku, ali nije poanta da mladi igrači dobiju desetak minuta kad je pitanje pobjednika već riješeno, odnosno »garbage time« što kažu Amerikanci. Na koncu je to izgledalo dosta dobro. S većinom suparnika u dalmatinskoj ligi smo igrali ravnopravno. Šibenku smo jednom pobijedili, a sa Sonikom smo bili u egalu u oba susreta te su mladići na koncu dobili određeni broj kvalitetnih utakmica.
Što dogodine? Nastavlja li se suradnja s Jazinama?
Suradnja se nastavlja. Ugovor je potpisan i traje još nekoliko godina. Svi su vidjeli da je model dobar, ne samo rezultatski, već prije svega po pitanju razvoja igrača. Već smo počeli sa slaganjem igračkog kadra za iduću sezonu. Želimo dovesti dva ili tri starija igrača koja nam koncepcijski nedostaju i koji će pomoći mladićima da se razviju na željeni način.
Prošle sezone su se kroz Jazine isprofilirali određeni igrači, prije svega Tomislav Mihael Buljan i Filip Paponja, koji će od početka priprema biti priključeni prvoj momčadi.
Oni su već potpisali profesionalne ugovore te će ravnopravno konkurirati za sastav. Na njima je da se nametnu i da izbore svoju ulogu na parketu. Naravno, uvijek postoji opcija da ih se stavi na dvojnu licencu kako bi mogli nastupati i za Jazine i za Zadar, ako se u datom trenutku procijeni da neće imati dovoljno minuta u prvoj momčadi. To je nešto što je Duje Brala prošle sezone propustio. Najesen je imao dobru minutažu, no kako je vrijeme odmicalo sve je manje vremena provodio na terenu, a nije mogao igrati za Jazine, pa je ostao zakinut za određeni broj za njega jakih utakmica. Mislim da momci (Buljan i Paponja, op.a.) nisu prerasli Prvu mušku ligu. Ne treba iz godine u godinu ići u rang više, već se može ostati na istoj razini, ali s drugom ulogom u momčadi.
Hoće li Zadar iduće sezone imati dvije kadetske momčadi, kao što se nedavno moglo čuti?
To ćemo vidjeti. Treniramo do sredine srpnja te ćemo prije odlaska na trotjedni odmor proći kroz sva godišta i probati napraviti dodatnu selekciju. Napravit ćemo određena testiranja i na temelju njih ćemo odlučiti koje igrače ćemo ostaviti u klubu i kako će to na koncu izgledati.
Kakva je strukturna organizacija rada u omladinskom pogonu KK Zadar, jesu li treneri vezani iz godišta ili »prate« svoju generaciju do završetka juniorskog staža?
Sve je stvar dogovora i procjene što je najbolje za klub. Ništa nije upisano u kamenu i takve odluke donosimo nakon razgovora s trenerima, sukladno pojedinačnoj situaciji.


Podići razumijevanje igre
Kakva je vaša vizija košarke, odnosno kakav stil igre preferirate i što želite da budu najveće prednosti ili snage mladića koji izađu iz omladinskog pogona KK Zadar? Zdravoseljački, stavlja li se naglasak na fizikalije ili tehniku, ide li se u smjeru suvremenog poimanja košarke s puno brze igre, tranzicije i šuta za tri poena?
Moja osnovna filozofija je da iz onog što imaš na raspolaganju trebaš izvući maksimum. Konkretno, u kadetskoj generaciji smo imali izuzetno visokog momka koji je na posljednjem mjerenju bio visok 216 centimetara, što Zadar nije imao dugi niz godina. Nema smisla odricati se takvog igrača samo zato što se suvremena košarka igra s dvije četvorke. Iz svakog mladića treba izvući ono najbolje što ti on može dati. Imam iskustvo rada u Gruziji gdje je Šengelija sa svojih 206 centimetara igrao trojku jer su na visokim pozicijama bili Šermadini i Bitadze. Ta momčad je zaista dobro igrala, što je pokazatelj da se sve može ukomponirati. Osobno preferiram brzu i agresivnu košarku, pri čemu naglasak mora biti na razumijevanju igre. Igrači moraju shvatiti koji su njihovi zadaci i zašto trebaju raditi ono što im se kaže. To je najbolja priprema za seniorske vode, a to je, po meni, i glavni razlog zašto hrvatska košarka gubi veliki broj mladića nakon završetka omladinskog staža. Fizikalije imamo, igramo agresivno, imamo dobre šutere i tehnički smo dobro potkovani, ali padamo na tome što nam nedostaje potrebna razina razumijevanja košarke.
Na Višnjiku će se trenirati do petka, nakon čega slijedi trotjedna ljetna pauza pa početak priprema za novu sezonu, no kakvi su planovi za bližu budućnost?
Cilj nam je stvarati košarkaše i proširiti bazu, što će zasigurno izbaciti pokojeg igrača za prvi sastav. Drago mi je što veliki broj kolega počinje kopirati našu priču. Vidjeli su da se isplati raditi s mladim igračima i mislim da smo poslali dobru poruku. Već je godinama veliki problem hrvatske košarke što se ne radi dovoljno u omladinskom pogonu i što nemamo strpljenja, već previše robujemo rezultatu. Zadar je prošle sezone pokazao da se dobar rad i rezultat mogu spojiti u uspješnu priču. U svim selekcijama smo bili prvaci Dalmacije, osvojili smo dvije zlatne medalje, a uvjeren sam da bi i kadeti bili vrlo visoko da nije bilo »kuhinje« s Boscom koji je, kratko i jasno, u prijelaznom roku registrirao četvoricu igrača, a smije samo dvojicu. Tako smo i mi mogli uzeti par momaka sa strane i prošetati se do još jednog zlata, ali to nije poanta.
Koji su dugoročni ciljevi?
Volio bih da Zadar bude prepoznat kao sredina u kojoj se stvaraju mladi igrači. Sve više mladića nam se javlja i želi doći na probu, ali volio bih da to dignemo na još višu razinu i da ljudi dolaze k nama, a ne da ih mi trebamo vući za rukav. Volio bih da svaki mladi košarkaš zna da će u Zadru dobiti kvalitetan rad i priliku za napredak.




Veliki potencijal
Jedan od osnovnih preduvjeta da bi se to ostvarilo je izgradnja stacionara koji bi omogućio dovođenje većeg broja igrača sa strane koji bi bili na jednom mjestu, pod kontrolom kluba, i imali uvjete za kvalitetan rad i napredak.
Izgradnja hotela ili stacionara je predviđena ispod same dvorane, a kad će se to dogoditi je pitanje za ljude iz Grada ili iz Višnjika. Zadar nije velik grad, praktički je veličine jednog zagrebačkog kvarta, te je teško svake sezone imati potentne igrače na svakoj poziciji. Uvijek će nešto nedostajati i zbog toga klub mora dovoditi igrače sa strane. A njima se mora nešto ponuditi. To su uvjeti za trening, kvaliteta rada, ali i uvjeti za obrazovanje i život. To je paket koji trebamo imati i po njemu biti prepoznatljivi kako bi igrači prepoznali da se isplati doći na Višnjik.
Čitava priča lijepo zvuči, no je li ona uzaludna ako mladi igrači ne dobivaju priliku u prvoj momčadi?
»Uzaludna« nije dobra riječ, no ako već Zadar ulaže u mlade igrače bilo bi pametno da mu se to vrati tako da oni odrade pokoju sezonu u prvoj momčadi. Meni je kao šefu omladinskog pogona u interesu stvoriti kvalitetne košarkaše. Trebamo biti svjesni da je procjena kvalitete često subjektivna i podložna okolnostima pa trener prve momčadi može reći da mu se neki mladić ne uklapa u sustav igre. Ponekad se na njegovoj poziciji nalazi kvalitetan stranac ili, pak, igrač s višegodišnjim ugovorom. U takvim bih situacijama volio da ti mladići negdje drugdje pronađu svoje mjesto pod suncem, da igraju ozbiljnu košarku i da se zna da su produkti zadarske škole. Već time smo napravili dobar posao.
Koliko je realno da nekolicina igrača iz omladinskog pogona jednog dana zaigra na ozbiljnoj razini u dresu KK Zadar? Pri tome ne ciljam na HT Premijer ligu, već na regionalno natjecanje ili neki njegov ekvivalent koji bi mogao zaživjeti u budućnosti.
U omladinskim selekcijama, od 2003. do 2006. godišta, imamo pet ili šest mladića koji mogu igrati ozbiljnu košarku. Pred njima je dug put i nitko od njih nije gotov igrač te moraju još dosta raditi na sebi, ali gledamo li fizičke predispozicije i određenu košarkašku kvalitetu, uz dobar rad i razvoj, vjerujem da će moći igrati u Zadru. Naravno, tu treba puno zdravlja i sreće, ali potencijal nedvojbeno postoji – zaključio je Bujan.


Glupo je štedjeti na trenerima
Što Zadar može napraviti da dodatno unaprijedi rad u omladinskom pogonu? Konkretno, zašto klub nema nutricionista, pedagoga, psihologa i trenere koji će s mladim igračima posebno raditi na šutu, centarskoj tehnici, tehnici driblinga i ostalim nišnim aspektima košarkaške igre?
Kratko i jasno, stvar je financija. Takvu podjelu rada ima mali broj klubova, većinom oni koji imaju velike budžete i igraju Euroligu. Zadar nažalost nema takve uvjete. Ljudi u klubu se trude, te u organizacijskom smislu polako idemo naprijed. Primjera radi, počeli smo uvoditi video analizu, što prije nije bio slučaj. Poanta tih inovacija nije ostvarivanje boljih rezultata, već je to prije svega dobra priprema za ono što naše mladiće očekuje u seniorskoj košarci. Video analiza i skauting su vrlo bitni jer tjeraju igrače da više razmišljaju o košarci i da je bolje razumiju. Nadam se da ćemo u budućnosti dodatno unaprijediti rad i dovesti nutricionista. Tu postoji i dodatni problem jer klub nema svoju kuhinju i stacionar, što bi nam omogućilo da kontroliramo što igrači jedu i koji im dodaci prehrani trebaju. No, tu smo gdje jesmo. Drugi imaju još i manje. Problem je i što kadetska selekcija nema dva trenera, već samo jednog. Vidim da i drugi klubovi to prakticiraju, no po meni je glupo štedjeti na takvim stvarima. Ako se mora štedjeti, to se treba napraviti na nečemu drugome. Dva čovjeka vide puno bolje od jednoga. Primjera radi, Gruzija je imala sedmoricu pomoćnih trenera i za svakog je bilo posla – otkrio je Bujan.


Trening bez igre ne znači puno
Jedno od vječnih pitanja vezano je uz najpoželjniji model razvoja mladih igrača. Je li bolje trenirati s kvalitetnim suigračima u jakoj konkurenciji, uz manju minutažu na parketu, ili je bolje otići na posudbu u HT Premijer ligu i imati »zagarantiranih« tridesetak minuta?
Nemjerljiv je učinak treninga s jačim, starijim i iskusnijim igračima, međutim bez igre to nije – to. Ako je mladić dovoljno dobar za trening, ali još uvijek ne i za rezultat seniorske momčadi posudba bi bila dobro rješenje. Problem je što smo tu imali loša iskustva i suradnja se nije uspjela provesti onako kako je trebala. Zašto je tome tako, ne znam. Možda je stvar povjerenja ili zajedničke košarkaške vizije. Upravo iz tog razloga smo i uzeli Jazine »pod svoje«. Ideal je trenirati što je moguće više s jačim i starijim igračima, uz veliki broj jakih utakmica – naglasio je Bujan.


Nemjerljivo iskustvo iz Gruzije
Bujan iza sebe ima bogato iskustvo, među kojim se nedvojbeno ističe razdoblje provedeno u Gruzijskom košarkaškom savezu gdje je bio pomoćnik aktualnom prvaku Europe i trenutnom izborniku Srbije Igoru Kokoškovu, nakon čega je radio kao koordinator omladinskih selekcija. Koliko vam je to iskustvo pomoglo u trenutnom poslu koji obnašate u KK Zadar?
Puno. U gruzijskom savezu sam četiri godine na reprezentativnoj razini radio posao koji radim ovdje. Radili smo selekciju i određivali program rada, što je u suštini isto ovome što radim u Zadru. Naravno, ovdje u puno manjem opsegu. U SAD-u sam vidio velike trenere na djelu, ali praksa koju sam stekao u Gruziji mi je najviše pomogla – kazao je Bujan.